Gripa
Žena mi je u petak došla doma s posla sva zgnječena od gripe.
Kuhal sam joj čajeke, kompot, juhice. Kupoval čokolade, šetao psa i sina, čistio itd. (ništa što i inače ne radim samo ovaj put s mloviše pažnje na detalje).
Ona mi je bila zahvalna, vidjelo se to po njezinom od temperature zamučenom pogledu, ispričavala mi se ako bi joj slučajno za napada kašlja pobjegao prdac (inače ga zna okinut i kad jedemo, bez isprike), bila je malo ljubomorna jer sam ja radio sve oko sina (osim dojenja), pa smo se mali i ja nekak jos više zbližili.
A sad...
A sad je ona počela prizdravljat, dođeš doma, a ono skuhan ručak za dva dana unaprijed, sve čisto itd.
A mene je grlo počelo boljeti, pa sam počeo ko zadnja kurva poticati osječaj krivnje. Te zašto si mi došla doma s tim jebenim virusom, te zašto si me morala ljubiti ak si več bila bolesna, te što bi bilo da se je mali razbolio itd.
Možda vas zanima zašto.
Zato što mi je od svega u braku najdraže kad me žena njeguje, (a meni normalno nije ništa), kad mi kuha i kad me dvori. Kad joj odglumim da se nemrem samm oprati, pa mi pere leđa.
Jednom sam se zanio i kupanje onemočaloga je preraslo u seks. Nije da joj je bilo krivo ali sam sličnu spiku mogao zaboraviti sljedečih 6 mjeseci.
Uvjeren sam da ona zna da mi nije ništa, i da i sama uživa u tome da me njeguje. Ako to pak nije tako, trebao bi se promijeniti, biti čvršći, karakterniji...
je, kak ne.
Kad danas dođem doma s posla neču glumiti bolesnika.
Probati ču joj pokazati da je volim, možda me onda i spontano počne njegovati.
|
