srijeda, 20.09.2006.

Devil May Cry 3: Special Edition

Kad se određena obitelj skupi nakon dužeg vremena međusobnog neviđanja može se desiti da se sjete svih lijepih vremena i lijepo se skupa nasmiju i napričaju. Međutim, mogu se i sjetiti razloga zašto se nisu vidjeli toliko dugo vremena i susret završiti frenetičnom svađom i sveopćim razdorom.



Devil May Cry 3 se definitivno može poistovijetiti sa potonjim scenarijem. No, što i očekivati kad vam je otac 2 tisućljeća star demon, a jedini brat blizanac psihotični manijak kojem je jedina nakana osloboditi zlokobne kreature iz pakla da se pogoste na švedskom stolu zvanom Zemlja tj. ubrzati apokalipsu i potamaniti čovječanstvo u pravoj nazi-maniri. Vi ste u ulozi Dantea, mladolikog demona koji je odlučio napustiti svoje demonske korijene te istu tu otadžbinu zamijeniti životom na Zemlji, a samim time i boriti se na strani običnih smrtnika. No, Vergil (Danteov prijespomenuti brat blizanac) će se potruditi da naruši vašu idilu gorenavedenim planovima. Danteu tada ne preostaje ništa osim da zgrabi svoj poveći mač i svoja dva custom made pištolja te da Vergilu napokon pokaže tko je butch a tko bitch od njih dvojice.

Vjerojatno prva stvar koju ćete primijetiti je sveopća kulerština kojom odiše Dante. Naime, tip svaku cutscenu koristi za macho doskočice kao što su ruganje bossovima, zdravoseljačko nabacivanje obližnjim ženkama i slično. Igra tu ne staje već su karakteri svih aktera u igri podjednako dobro razrađeni. Naravno, sama karizma likova nije dovoljna da bi vas zadržala duže od pola sata tako da su sve cutscene obilate suludo dinamičnim akcijskim scenama, zanimljivim dijalozima i raznim forama i foricama. Ponuđena je i opcija da pogledate sve cutscene, od uvodne animacije do zadnje sekvence, bez prekida te takvom cjelinom dobivate poprilično dobar film, jer je sama priča vrlo dobra i maštovita.



No srž same igre ne leži u onim pasivno-gledačkim dijelovima, već u interaktivnim dijelovima. Devil May Cry 3 je poprilično jedinstven hibrid 3D tabačina i nekih elemenata RPG igara. Od samog početka možete birati 4 predefinirana stila šore: Trickster, Swordmaster, Gunslinger i Royal Guard. Uz normalne combo poteze, dodatne možete izvesti samo unutar određenog stila i sa odabranim određenim oružjima. Nije nužno koristiti određene stilove da bi prešli na slijedeći level u igri i njihov izbor je prepušten slobodnoj volji igrača. Možete birati želite li izbjegavati neprijateljske udarce koristeći Trickster, možda blokirati neprijateljske udarce (ovdje uporaba Royal Guarda otvara put poprilično razornim kontra-napadima), ili možda želite jednostavno sasjeći i propucati više neprijatelja odjednom primjerenom uporabom Gunslingera i Swordmastera. Svi stilovi su bolesno zabavni za korištenje tako da ćete ih iz čiste znatiželje sve isprobati na kičmama negativaca. Naravno. sa većom uporabom dolazi i veći broj poteza po određenom stilu.

E sad, dodatno nagrađeni ćete biti samo ako anihilirate gadove na neke stylish načine. Monotono mlaćanje po jednoj te istoj tipki ne donosi one prave bodove. Dakle, stvar je u uporabi što više različitih poteza i izbjegavanje repetitivnosti i pretjeranu uporabu samo jedne vrste oružja. Dante može nabrzaka mijenjati i birati između dva seta vatrenog oružja i dva seta Devil Armsa (hladnog oružja). Ako to mijenjanje kombinirate sa određenim stylish potezima dobivat ćete primjereni rating (najveći rating je Triple S ili SSS stylish rating), a što je rating veći to dobivate više "valute" (red orbsa) koju poslije možete zamijeniti za različite iteme tipa Health, Continue i slično, za neki novi potez za neko od vaših oružja ili za pojačanje snage neke od vaših pljuca. U igri su također raštrkane poprilično ružne skulpture nazvane Combat Adjudicators. One nude dragocjene fragmente blue orba koji povećava ukupan Danteov health (iliti energiju). Međutim prava svrha im je da služe kao svojevrsni tutor tj. da se nauči igrati kako je i zamišljeno. Naime, Combat Adjudicatorse možete rasturiti (i tako doći do željenih blue orb fragmenata) samo uspješnom i raznolikom uporabom combo poteza i to isključivo sa melee (čitaj: hladnim) oružjem. Naravno, igru je moguće završiti i slijepim te dosadnim monotonim rezanjem bez obaziranja na stil, no to uopće nije fora.Igre koje su ovoliko zabavne za igrati su vrlo rijetke. Pravi je užitak ekperimentirati i kombinirati različite stilove, pištolje i mačeve te sveukupan asortiman pripadajućih im poteza.



Za standarde PS2 (za koji je igra originalno i napravljena) grafika je vjerojatno trenutni vrhunac te konzole, međutim, ja kao PC korisnik baš i nisam ostao otvorenih usta. Makar se nikako ne može reći da je grafika loša, PC igre općenito nisu ograničene konzolaškim hardverom i da je igra pravljena prvotno za PC grafika bi vjerojatno bila puno bolja. Osim što se može dobro nasladiti nad sveopćom nadmoći PCa nad PSom2 grafiku se nikako ne može ocrniti. Oku je ugodna, lijepih efekata. Level design je odličan, a genijalne cutscene (rađene u engineu iz igre) i design likova sam već spomenuo. Zvuk u igri je vrlo dobar, a meni se osobito svidjela vrlo prigodna horror metal glazba.

Naravno nije u igri baš sve sam med i mlijeko. Kamera (tj. kut kamere) ponekad zna biti vrlo iritantan i nadasve nepregledan. Naročito živcira kad treba odrediti razdaljinu ili smjer nekih skokova, zato oprez u tim dijelovima i sačuvajte živce već nekako.

Kontrole u igri su predviđene za joypad (budući da je igra u biti port sa PS2) i igra je najigrivija na njemu. Igrati u miš-tastatura simbiozi nisam probao pa ne mogu ništa reći o tome. Mogu reći da je poprilićan broj komandi te da iskreno preporučujem gamepad neke vrste za igranje Devil May Cry 3. Nemam namjeru pružati ovdje tech podršku, no može se desiti da kontrole smjera na nekim joypadima budu totalno zbrkane, kao što je bio slučaj sa mojim (Thrustmaster FireStorm Dual Power 4 gamepad). U tom slučaju skinite JoyToKey i u njemu sami definirajte potrebne komande. Tijekom igranja mi se igra nijednom nije srušila i moram reći da je vrlo stabilna i da nisam primjetio ni jedan bug u njoj.



Ja nisam igrao prva 2 dijela Devil May Cry serijala i ne mogu sam suditi ali po onome što sam pročitao na netu Devil May Cry 3 je daleko najbolji dio trilogije. Igra je poprilično zarazna i može se desiti da je više puta igrate otpočetka. Naravno Capcom je stavio dodatne bonuse za svako ponovno igranje tako da možete otključati dodatne bonus pizdarije u izbornicima i samoj igri. "Special Edition" sufiks u naslovu posta označava činjenicu da u ovoj verziji, nakon što pređete igru sa Danteom, otključavate i njegovog brata Vergila te da i s njim možete ponovno igrati, a to još dodatno povećava replay value u igri. Fora je u tome što bi i bez toga igra bila suludo igriva te bi dok je se napokon zasitite, uz nju proveli sate i sate. Gotovo kao uz nekakav RPG.

Priča i cutscene su zakon. Ravnoteža između šoranja i rješavanja zagonetki je odlično pogođena. Bossovi su raznoliki i zabavni kao i ostali likovi. Oružja ima dosta, maštovita su i zabavna za korištenje, stylish potezi su također odlični, a gorenavedeni ogromni replay value je šlag na torti. 8/10 sve skupa. Dao bi ja i veću ocjenu zbog toga što je to ipak Capcom u kombinaciji sa omiljenim mi izdavačem Ubisoftom ali nije fora ipak :).


Što se slika tiče: svi screenshotovi su iz PS2 verzije i našao sam ih na netu jer mi se nije dalo samom hvatati screenshotove. Međutim, igra identično izgleda kao i na mom PCu s tim da je kod mene ipak veća rezolucija nego na PS2 a samim time i bolja i oštrija grafika.

četvrtak, 07.09.2006.

Did Agent Smith sexually abuse Sati?

Malo mi je velika gužva u zadnje vrijeme pa ne stižem postati jednakim intenzitetom kao do sada. Jebiga, šta će tek biti kad počnu predavanja...

U međuvremenu, evo doslovno zadnji film koji sam gledao.



The Matrix Revolutions - Neki dan sam skužio da sam u nacionalnoj manjini koja nije gledala zadnji dio Matrixa (iliti na naški Matrice), pa sam se zaputio u obližnji video-iznajmljivački objekt (prigodnog naziva: Hollywood) i digao upravo to djelce. U videoteci (prigodniji naziv nowadays bi bio DVDteka) nisam bio doslovno godinama. Seksi djevojka za pultom me je samo blijedo pogledala kad sam pitao prije kolko je to čudo (Matrica 3) došlo na video police i zašto stoji u onom dijelu gdje budu oni kao jeftiniji filmovi. Film je na videomarket inače došao prije otprilike 2 godine, a politika Hollywooda (videoteke) je da sve starije od 1 god automatski šalje na "socijalnu sve za 7 kuna policu". Vrlo posh ustanova taj Hollywood, nema šta. Dobrano me oprao val nostalgije dok sam browsao kroz brojne video police. Vjerojatno ste svi prije broadbanda i divxa rado razgledali brojne naslove u videotekama. Neprocjenjiv osjećaj je nehotično izabiranje kultnih zajebancija kao Tremors ili Tales From The Crypt filmova. Ili eventualno neke blentave ali opet super komedije tipa Happy Gilmore. Nužno sam morao napisati ovu malu reminiscenciju jer mi je uvelike poboljšala sam gorenavedeni film.

Nakon prvog dijela Matrixa sam bio totalno rasturen, a i dan danas mi je to jedan od omiljenih sci-fi akcijskih naslova i vjerojatno će mi ostati i kao jedan od najkul filmova ikad. Drugi dio sam izbjegavao pogledati što duže jer sam znao da je jednostavno nemoguće nadmašiti original i nisam si želio kvariti kulerštinu prvog. Međutim, drugi dio se jednostavno nije moglo izbjeći, što zbog gigantske reklamne kampanje, a što zbog činjenice da su ga svi koje znam imali na dvdu. Inače mi je drugi dio prezakompliciran, nategnut i na momente dosadnjikav, no sa coolish CGI šorama i forama i onoj jebeno dobroj, toliko puta opjevanoj sekvenci naganjana po autocesti se ipak nekako provukao ali samo kao ne pretjerano loš nastavak.



Sada, cca 3 godine od njegovog izlaska mi je u šape pao i 3. završni dio trilogije. Revolucija? Ne baš. Film je meni ipak daleko bolji od drugog, sa poprilično solidnom radnjom, odličnom akcijom i (opet) genijalnim specijalnim efektima.

Za one koji se ne sjećaju, drugi dio završava kad Neo padne ošamućen nakon što je onog robotoidnog grabeža onesposobio nekakvom telepatijom ili sčimeveć. Treći dio se direktno nastavlja na to. Daklem, nakon skljokavanja u nesvijest, Neo (tj. njegov The One avatar) se našao u međuprostoru između Matrice i stvarnog svijeta, koji izgleda kao stanica podzemne željeznice i upravo tamo vlak čekaju novi programi koji tek trebaju biti usnimljeni u matricu. Zajeb je u tome što je vlakovođa neki klošar (doslovno izgleda kao prosječan klošar, sa masnom kosom, trulim zadahom i još trulijim zubima u trulim prljavim prnjama) koji neće pustit Nea da se ukrca na njegov vlak da ode iz te pripizdine. Elem, prvi korak je da Trinity, Morpheus i cool kinez Seraph (inače tjelohranitelj od The Oracle) uz pomoć onog legendarnog francuza iz drugog dijela (hint: žena mu Monica Bellucci u uskom topiću) izbave Nea iz računalne pripizdine. Kad to učine, još moraju spasiti Zion od invazije robotoidnih grabeža, poraziti Agenta Smitha (ovaj put bolesno kopiranog na n-tu potenciju) i osloboditi ostatak nesvjesnog ljudskog puka od zatočeništva u matrici tj. nesvjesnog ropstva. Naravno, tu je umiješano i onih Matrix trademark filozofkih baljezganja i konfuznih dijaloga, a sve se može tumačiti na više načina kao i u drugom dijelu.

Efekti su opet genijalni sa obiljem bullet timea i CGI šore, no ovdje prvi put ima i konkretnijeg krtenja u stvarnom svijetu i to u vidu ogromnog robota koji izgleda kao onaj iz drugog dijela Aliena. Samo na opakim steroidima i sa dve ogromne minigun topčine umjesto ruku. Svi likovi su i dalje podjednako cool, ljubavne scene između Nea i Trinity su i dalje podjednako cheesy, s tim da je koreografija borbi ovdje bolja i dinamičnija od većine istih u drugom dijelu. U ovom nastavku se i prvi put ona bitnija većina radnje događa u stvarnom svijetu tako da je to ustvari jedina svojevrsna novost. Kraj filma mi se posebno svidio, sviđa mi se kako su završili Matrix sagu i ovaj film je uistinu dostojan završetak.



Što reći na kraju? Film je bolji od drugog dijela, lošiji od prvog (d'oh) i ugodan za gledanje od početka do kraja. Tabačine su izvrsne, efekti su izvrsni i u potpunosti ispunjava zadaću konačnog dijela trilogije. Međutim, preživio bi i da ga nisam pogledao i definitivno nije film koji se mora vidjeti. Toliko komercijalne naslove kao The Matrix Revolutions mi je iz nekog razloga vrlo teško ocijeniti. Meni se svidio ali u roku 5 minuta mogu naći hrpu ljudi koji će ga argumentirano popljuvati. Budući da ja pišem, a i stvarno sam se dobro zabavio gledajući ga dajem 8/10. Toliko.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.