četvrtak, 10.08.2006.

Grimizno zlato

Lik sa modificiranom maskom za varenje i pripadajućom mu topčinom na slici lijevo nije model za Hannibalovu novu masku, niti je akter nekog novog filma iz Vin Dieselove "Chronicles of Riddick" franšize. Ne, ne. On je glavni akter jedne usuditi ću se reći, jebeno dobre igre.

Crimsonland - njegova izvorna svrha je bila da služi kao rudimentarni tehnološki demo mogućnosti Grim enginea koji je razvio nezavisni developer nazvan 10tons. Crimsonland je prvotno bio prilično jednostavan - jednostavni izbornici, samo jedan mod igre, minimalan broj bonusa. No, 10tonsovci su ubrzo pronašli izdavača (Reflexive Entertainment) i da bi ga ovi baje mogli izdati kao pravu igru, malo su ga ušminkali i to je to.

Evo pištolj. Tamo su ti zombiji. Sretno. Ove tri rečenice najbolje karakteriziraju sve naznake priče u Crimsonlandu. Očito je da nema pretenziju na dubinu priče, zaplet radnje ili istraživanje. Tamo ste da preživite i da potamanite što više grinja, paukova, zombija i ostalih spodoba kojima je jedina svrha da se pogoste vašim crijevima. Što duže preživite to veči broj bodova.



Ovako jednostavna premisa jednostavno mora biti prokleto zabavna. Na igru gledate iz ptičje perspektive. Vi ste usamljeni mali čovac u sredini, a ubrzo sa svih strana počinju pristizati zlokobne kreature različitih brzina i ponašanja da vam prave društvo. Ništa zato, vi slobodno raspalite po njima vašim pištoljem i obojite zemlju u grimiznu boju njihove krvi (grimizno - crimson. As in Crimsonland, get it?). Da, naravno, igra je iznimno i eksplicitno krvava. Da ne bi morali odbijati val za valom neprijateljskih hordi samo pištoljem, poginula čudovišta za sobom ostavljaju raznorazne bonuse, a i iskustvo vam raste sa svakim killom. Bonusi uključuju nova oružja, za vaše veće zadovoljstvo deratizacije proždrljivih nametnika, i kojekakve pizdarije koje traju samo kratko ali vam uvelike olakšavaju tamanjenje gadova. Bar dok ne naiđe slijedeći roj. Recimo od oružja možete pokupiti Gauss Gun, koji prolazi kroz sve prepreke i večinu monstruma ubija samo jednim pogotkom, tako da možete naredati veči broj killova samo jednim metkom ako se čudovišta fino postave u red jedan iza drugog. Tu su i ina narodna veselja vrckavih naziva poput Gauss Shotgun, Ion Cannon, Mean Minigun, Jackhammer, Plasma Shotgun, Rocket Launcher itd. Oružja ima stvarno puno i prilično su raznolika. Ostali kratkotrajni bonusi uključuju Freeze (koji zaledi sve neprijatelje na ekranu pa ih mirno možete dokrajčiti), Nuke (atomska bomba, radi big badabum, ubija sve u radijusu eksplozije), Shield, Fire Bullets, Reflex Boost (pretvara igru u 2D verziju Matrixa) itd.

Kao šlag na toj ubojitoj torti dobivate levele proporcionalno sa klanjem. Svako malo pa malo ćete čuti BING! To znači da ste dobili level i da sad možete izabrati novi perk. Perkovi uključuju uistinu svašta, od Telekinesis (kojom možete kupiti bonuse na daljinu samo sa kursorom nišana), Fast Reloader (ime sve govori), Uranium Filled Bullets (koji povećava damage vaših metaka) do pizdarija tipa Ninja (koji vam omogućuje da izbjegavate ubojite ugrize vječno gladnih napasnika) itd. Dakle, što duže poživite to se vaš lik razvije u poprilično moćnu mrcinu.



Igra ima tri moda: Rush, Survival i Quest mod. U Rush modu ste naoružani samo priprostim kalašnjikovom (Assault Rifle) i cilj vam je što duže ostati živ. Survival je križanac između Rush i Quest moda, dakle možete skupljati druga oružja i bonuse ali glavni cilj vam je da skupite što više experience pointsa tj. iskustva, čitaj: da poživite što dulje. U Quest modu možete otključavati nova oružja, perkove za uborabu u Survivalu i Rushu. Quest mod se sastoji od predodređenog broja levela. Svaki level morate uspješno završiti da bi mogli preći na slijedeči, no to je prilično očito i mislim da svi kuže. Na svakih 10 levela dođe boss i te spike. Kad sve to pređete možete pokušati još jednom, ali ovaj put na prilično težem Hardcore levelu težinu.

Grafika u igri je fenomenalna, posebno oružja i specijalni efekti, a i razabiranje najmanjih životinjica nije problem. Zvučni efekti su primjerenog karaktera, a žestoka ingame glazba je poprilično savršena za klanje epskih razmjera. Naravno, ako ste picajzla ko ja, glazbu možete isključiti i slušati vlastitu mjuzu preko winampa.

Crimsonland je visoko koncentrirani fiks Dooma i sličnih pucačina, a igrivost mu je nevjerojatna. Obično ga igram kad se brzo želim ispucati neželjene agresije, a zato je savršen. Međutim, ova jednostavna igra ima ono nešto što vas stalno zove da igrate, igrate i igrate još htjeli se vi samo ispucati ili ne. Neosporne kvalitete, sjajan za igrati bilo sam ili u društvu, a gušt prelaska i najlakših nivoa je neprocjenjiv, još k tome raste proporcionalno težini nivoa. Igru možete skinuti ovdje. Nažalost nije freeware ali sumnjam da će to ikome predstavljati problem . Preporučam svakome bez obzira na spol, dob ili bilo što drugo. 10/10

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.