|
bliži se 25.11.2008 ....za mene dan pun neizvijesnosti iako je prošlo punih 12 godina svaki put me uhvati tuga, strah i neka neznam ni ja kako bi to opisala...neko čudno stanje ..... ništa me ne pitaj pogotovo kada nisam raspoložena...... ljudima oko sebe ne mogu obijasniti svoje osjećaje i svoja čudna raspoloženja a još manje svoje nagle promijene raspoloženja..... dovoljno me u jednom momentu "krivo" pogledati i iz nasmijanih očiju poteku suze.......oni koji me znaju znaju i što je bilo prije 12 godina a oni koji neznaju... neznam ....možda mi bude lakše ako stavim na papir.......
Otpusno pismo kaže:
rođ.1975 boravila u bolnici Rebro od 27,05 - 12,07,1996 dijagnoza -
Leukosis acuta promyelocytica (AML -M3)
Coagulatio intravascularis disseminata
nakon silnih mjenjanja terapija postignuta potpuna remisija ali ovih mjesec i po bili su strašni .... najstrašnije su bile noći kad u bolnici sve utihne .... a ti se samo pitaš ..."hoću li se ujutro probuditi"....... budila sam se svako jutro ... iz dana ua dan zahvaljivala Dragom Bogu i liječnicima na njihovom trudu... ali kad se bliži dan kontrole ja sve ponovno proživljam......
neznam da li ima nekog tko shvaća što prolazim jer ljudi oko mene samo govore "ma s tobom je sve o.k. ne brini ništa" i ne mogu nikom obijasniti zašto se tako osjećam.......
neka mi oproste svi koje povrijedim u ovim trenucima .....ali stvarno nikome ne želim zlo niti koga želim povrijediti...... samo želim da to prođe
|
