qaya

29.10.2009., četvrtak

A baš sam kanila

Taman se Katica danas, sva u sumnji o svom udjelu u formiranju političke klime u društvu, spremala napisati jedan društveno angažirani tekst, o sveopćem zamiranju ideje da seks smanjuje probleme, kadli se dogodilo nešt što ju je omelo...mislim, nije Katicu teško omesti ali obično je suprotno. Svaki put kad bi se ona udubila u neki životno važni problem omela bi je pomisao na seks. Na žalost samo pomisao – op. urednika Qaye.
Al ova Qaya zna bit zlobna. Ma nema veze, Katica je i onak odlučila da do iduće godine uopće nema posla sa muškarcima. Ko da ta odluka išta mjenja na stvari – uh opet ta Qaya...
No da pređemo na stvar.
Bila sam sa mladunčetom u posjeti kumi. Vjenčanoj. Prvi brak. I posljednji. Zbog moje nepažnje mladunče učinilo štetu prevrnuvši televizor, Onaj tanki iza kojeg nije bio zid. Ma tehnička izvedbe te radnje je nevažna, nije namjerno. Svi se sjatili oko telkača, digli ga, meni pao kamen sa srca jer je i dalje besprijekorno radio... samo što...e da, stvar je u tome ''samo što''. Negdje iza , na plastičnom kućištu ostala je 15 cm , gotovo nevidljiva napuklina, bez pomaka. Tanka izvijena crta, ko da si povukao olovkom. E sad počinje drama. Kuma samo da infarkt nije dobila. Isprva sam se čak i zabrinula a onda mi je postalo smiješno. Zaista ne umanjujem štetu i osim toga nisam od onih koji bi se izvlačili od nadoknade, al stvarno se radilo o nevidljivom napuknuću crne plastike. Kad sam vidla da je ona ozbiljna odmah sam ponudila da ću njima kupiti novi a sebi uzeti taj. Koji mi uopće ne treba. S obzirom da se radi o cifri od 4-5 000 kn. A ona je to bez oklijevanja prihvatila.
I sad ja ne znam što bi mislila. Strašno bi je htjela shvatiti.
Sutra idem po novi tv zbog čega se moram odreći važnih stvari. Al ono što mi čini nelagodu je osjećaj da radi jebenih 15 centimetara nevidljive crte gubim nešto što sam smatrala prijateljstvom.
Eto, kaj nije bolje pisati o seksu pa makar samo kao o misaonoj riječi? Ili i vama lova uništava taj dio života he,he...

- 19:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.10.2009., utorak

Želja


Nekad davno, negdje na početku naše nesreće koja je tek počela uzimati obrise tragedije postojalo je u nama nešto što se moglo zvati nadom. Danas bi rekla da nada postoji tako dugo dok se ne saživiš sa nesrećom. Tako dugo dok pokušavaš dokučiti ''zašto baš ja'', i čekaš da se nekako ta nepravda ispravi, da nestane jer ti takav kakav jesi to, naravno, ne zaslužuješ. Tada sumnjaš u svemirsku pravdu, laž ti je tvrdnja da se dobro dobrim vraća, i svakako, apsolutno je zbunjujuće da bi to možda mogla biti i kazna jer ti naravno nemaš pojma za što pa time i kazna gubi smisao. I mada si uvjereni ateist, počinješ zbog te nade i očaja biti iracionalan. Nije to teško postati. Iz dana u dan nada te tjera na drugačije načine djelovanja, velike bitke za sitne pomake, dok na kraju ne priznaš da sva pamet ovog svijeta nema rješenje. I polako, pitajući se da li si uistinu učinio sve, u tebe se ušulja jedan ''pa možda ipak'' i odjednom ti se puzanje na koljenima do oltara ne čini ni smiješnim, ni ponižavajućim, ni besmislenim.
Sjećam se, još dok je, dakle, postojala nada, otišla sam u Lourdes. Otvorena srca, očajna, spremna da se zavjetujem na nemoguće. Na najboljem putu da postanem gorljiv vjerski fanatik. Sve za ispunjenje moje želje. Da se ipak dogodi nemoguće.
Ušla sam u tu polumračnu pećinu, sa stjenkama uglačanim bezbrojnim dodirima očajnih, sa mirisom soli ishlapjelog mora suza i...izgubila svaku nadu. Kad sam godinama kasnije pričala svom bliskom prijatelju to moje iskustvo rekao je: ''Upravo si izrekla najstrašniju kritiku vjere.'' Jer ja tamo nisam osjetila blaženstvo nade, ni naslutila sreću čudesno ozdravljenih. Kojih mora da je malo, jer ja sam tamo osjetila hladnoću, koncentriranu bol svih izrečenih i neostvarenih želja. To je gotovo bila fizička bol. Bar ja tako pamtim te minute. Dodir materijaliziranoga očaja nesretnika i njihovih neuslišanih želja za čije su ostvarenje bili spremni dati dušu. Ako je ona vrijedna vragu, zašto nije Bogu? U zamjenu za...zar je uopće važno što? Đavlu nije bitno.
Tamo sam izgubila i nadu i vjeru. Napokon sam se pomirila sa svojom sudbom ma kakva bila i od tad sam u miru sama sa sobom, oslobođena bilo kakvog osjećaja krivnje. I nemam više želja. Osim naizgled besmislenih, da na primjer vikendom odem spavati i da se probudim onda kad želim.
A kad bi me zlatna ribica baš i prisilila da izrečem tu jednu jedinu, onda bi to bila želja koja jedino ima smisla: da imam snage za sve što me čeka.

''Ajd Qayo koji ti je q...?'' koluta Katica očima. Strašno joj je išlo na živce tih desetdvanaest dana godišnje kad bi Qaya bila u.. no, tom spolnom organu.
No dobrodušna i pragmatična kakva već je, ona je i u ovim napadima tuge vidla nešt dobro. Pazte vamo...svi znamo da je osnova ljepote dobra hidratacija...a štaš bolje protiv bora neg da spavaš cijelu noć na mokrom jastuku ? Jel tako Marice ,a?!

PS tesa, kao što vidiš kombinacija ušlagiranog karanfila i prpošne Katice je ne nemoguća već dobitna ;))))))))))


- 17:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.10.2009., srijeda

Prvo ispeci pa onda reci

Katica se danas baš zbegecala. Ima važan sastanak, fuš doduše al ko još od plače živi, pa je potrebito podcrtati oružje. A to znači da se utegla u jedan od onih kostimića koji žene čuvaju zato da bi se mazohistički naslađivale mišlju kak smo nekad, jelte, baš bile komad. Takozvani bezvremenski modeli, nije važan kroj već da su broj triestišest. A Katica u tak nešt može stat spretnošću koja se dobiva sam ak redovno pozdravljate TsunTze.
Tajna je naravno u znalačkom uvlačenju trbuha. Pošto svi kužite, ne, fiziku onda vam je jasno da je žensko tijelo poput spojene posude. Ak izguraš tekućinu (e baš ne ću reči salo i gotovo) na jednoj strani ode ona na drugu. Tj. gore... I sad, uspjeli ste ući u suknju ,mada ste koji broj veći, al vam sad dugmad na sakoiću nekak čudno stoji i između se vidi boja košulje… Onda vam ne preostane drugo neg da zaključite da raskopčani izgledate bolje, baš onak, ležerno, neuštogljeno...
Cijeloj borbenoj konstrukciji pečat daju cipele u kojima mošte sam stajat ali šta se može , ima na svijetu valjda i gorih stvari. To je dokaz da žene uglavnom vozaju…osim kad se voze same.
Hodajući onak damski po stepenicama, skupljenih koljena, ne zato jer su me tak učili već zato jer drugačije u visokim petama i uskoj suknji ne možeš, skoncentrirana na plitko disanje da mi ne ode rajsfešlus, nisam ni primijetila da iza mene ide tehničar Miško. Kad smo se oboje popeli na zadnji kat reče on:
''Šef'ce svaka čast… sam da vam je glavu odrezat…''

E, majkumumilu, neće dobit slobodno za Božić dok sam ja živa.


PS molim feministkinje da ne popizde.
- 11:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #

16.10.2009., petak


Katica Darwinova

Dugim i dubokoumnim razmišljanjima, uz pokoji zdvojni uzdah Katica je došla do spektakularnog dokaza (btw svima pred nosom)koji ide u prilog teze da ljudi nisu i ne mogu biti monogamna bića.
Na taj intelektualni napor nagnao ju je objekt njenog laganog interesa koji je reko vako: ''..mi smo poprilično različiti, ja se ne osjećam ugodno u 4 zida, ja bi stalno bio u gradu..'' .
Osim što se Katica našla uvređena jer njena kućica ima više od 4 zida, jelte, njoj je onak automatski došlo da veli, pa bogati ne ću te ja ženit. Al nije rekla ništ već je počela, jbga, razmišljat.
I sad, svi znamo da se različitosti privlače i da je čista pušiona da se time nadopunjujemo. Svako ko ima iza sebe brak, ak je u njemu jako dobro zna da je još uvijek u njemu jer su sudionici vrlo slični, a ako više nije u braku onda zna da je to nadopunjavanje s vremenom ošlo k vragu i na površinu su ispale te različitosti, iz samog početka ,koje se sad zovu ''nepomirljive razlike'' i ''nesklad karaktera'', uz po koju pičkatimaterina pridjev.
E, vako, svi se slažemo da se u prirodi sve događa s razlogom. Ako nama instinkt čini dražim nešto što je različito od nas, onda je i to s razlogom. A taj je prirodna selekcija i poboljšanje performansi ljudske jedinke. Ak se razmnožava isto s istim nastaje isto. Samo miješanjem ''vrsta'' dobivamo bolju kvalitetu (uz nešt škarta). Jel vidite kak je to jednostavno, a? Mislim kad je već i Katica to skontala…
No onda na scenu stupi glavni ometatelj prirodnog, selektivnog razvoja, daklem čovjek (il Crkva?) i zakomplicira stvar težnjom za jednom dušom i jednim tijelom u jednom i jedinom braku. No zejeb je u tome da recept za to skužiš tek s godinama kad je namah kasno za ono ''jedini brak''. A recept je ''sličnost'' što je u raskoraku sa našim prirodnim instinktom za poboljšanjem vrste i napretkom tj sa prirodnim zakonom da se različitosti privlače. Svima je ovdje jasno da ne govorimo o inteligenciji, već varijablama koje služe da se inteligencija iskaže, npr. zdravlje, motorika, tijelo bez dlaka (sad već Katica zajebava) i sl.
Kad je to sve sagledala zapadne je velika moralna dvojba. Ma majke ti štaš sad? Jel je važnije da se sa jednim jedinim provede cijeli život, daklem sličnost, ili je ipak važan cjelokupni ljudski napredak i razvoj, daklem različitost. Slijedite li vi nit kak je monogamnost, ne samo utopija već i protuprirodna?
Eh, možda vam se čini da se Katica malo zaplela al kak je ona jednostavno biće, koje ne voli da joj se muškarac cijele dane petlja po stanu, mota besposleno oko nogu, ona glasa bar za tu različitost da on ne voli biti doma. Ajde, ajde, po koji dan..al baš svaki dan?!


- 12:39 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (9)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi