qaya

04.05.2010., utorak

Slonovsko pamćenje

Jučerašnje je jutro počelo sasvim neobično , nagovijestivši da to neće biti samo još jedan ponedjeljak u nizu već neki sa značajem a da ja, naravno ujutro pojma nisam imala kakav bi to značaj bio.
Dakle neobičnost buđenja je bila u tome da sam se probudila sama od sebe. Nit je zazvonila budilica, nit je mladunče izjurilo puno života iz svoje sobe. Može bit da mi je to uspjelo jer je sat pokazivao tek 5 sati. Pa su me spopale misli pune jutarnje svježine i snage a o navali planova da ne pričam. Od danas ću, naravno pa ponedjeljak je, jesti manje i kretati se više. A možda i prestanem pušiti. Mada sve razumne žene znaju da nemreš bit na dijeti i prestati pušiti, jer se rezultat onog prvog anulira onim drugim. Vidite do čega dovodi samostalno buđenje u cik zore? Do nepromišljenosti.
Nisam se pretjerano protezala u krevetu jerbo u njem nisam bila sama, a nije me boljela glava pa je trebalo postupiti mudro i ne dirati lava dok spava.
Na žalost nisam dugo uživala u kuhinji, gledajući neoprano suđe od večeri (eh moja katice!), jer je moje mladunče čudnovatim nitima vezano uz mene i odma osjeti kad se majka opusti. A zna se, nema majci labavo. Jer uskoro se čulo lupanje vratima njegove kupaonice. Pojurila sam u sobu da provjerim jel su vrata još uvijek na štoku što je svakodnevno pitanje od kad je nabacio nešt mišićne mase,a bez kontrole koja bi slijedila to povećanje. Sve je bilo u redu i nakon što sam ga otkopala iz odjeće koju poput vjeverice skuplja oko sebe svijajući od nje gnijezdo (oopppsss, našla i svoj grudnjak koji mi već par dana nedostaje) krenuli smo u kuhinju. On duboko nesretan što na sebi ima samo pidžamu i prazne ruke a ja presretna što sam uspjela izbjeći lupanje vratima njegove spavaće sobe, u zadnji čas podmetnuvši svoje stopalo. Pa sad , nije da nije boljelo al improvizacija je bila uspješna. Lupanje vratima mu je najnovija zabava. A štaš, nikad ne znaš s tom djecom koja žive u svom svijetu, što te slijedeće čeka. Mislim da mi je od tih njegovih zabava najgore svlačenje majica. Ajd, ajd dok smo u kući ali vani? Sva sreća kaj je napokon stiglo proljeće pa se mogu izvlačiti da je djetetu vruće. Do kuhinje smo se uspješno dovukli, on i dalje spreman na pizdarije a ja mijenjajući strane kako je već s koje naišla kvaka. E neš ti mamu prijeć…
A u kuhinji iznenađenje, cviljenje ketlera koji je zagrijavao vodu. A da ga ja zasigurno nisam upalila. I taman sam pomislila kako je moja maca Mica ustvari vrlo sposobna mačka , kadli se iza kamina pojavi spodoba Mog muškarca. Sam da se nisam onesvijestila. Za slobodnog dana nis ga mogla izvuć iz kreveta, prije 9, taman da sam se namazala jagodama i šlagom. A vid ga sad, i još se značajno smješka. Slijedeća stvar me već zabrinula .. Dok sam se hrvala sa mladunčetom da mu stavim maju za školu, lukavo vežući kapuljaču straga da je ne može prevući preko glave, dragi je odskakutao u vrt i donio mi cvijet. A nikad mi nije poklonio nešt takvo. Možda zato jer se u vrtu još do sad ništ nije rascvalo. Sve u svemu, nešto nije bilo u redu. Što je definitivno potvrdio moj povratak sa posla. Suđe je bilo oprano!!! A na stolu ručak. Bogami, brzo sam odjurila u kupionu a tamo na ogledalu nije bilo točkica. I daska je bila spuštena. Zabrinuto sam se vratila za stol, jedva odolijevajući da mu rukom opipam čelo. Ah, Katice, Katice kako to paziš na svog muškarca?
Do večeri sam zapisala još nekoliko zabrinjavajućih stvari. Vozikao je malog naokolo, otišao sa autom u praonicu, pokosio travu, nije šutnuo Micu ni jednom, i dobrovoljno je otišao u dućan. Eh da, okupao se i obrijao!!! A kad je za večerom upalio svijeću ja sam već bila bolesna od brige.
''Pa dobro koji ti je k…?'' pitala je Katica nježno, sva zabrinuta.
''A ti, jesi ti dobro?'' odvrati Moj muškarac pitanjem ''Jel ti ugodno. Očeš još vina? Da ti sfrčem cigaretu?''
''Pa kaje tebi danas…?'' nije odustajala Katica od razrješenja ove nenormalne situacije.
''Pa danas je poseban dan..''
Tu me zatekao jer sam već mislila da je neka obljetnica znate ono, prvi pogled, prvi poljubac, prvo da itd…I sva sam pocrvenila jer se nisam mogla sjetiti važnosti ovog dana.
''Koji dan?'' pitala je svađalački. Napad je najbolja obrana.
''Pa 43-i…'' nekak je tiho izrekao. Kao da se očekuje neka moja odluka.
A onda mi je sinulo. Jebote! Danas je 43 dana kako živimo zajedno. A ja sam jednom, u nastupu samozadovoljstva mojim samačkim životom rekla da više ne mogu zamisliti da živim s nekim dulje od tog perioda. Ah, što neki muškarci pamte pizdarije.
A jbga ružo, izgleda da mogu…I opće nije tak strašno...

PS pa dobro nije baš da je post o sexu al zato vi možete nastaviti…

- 12:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (9)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi