<	svibanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Svibanj 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

design by Little miss sunshine

Opis bloga

eto,dobrodošao-la na ovaj blog ...ovdje jedna 18-godišnjakinja piše svoja razmišljanja.. ovdje otkriva svoje srce koje je slomljeno zbog nekog tko jako olako shvaća ovaj život i cijenu jednog ljudskog bića... kad si već ovdje, ostavi neki trag..
pozdrav ...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako se ikada poželiš javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otišao iz mog života, moje ime je tuga..

2 Red Glitter Hearts W/ Arrow Glitters

Baci čašu visoko, past će na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut će dno. Baci granu u vatru, izgorjet će sva. Baci mene od sebe, umrijet ću ja..





Dala sam ti mladost svoju, zato neću voljeti sebe, i da opet mladost imam birala bih samo tebe!!!





Zovem te svaku večer kad kucne noćni čas, al znam da nećeš doći jer sudbina rastavi nas.



Shot at 2007-06-30


Zašto sam baš tebe srela, zašto kad to nisam smjela, zašto me zanio pogled oka tvog, i zašto sada moram patit zbog tog???


..budi čovjek, budi muško, sve joj kaži...obećajem da te poslije toga nikad neću tražiti...ali nemoj se sramiti kada netko kaže da smo nekad postojali mi, nemoj od toga okretati glavu kao da zbilja nikad nismo ni postojali...


Kako bi tebi bilo da ja spustim glavu kada bi prošao pored mene, kako bi tebi bilo da ti tako srce vene?? Što sam ti toliko skrivila da više ne zaslužujem biti ni malim dijelom tvog života, zar toliko puno vrijedi samo ta njezina vanjska ljepota???

nedjelja, 11.05.2008.

...s nama je....GOTOVO....

...nekad si mi bio sve i cijeli moj svijet vrtio se samo oko tebe...
...danas, nakon dugo vremena odlučila sam ti reći:
Odlazi, odlazi iz mog života i ne vraćaj se više...
tvoja misija je završena, tvoja gluma došla je kraju...
ne trebaju mi više tvoji lažni dodiri i puste riječi da me voliš...
ne trebaju mi tvoje laži i sve tvoje neiskreno...
...kažem ti, odlazi...zatvori vrata sa sobom i ne dolazi više...
...zaboravi moju ulicu i broj, zaboravi moje ime...
...za tebe više ne postojim...
zapamti, da sve što smo nekad bili, više nismo jer sve si srušio one noći kad si pao u zagrljaj njoj...
idi i sada njoj i imaj sa njom sve što sam ja snivala da bi imali zajedno...
..sve naše je gotovo...ničega nema... sve si izdao...
...slaži i njoj kako ti je jedina...
ja ću ovu našu ljubav nekako preboljeti,
ali tvoju izdaju, vjeruj mi, nikada neću moći zaboraviti...
...ja voljela sam te i meni si bio sve,
sada je došlo vrijeme, ljubavi, da i ti spoznaš kako boli riječ "Ne"...

nedjelja, 21.10.2007.

...bili smo jednom najbolji, o nama su priče pričali…

...i sad kad se sjetim htjela bih vrijeme vratiti…

Ej dragi moji blogeri…
upravo slušam tu pjesmu „Jednom kad noć“-Opća opasnost..
pjesma zbilja zna boljeti, dirnuti u najbolniju točku…

„Ruke pamte samo ljubav najbolju“..

vjerujete li vi u to? Ja definitivno da…
ovih dana, kako se bliže neki dani koji su ostavili trag sve više bi htjela vratiti to vrijeme..
zašto onog dana sat nije stao i tako zauvijek ostao??
Tražim previše… znam.. to onda ne bi bio život..
bila bi to samo kazaljka sata koja bi se neprestano vrtjela u krug..
opet se ništa ne bi desilo.. ali ja bih živjela u tom trenutku..
u tom jednom trenutku.. bila bih s njim.. dijelila bi te minute s njim.. i znala bi da je moj..
ne bih se bojala izaći na ulicu i sa strahom gledati ga u kojem će smjeru otići..
razmišljati da li će se ikada više vratiti… ali.. to je nemoguće…
ja uvijek u ovom životu tražim nemoguće..
uvijek sanjam iste snove, iako znam da se nikad neće ostvariti.. neće..
jer poslije njega su mi lađe slomile bure i vjetrovi..
nisam više spremna nekog voljeti tako kao što sada volim njega..
nisam uopće spremna voljeti..
ne želim to više..
ne želim opet ostati bez svega..
bojim se ponovnog pada, ponovnog gubitka…
jer svaki puta kad tuga na vrate dođe, a samoća zaboli, njegovo ime sa usana ne mogu skloniti..
uvijek je tu… a tada boli.. boli jako…
i te male suze šapnu srcu onu bolnu istinu…

DA JE POGRIJEŠILO JER NIJE OSTALO TAMO
GDJE JE JEDINO VOLJELO…

jer usne ne žele u nekom strancu utjehu tražiti, žele njega…
njega kojeg je nekad imalo.. nekad.. danas više ne…
jer tad smo bili tako najbolji, drugi su o nama priče pričali…
možda su nam i zavidjeli na toj ljubavi…
a danas.. danas nas samo mogu žaliti..
jer noć nam je sve ukrala.. ukrala nam je sve što smo voljeli jedno na drugome..
i danas više nemamo ništa…
ništa osim uspomena, ruka koje pamte ljubav najbolju i tuga koja svakodnevno boli…
jer naše je završilo..
sve što je bilo vratiti se neće..
jer kasno je, prekasno za nas…

četvrtak, 04.10.2007.

.....što voljela sam KRIVA SAM.....

Sve, sve si znači slagao,
sve je ovo bila laž,
a ti luda ženo
igrala pošteno baš...

Sve bih ti oprostila,
samo jedno nikada,
nemoj da se šališ
pa da me žališ sad...

Što voljela sam kriva sam
i kriva sam za drugo sve,
al' živa sam i nikako
ne za žaljenje...

Što voljela sam kriva sam,
pa kad sam kriva tuži me
i mrzi me, al' nisam ti
ja za žaljenje...

A ti, nazad se ne okreći,
slobodan si uživaj,
žaliću za nama
ali mogu sama znam...


...Sve, sve si znači slagao,
sve je ovo bila laž...
..i naša ljubav bila je samo jedna VELIKA LAŽ,
laž koja se jednom morala prikazati,
laž koja se jednom morala otkriti...
laž koja je jednom morala prestati...
...GOTOVO JE...
SVE ŠTO JE NEKAD BILO,
TOGA SADA VIŠE NEMA...
i mogu reći da sam ja kriva...
JESAM, KRIVA SAM!
KRIVA SAM ŠTO SAM VOLJELA...

VOLJELA NEKOG TKO MENE NIJE!!

petak, 10.08.2007.

..kasno je za sve, samo ove suze padaju kao prije..

Misliš,bilo bi kao prije,
sjaj u oku i miris proljeća...
Misliš: "ona bi bila ista.."
Misliš, jednom je bila bol pa prošla..
nije ostavila tragove..
Al ne vidiš praznu tamu kad te pogledam,
ne osjetiš hladnu jezu kad me dodirneš..
ne čuješ u boji moga glasa bol..
A ja to sve predugo osjećam.
Misliš, moći ćeš vratiti vrijeme,
zakopati ranu koju si stvorio..
Misliš da možeš,
a vidiš da je uzalud...



Shot at 2007-08-10

srijeda, 25.07.2007.

.....svi se vesele samo na mom ramenu suze padaju.....zbog nekog tko je još uvijek srcu previše drag...

Nisi ti netko zbog koga mi vrijedi umrijeti,
niti posljednju suzu u bolu pustiti,
nisi ti čovjek taj što bi ruku pružio,
kada bi me ranjenu na svojem pragu vidio...

NISI, NISI TI TAJ...

Za nas dvoje budućnosti nema,
prošlost je prošla,
a sadašnjost kao da i ne postoji...
i čemu onda živjeti??
za što se radovati??
za koga se boriti???

nedjelja, 01.07.2007.

.....ZAR UZ MENE NISI MOGAO PRONAĆI SREĆU???.....

Sjedim u tišini svoje sobe..nikog nema, potpuno sam sama... Samo se iz daljine naslućuje neki tihi šapat pjesme.. Kad bi samo zna koliko bole te riječi koje mi pjeva neka nepoznata osoba, kako me sjeća da sam te izgubila, prokockala sreću...

"Ponovo, pred tobom griješna stojim...
ponovo, za tvoju ljubav molim"...

Stojim tu... pred tobom.. već polako gubim snagu, ali se ipak još uvijek nedam... padam na koljena, molim te.. nikada nisam mislila da ću ikada pred ikoga pokleknuti... uvijek sam bila odlučna, hrabra, ponosna djevojka, no kad si otišao shvatio sam koliki je krivac za sve ovo zapravo moj ponos... kajem se danas zbog toga, želim te nazad... želim te voljeti, želim biti voljena... zašto i ti ne bi pregazio svoj dio ponosa?? zašto nam upravo taj ponos mora oduzimati ono što najviše volimo???

"Mnogi ti kažu, kažu da sam sretna, da neki novi život živim,
lažu te lažu, moja bol je vječna, ja nikad neću da se smirim"...

Nisam sretna, ne... niti ću ikada to više biti, ne bez tebe... naučila sam živjeti samo uz tebe, ali ne i bez tebe.. prolazi mi ovaj život iz dana u dan, idem i ja s njim, ali samo iz neke navike, samo jer se tako mora u današnjem svijetu.. samo zato jer ovaj svijet nije moguće zaustaviti... prolazim i ja.. ali moj život stoji... stoji u onoj davnoj prošlosti... još se uvijek nadam tebi i tvom povratku... nadam se da ćeš doći, da zajedno opet stvorimo svoj mali svijet, mali dio svemira - ovaj put da ga više čuvamo kako nam ga nitko više ne bi mogao srušiti...

subota, 30.06.2007.

.....moj početak.....

Evo i mene u svijetu blogera… iskreno, ne znam baš što me tako jako privuklo..ali osjećam da ću ovdje moći pisati baš sve što možda u stvarnom životu nikad ne bih rekla… nadam se da će vam se moj blog sviđati te da ćete me rado posjećivati… evo za kraj vam ostavljam jednu meni lijepu pjesmicu...a ujedno to će vjerojatno biti svakidašnja moja tema… jer jedna sam u nizu vas koji nažalost uzalud volite… nažalost.. ali znam jedno: Plakat će oni jednom zbog nas…upravo zbog toga jer ih nitko nikad neće voljeti kao što ih sada volimo mi!!! ..Sve vas lijepo pozdravljam i šaljem puno pusa…



...ZNANCI...

Smijali smo se istim glupostima
onda kad djeca smo bili.
Voljeli smo iste stvari
i ništa si nismo krili.
Govorili smo jedno drugom sve
jer nismo bili stranci,
a nakon svega što smo prošli
ti tvrdiš da samo smo znanci…


ZAR TI JE TOLIKO MALO ZNAČILO SVE TO ŠTO JE NEKAD BILO DIO NAS???