qaya

31.05.2011., utorak

Relativizam

Šećem neki dan sa svojim malim Rainmenom...Doduše neobično je nekog, za glavu višeg, nazvati malim ali njegova se duša, i um, smrzla u tom tijelu negdje sa 3-4 godine i on je zauvijek ostao dijete. Petar Pan. A da ga nitko nije pitao. Bogami ni mene!
Evo mi Katica dobacuje kak je to za nas dobro ispalo jer život sa djetetom održava mladoliku formu tijela i uma. Takva je ona. I u sranjima nalazi dobre stvari. No dakle, šećemo...Evo, opet Katice. Viče nek pišem o onom kak smo ljetos išetali u naše selo, ona u kratkim hlaćama, majičici i šilterici (radna vrtna odjeća), i kak smo kao i uvijek išli držeći se za ruke pa je naišo neki čića iza nas na biciklu i dobacio ''još ste premladi za to!'' Jbte Katica mi se sva napuhala od ponosa i skoro ga odvukla u obližnju krčmu da ga počasti. A čića se sav pokunjio kad me vidio odsprijeda. Dobro da mi ni viknul da sam pedofil!
No da se i jopet vratim na šetnju od neki dan. Dakle nismo šetali gradom jer mali ima naviku svakog pozdravljati a čudni su i svakojaki ljudi pa jedni samo odšute (ti su najgori) drugi odzdrave pitajući se od kud nas znaju a treći bi, joooj, pričali...Ih, što vam se ja znam zapričati. No nekako mi se tog dana nije dalo pa smo šetali sirotinjskim autocestama. Znate po onim putićima iskrčenim biciklom, uz pruge, nasipe, ispod nadvožnjaka, kojim radnička i đačka klasa kreće na i sa posla. Čista priroda. Uz put Katica bere poljsko cvijeće jer nedaj bože da i od ovog nema neke koristi. Šetati besposleno, pa di to ima? A osim toga nema se para da živimo ko u filmu punih vaza ruža. Dobre su i Ivančice. U nekom trenutku ugledam kako prema nama nailaze jedan muškarac i žena. Muškarac ispred žene i onako ovlaš učini mi se baš zgodan, visok i vitak, uspravnog držanja. No moja pažnja je uvijek usmjerena na dijete a Katičina na cvijeće tak da nismo pogled na njima zadržali. Kad su nam se podosta približili, Katica je još uvjek zjakala sa strane, a kišni čovjek se od srca nasmijao. Da, to ga u posljednje vrijeme uhvati, nasmije se , a sve ti zazvuči ko slap sreće. Uvijek me taj smijeh oblije nekom radošću i ja pogledam u ljude koji su već bili tik do nas. I sad jbg, nastao problem. Moj sin se od srca smije a pred njim stoji čovjek čija polovina lica je bila tamno crvena zbog hemangioma (tumor krvnih žila). Ja baš krenula da se ispričam , da mali ništa loše nije mislio, da on ne umije biti zločest, kad li se nasmije i taj čovjek. Tuga tugu prepozna i u smijehu. Meni laknulo, počeli smo razgovarati, čovjek se spusti na nivo trogodišnjaka a ja i dalje u njegovoj pojavi ne vidjeh ništa ružno već uspravnog, zgodnog muškarca sa osmjehom na licu.
I danas mislim kako je baš sve relativno, kako su se na uskom putići van grada sudarile dvije nesreće a čuo se samo smijeh. I sad ti budi nesretan.
Eto ružo opet omanuh, nema sexa al kad bolje razmislim, znaš, taj muškarac je bio baš, pa znaš ono, jelda...ono, ima nešto a ne znaš što...i ne vidiš ružnoću...
- 15:09 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (9)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi