ponedjeljak, 13.03.2017.
grad Liuzhou, park Liuhou
|
U srcu parka
malo je prigušena gradska vreva i buka. No ipak, iako nije tiho, preko vode jezera, čuje se melodija na češlju nevidljivog svirača............ ...................................................................................................................... Kinezi su maheri u imitiranju originala, ponekad sami sebe imitiraju... ili prirodu. Na slici ispod može se vidjeti umjetno kamenje koje obrubljuje park..... Navodno uz starinska sela na sjeveru Kine, postoje i potpuno jednake replike istih, pa kad si turist (a jer ništa nije na engleskom...) nemaš pojma jesi li u pravom selu, originalno starom, ili si u potpuno novokomponovanom...... Tako smo nailazili u prirodi na umjetno dorađene djelove, betonske panjeve koje izgledaju ko pravi, dok pažljivo ne gledaš, i slično.... Nema veze, bilje je bilo živo, park prekrasan!  Ulaz u park  Ljudi hrane zlatne (crvene) ribice   ljudi su svugdje isti :D     Plakat o parku, može se otvoriti  Na svakom koraku, ljudi se igraju             Za kraj ovog hiper-posta - video. Kvaliteta mu nije nešto, frendica i ja ulijećemo s komentarima :D (zanemarite to) glazba koja trešti čula se taj moment u parku, sa svakog ugla sviralo je nešto drugo.... Park je ogroman i krasan, bio je to skoro prvi susret s prirodom nakon jedno desetak dana Kine. Kad smo izašle iz parka, na nekom njegovom drugom kraju- izgubile smo se..... Poslije smo se našle. :) ne samo da nitko na cesti ne zna engleski, nego ni policajac nije znao na latinici pročitati ime zgrade koja je bila meeting point za ići dalje.... U stvari, nitko nije kužio to što je na latinici pisalo. Juhu!! Trčale smo uokolo ko muhe bez glave, dok nismo prepoznale cestu i smjer u kojem moramo ići. .... |
subota, 11.03.2017.
Pačji čaporci i jutarnje kobasice za čišćenje zuba.....
|
Iz hotelskog dućančića:
...o'š orla....  Ovo lijevo od orla, plosnato, kao pogače zamotane u papir, (neki su čak izloženi na postoljima) to su čajevi, to je jedan od načina pakiranja, uz limenke i slično. To smo tek pri kraju shvatili... ...o'š balerinu...  ...o'š pačje čaporke sa čilijem....umjesto čipsa...mmmmm mljac mljac  Sa štanda s voćem, toga je bilo dosta uokolo jagode na štapiću, prelivene nekom želatinom koja se stvrdne kad ih izvadiš na zrak, kao šećerna ocaklina.     Na žalost, slike su naopak, ne mogu to ispraviti. U supermarketu na policama: riža  još riže  i još.............puno liza  Riža je pakirana u paketima u kakvim mi kupujemo detrdžent za veš.... čajevi i bilje i tijesto (možete povećati slike)     mesnate grickalice (i ove slike se mogu povećati, neke su mutne, na žalost.....)      Opet zadnja naopačka. Stavljam ju jer sadrži krilce..... upravo je nevjerojatna ponuda mesnih prerađevina, krilca, bataka, nožica, suhih pločica svih vrsta i oblika, ražnjića, kobasica..... to je za mesoždere pravi mali raj. Ima još toga.... ne baš sasvim prepoznatljvo, osim sirotih riba...      I za kraj ovog presjeka cuga :D 2kn za bocu honey pomelo soka. E to je cijena. :)) I sok. :)))  |
petak, 10.03.2017.
drugi prvi dvijesedamnaeste
|
Liuzhou
Oki doki Krećem sa nastavkom šetnje gor pa dol po Kini. Kao i dok sam prvih 14ak postova slagala, instant me preplavi osjećaj nošenja prevelike količine tereta, ko da se hrvam s gigantom. Slika je jednostavno jako puno. S prozora aviona, ako otvorite sliku (ova prva se može otvoriti), vidjet ćete terase za uzgoj bilja. Ne znam što se ovako visoko u planinama uzgaja, čini mi se prije čaj nego riža..... Ovakve planine krase cijelo ovo područje....   Dugo ovo ne vidjesmo...crvenu zvijezdu  U predvorju dvorane gdje smo svirali....  Željela sam staviti i sliku plakata, najavu za nas, ali mi okreće sliku naglavce, neprekidno. Ako popravim - stavit ću. Ispred, najava ili za slet, ili za predstavu....  Pred hotelom, divno ogromno drvo. Toplo je!!  U Lizhou smo dospjeli drugog dana Nove godine. Kinezi ne slave našu Novu godinu, malko nešto okite ,okače kakav plakat ili slično, i to je sve. U svakom slučaju, ako ste čitali prijašnje postove znat ćete, taj Lizhou je bio ulazak u drugu polovicu 14-dnevnog putovanja. Kada se u jednom trenu kraj priče počne nazirati na horizontu, čovjeku bude lakše.Opustiš se malo više. Od sada, slike postaju ljepše, klima je topla i ugodna, spustili smo se prema subtropskom pojasu, sve je puno stabala banana, palmi, i bilja koje općenito vidimo u manjim, kržljavim formama po našim domovima, u teglama. Ono što se kod nas zove sobno bilje, tu raste posvuda. Također, u ovom tjednu imali smo koji slobodni dan, razgledalo se i bilo je malo lakše. Lizhou; kaže se li-žu na prvi pogled sobe su bile užasne. Užasno je smrdilo. :))) Ima i video gdje lamentiram o tome, ali je prebrutalan, ne mogu to javno puštati. :)) Uglavnom, histerično smo se smijali, sobe a i zrak oko hotela jako su smrdili, pa je otvaranje prozora bio pomalo oksimoronski potez. Gasmaske uz krevet također nisu slutile na bogzna što dobro :)))))  Ova slika je doduše iz Kunminga, ovu uz krevet imam samo na videu.... :))) Posvuda gas maske. Nda. Postoji Kinseka poslovica koja kaže da treba roditi se u Suzhou, živjeti u Hangzhou, jeszi u Guangzhou, a umrijeti u Lizhou. Haha !! :)) To nije zbog zagađenog zraka, nego zato što su u prošlosti zbog kvalitetnog drva u okolici ovdje bili poznati po proizvodnji lijesova. Pa im je lokalni suvenir maleni privjesak - ljesić. Na njemu doduše piše 'budi promaknut i obogati se' i ljudi ga nose kao srećonošu, ali meni je bilo to premračno kupiti za doma. Onda su moje nećakinje navalile da žele, pa se i dijete pridružilo, tak da sad imam doma dva ljesića iz Ližua.     Ljesić se da i otvoriti, nisam ga fotkala tako, ali mogu po potrebi :D, navodno da ljudi doma drže pepeo svojih pokojnika u tome, po želji i sklonosti. :)) Za sada dosta. ...to be continued.... :) |
