ponedjeljak, 13.03.2017.
grad Liuzhou, park Liuhou
|
U srcu parka
malo je prigušena gradska vreva i buka. No ipak, iako nije tiho, preko vode jezera, čuje se melodija na češlju nevidljivog svirača............ ...................................................................................................................... Kinezi su maheri u imitiranju originala, ponekad sami sebe imitiraju... ili prirodu. Na slici ispod može se vidjeti umjetno kamenje koje obrubljuje park..... Navodno uz starinska sela na sjeveru Kine, postoje i potpuno jednake replike istih, pa kad si turist (a jer ništa nije na engleskom...) nemaš pojma jesi li u pravom selu, originalno starom, ili si u potpuno novokomponovanom...... Tako smo nailazili u prirodi na umjetno dorađene djelove, betonske panjeve koje izgledaju ko pravi, dok pažljivo ne gledaš, i slično.... Nema veze, bilje je bilo živo, park prekrasan!  Ulaz u park  Ljudi hrane zlatne (crvene) ribice   ljudi su svugdje isti :D     Plakat o parku, može se otvoriti  Na svakom koraku, ljudi se igraju             Za kraj ovog hiper-posta - video. Kvaliteta mu nije nešto, frendica i ja ulijećemo s komentarima :D (zanemarite to) glazba koja trešti čula se taj moment u parku, sa svakog ugla sviralo je nešto drugo.... Park je ogroman i krasan, bio je to skoro prvi susret s prirodom nakon jedno desetak dana Kine. Kad smo izašle iz parka, na nekom njegovom drugom kraju- izgubile smo se..... Poslije smo se našle. :) ne samo da nitko na cesti ne zna engleski, nego ni policajac nije znao na latinici pročitati ime zgrade koja je bila meeting point za ići dalje.... U stvari, nitko nije kužio to što je na latinici pisalo. Juhu!! Trčale smo uokolo ko muhe bez glave, dok nismo prepoznale cestu i smjer u kojem moramo ići. .... |
