qaya

KORIZMA

Katica je u korizmi odlučila biti vegetarijanka. Nakon tjedan dana takvog zdravog života vide se već prvi rezultati.
- Isusek, kak ste zeleni u licu…- izjasnila se sa čudnim izrazom lica, ono kao kad gledate neishranjenu i šugavu mačku, sestra Dragica.
I kao da to nije dovoljan udarac Katičinom egu, još je dodala:
- ..onak ko kad prerežete kivi…-
No krasno! I tehničar Miško se taman spremao da, gledajući u moje dupe, nešto opisno kaže al je ostao u pola namjere ošinut Katičinim pogledom.
Predmnijevam da je to od brokule. Posvađala se naime sa Qayom koja kao dokazani mesoljubac odbija kuhati splačine. A splačina je svako jelo u kom nema mesa. I nemreš je uvjeriti da to nije istina.
Tak da se Katica primila kuhanja a kak je njoj i tak sve , osim uživanja, u životu teško odlučila je da jela budu jednostavna. Što znači biljka, voda i sol. A iz ono nešt malo što je ipak pročitala o zdravom hranjenju zaključila je da je brokula idealna biljka. Jer na kuhanje potrošiš 5 minuta. I tako..
No danas, nakon što je zaključila da je suradnici gledaju ko da je pala sa Marsa, ma ne, da se niste usudili pomisliti da podanici misle da je luda, ne, to oni misle radi njenog novog kolorita, dakle danas je odlučila dodati klauzulu u ugovor s bogom di lijepo piše da smije u tom svetom razdoblju posta bar dva puta pojesti čvape u somunu. To zato da odobrovolji Qayu pa se ova možda uhvati kuhače. Jer lijepo piše na internetu da i vegetarijanska hrana može biti fina. Ma znam da ne treba vjerovati baš svemu što piše al nije zabranjeno bar se nadati da piše istina.
I sve od trena kad je uvela tu klauzulicu, razmišlja dal već danas može smazati te prve čvape.
Ne znam kaj bumo s njom. Toliko je sumnjiva karaktera da se bojim da će svako malo pasti koji dodatak ugovora. Sitnim slovima. Sve u nadi da je bog dalekovidan, ipak je star, i da baš taj čas nema naočale pri sebi.
Al ajmo ovako. Otići će na gablec, u birtiju di ima i onih meksičkih pizdarija bez mesa ali i čvapa, pa da majci vidimo jačinu njene volje. Pa nije ni zelena boja baš tak ružna.
I da ima jedna dobra vijest. Jest da je malo kasno ali ipak, zahvaljujući zdravoj prehrani, uspjela se uvući u korzet…živjela korizma.
A sad da vas čujem junaci, jeste li se osim sexa još čega odrekli…

PRIPREME

-..i baš mi se hoće..- inatljivo je inzistirala Katica kopajući po ladici s donjim vešom.
-Kaj ? Spizditi lovu jer je neki kreten rekel da je dan zaljubljenih'' – podrugljivo će Qaya
-Pa ak Crkva veli da uvodi Dan braka, kaj je to bolje neg ak neki kreten veli da je Dan zaljubljenih...pa da sad vidim ko je u braku a ko zaljubljen...izgleda da oboje nemreš biti...jasno…- gunđala je Katica sa njuškom u ladici iz koje se širio miris lavande.
-..aaaa, evo ga… tu je…''- okrene se Katica , pažljivo u rukama držeći traženu dragocjenost.
Crni korzet sa crvenim srčekima.
Qaya zaokrene očima i baci se poleđuške na krevet.
-Baš me zanima kak buš se, nakon toliko vremena, uvukla u to...he,he…- nije se mogla suspregnut.
Uhvatila je korzet i prinijela ga licu, lagano sklapajući oči osjetivši hladnoću svile na svojoj koži. Prije nego je stvarnosti nestalo optužujuće je pitala Katicu.
''Pa dobro, jesi li ti oprala ovo nakon…''
Nije mogla dalje nastaviti. Miris, ostaci Njegova mirisa pomiješani sa mirisom lavande preplave je nostalgijom, željom, žaljenjem, potrebom, čežnjom. Sjećanjem na strast. Tako dalekom u prošlosti da je bila uvjerena da više nikad. Neće to ponovo poželjeti. Jer su je u međuvremenu pokušali uvjeriti da je zaljubljenost neozbiljna, mirnoća toka rijeke sigurnija od vrtloga i vodopada. Smiraj, rutina , sigurnost, prepoznatljivost , vrednija od vrtoglavice i strasti.
I naravno Qaya je vjerovala, htjela vjerovati u to. Jer On, sadašnji On kaže:
''Ne, nisam zaljubljen u tebe… da, jako mi je ugodno s tobom...ljubav mora biti svjesna…svjesna''.
I sad, osjećajući taj miris daleke prošlosti, tijelom joj prođe naznaka, tek naznaka, ali ipak, trzaj strasti.
Ma, samo malo ali ipak dovoljno da i opet poželi. Da umire, da nestaje, da se daje, da prima, da udiše njegov izdahnuti zrak, da mu se uvuče ispod kože jer tamo je toplina samo za nju. Da je gleda, da žudi za njenim tijelom, da nikog na svijetu nema osim njih. Da vrijeme ne postoji. Da je svako mjesto dovoljno dobro. Da postoji samo On. Da osjeća kolanje života. Svoje disanje. Punim plućima. Razigranost stanica tijela od same pomisli na njega. Da bude neprocjenjiva vrijednost. Dar svemira. Da bude strast.
Odmakne Qaya korzet sa lica, nestane mirisa. I želje. Ne da se prošlost ponovi. Već da to bude njena sadašnjost. A ne, samo mirno. Ljubav mora biti svjesna. Rekao je On. Strast ne spominje. Valjda je u ljubavi nema.
No, na sreću Katica je tu. Nemreš ti njoj podvaljivati svjesnost . Pogotovo nasuprot ili kao zamjenu za riječ strast. Nikad zadovoljna. Nikad mirna. U neprestanoj potrazi za životom. Onom zbog kojeg osjećaš svoje tijelo. U kojem si božanstvo. I u kojem vjeruješ u Njega. Ljubavni Neverland.
''.. i znaš kak su nazvali Valentinovo..?'' razigrano ona otme Qayi korzet.
''…konzumeristička hipereksualizacija…'' otpjevala je ''..dao nam bog bar ovo drugo. Večeru možemo i preskočit…''
''A zakaj bi večeru preskočili...'' sad će svadljivo gurman u Qayi.
''Pa Qayo, jbte, večeramo svaki dan a ovo jelte..'' namigne Kata, sva crvena u licu.
Al ne od srama već truda da se uvuče u korzet.
Živjelo Valentinovo i dabogda se svima Katičina želja ispunila. Eto imate još nešt sitno vrijeme za pripreme. A mi, samo da skinemo još te tri-četiri kile, i evo nas u korzetu...Ak ne ovog a onda slijedećeg Valentinova.

PMS

PMS je gadno prekrasan fenomen duše i tijela. Ženskog. Ponekad mislim da je nedostatak toga najgora stvar u kojoj je, između ostalog, majčica priroda uskratila muškarce. Jel se već iz početka posta sluti kakovo je to stanje, a?

Osim što je to stanje fenomenalno samo po sebi ono ima sposobnost i izazivanja nekih drugih prirodnih fenomena (podsjetite me poslije da nisam dovoljno puta spomenula riječ fenomen)
Dakle, onaj fenomen kad je vama usred bijelog dana mrak na očima a nemate sunčane naočale. Ili kad se dignete u uobičajeno vrijeme a ono teče brže nego inače jer već morate biti u autu a vi još tražite čarape. One, sa svim ''očicama'' na broju. I kak samo tih dana stvari nisu na svom mjestu, čudo jedno, pa tražite onaj sexi grudnjak u čistom vešu a nađete ga u prljavom...Ne znam ak to nije prirodni fenomen, kaj onda je.

I ljudi izgledaju čudni. Tehničar Miško me, na primjer, dočekao sav nasmiješen. Šta se imaš smiješkati šefu?

''Šta se cerite ko da je ovo reklama za ''Blendax''...?- rekoh slatko, u skladu sa dobrim raspoloženjem
''Sam sam htel reći kak ste danas nekak baš onak...ko žensko...''

''Kaj se vidi da imam PMS?'' ispod glasa upitah prvu sestru

''Da lepo mirišite...'' čuo se iza mene Miškov glas.

A onda mi je sinulo, PMS ti izoštri čula, sjetila sam se jučer dobivenog T-com računa.

'' ..i da znate Miško platili bute razliku računa...kome bi drugom palo na pamet da skida filmove na poslu?''
''Ma nisam ja...ja sam samo jedan...Davor je..''

Ah, kak volim tu mušku solidarnost i konspirativnost..

Ma radni dan da ne opisujem. Sam su jednom provjerili dal još dišem. I to su poslali pripravnicu, kukavice. Na nju se ipak nemrem okomiti.
''Danas ko da me nema..'' rekla sam osorno mahnuvši iza gomile papira koje sam izvadila nakon par tjedana, iz ladice na kojoj piše ''Ovo riješiti sutra''. Kad imaš PMS djeluješ ko prijeki sud. Sve riješiš po kratkom postupku.
Mislim da su odahnuli kad sam izmislila razlog da odem ranije, maknuvši svoj auto sa pozicije zbog koje niko nije mogel prije mene otić sa posla.
Nadam se da je iz ovog razvidan još jedan fenomen. Promjena ličnosti iz pingvina u vješticu sa bradavicom na nosu.
Doma sam cijeli dan cmoljila ko Pale sam na svijetu. ''...niko nema dva života pa nemam ni jaaa...'' pjevala sam tješeći se da ću i Njega brzo zaboraviti. Ak neće, neće...
Onda sam se i rasplakala. A najljepše je kaj sam, nakon što sam joj ispričala sve o njemu, na prijateljičino pitanje

''A koji ti je q...?''

mogla odgovoriti :

''Ma imam PMS...''
I osjetiti olakšanje. Jer on je kriv za sve. Ne ja i moje krive riječi i postupci i odluke, već on. PMS.

Ne znam doista čime se mogu ispričati muškarci? Kaj nije prekrasno biti žena? I to generativne dobi. Mada mi je jučer jedna vumen od 65 pokušala objsniti da dobar sexualan život počne tek kad više nemaš PMS.