Tianshang de xingfú zhi hai

Cik zore,
plavo nebo k'o da smo na plaži,
umor stopostotni
kao nagrada za raniji let od ostalih
(manja grupa išla je prije,
ostali kasnije)
isti je protekao sasvim mirno,
u potpunosti bez trzaja,
zaspala sa muzikom u ušima
(iako sve kineske aviokompanije inzistiraju
da se sva osobna elektronika ne pali za vrijeme leta,
ali što čovjek pobogu da onda radi u avionu???)
i probudila se na tlu.
Prije čorke ,
dobili smo čudesni doručak.
Kipući hamburger od riže i nečega između.
Gore bijela, dolje ljubičasta riža,
ovo čudno mesno između sam ostavila,
riža je bila ljepljiva, slana i, riječju,
božanstvena.
:))


Gradić dražestan,
sunce je po prvi put sjalo i na tlu.
Inače, sunce samo iznad oblaka,
samo u avionu,
a dolje kužni oblaci
i mutno sivilo.

Ovaj puta (već smo naviknuti -super) hotel
u samom centru,
vreva ljudi
kombinacija umora,
sto kava u hotelskoj sobi,
topline oko podneva,
ručak u kojem su nam , uz ostalo,
dali kruha s putrom i pomfrita!!!!! :)))
da nas počaste za početak godine.




Na slici se vide ostaci predjela
(neki sumnjivi ali fini štapići prženog tijesta,
kikirikiji u začinima, lonac paradajz juhe...)
Sa čuđenjem smo gledali kruh
(prvi nakon tjedan dana)
francuz narezan na šnite :))
Uz njega, kocka nečeg žutog.
Možda je sir?
Nitko nije bio hrabar, pa sam ja probala i iznenađeno otkrila da je to putar,
i to fini i slani.
Inače, uopće nikada ne jedem putar,
ali to je bio taaaaako poznati okus, takvo iznenađenje.
I što drugo, svi udri po kruhu i putru. :D
Od sve hrane, baš nas je to specijalno razveselilo!! :))
onda su još donjeli i pomfrit hahahaaa,
jesmo li u kulinarskom raju ili što?? :)))

Bio nam je problem jesti ručkove
jer je običaj donjeti desetak raznih jela,
ali ništa kao prilog uz to,
tako da imaš ponuđeno ovakvo povrće,
onakvo meso, ovo ljuto, ono u saftu,
ali nigdje škroba uz to.
Mi se možemo donekle tako hraniti,
ali kroz par dana ti počne iće na živce što rižu
donose apsolutno zadnju na stol,
kad ti više ne treba,
kad si odustao...
kad si se već najeo svega
i propatio bez krumpira, tijesta ili kruha. :))
(Jedino što je dolazilo iza riže su pladnjevi voća-
kineska varijanta slatkog za kraj.
Uvijek lubenice, dinje, a ponekad i cherry paradajzeki.
Ajoj . :D
Tehnički, i to je voće. :))) )
Sve dok se nismo razbahatili
i počeli govoriti 'please, rice'
čim bi prvi put ugledali konobaricu kako ide prema stolu.
Moraš se snaći.
:))

(neće slika stajati uspravno, ...)



Na cesti





Pogled s desetog kata na niže zgrade
(slika je malo histerično obojana....)

Kasne u fazi (samo dvije godine) :-P




Navečer, poslije koncerta,
došetali smo do, na žalost,
zatvorenog budističkog samostana.
Darn!
Neki naši sretnici,
koje popodne nije ubio umor,
bili su unutra,
i bili su oduševljeni ne znam kojim obredom
na kojeg su nabasali....








Fotke su slikane na cesti,
u mrklom mraku,
još se dobro i vidi...
Razmatralo se preskakanje zida,
ali što bismo u mračnom parku,
pred zatvorenim hramom??
Kad ti nije suđeno, nije ti suđeno.

Sutra,
novi dan, novi grad.
:)