21

utorak

srpanj

2009

dvadeset godina kasnije

Image and video hosting by TinyPic

Ovaj tjedan proslavljam 20 godina mature. Ne, nisam to dobro rekla, generacija maturanata koji su se od srednje škole rastali u svibnju 1989 godine obnavlja uspomene 24.07. Pišem ovo uz zdjelicu knorr juhe od brokula, nešto me boli grlo, valjda nije da će svakoga u Šibeniku tko ima veze s maturalcem uhvatiti "ona" gripa.
E da, vratimo se na temu, prvo mi se činilo da mi nije stalo do tog susreta generacije i iskreno rečeno za cijeli razred kulture i umjetnosti s kojima sam došla do kraja srednjoškolskog školovanja baš me boli uhica, ali ima onih koje rado viđam već svih ovih dvadeset godina i kojima se izuzetno veselim. Sve je počelo stidljivo, a pretvorilo se u pravu euforiju. Te nas je godine maturiralo oko 350, stotinjak je već izvršilo uplate što je više nego smo očekivali. Ima nas sa svih strana, "zlatna generacija" raseljena ratom i ostalim životnim nedaćama.
Veselim se susretu i negdje duboko u srcu želim da se nitko od nas nije previše promjenio, da su one privlačne osobine kojima plijene osamnaestogodišnjaci još uvijek prisutne. Žao mi je onih koji nemaju potrebu za takvim susretom...susret je već u petak, javim vam kako je bilo....

10

petak

srpanj

2009

Više trudna nego umorna

Ajmo redom. U 23. sam tjednu trudnoće. Cijelo popodne pokušavam izračunat koji je to - ono normalno, ne lunarno. Ne ide mi nikako. Svakako trbuh je već jako velik. A bit će i duplo veći već znam.
Amniocinteza - daleko najneugodnije iskustvo u životu. Poželjela sam sina nakon toga da to nikad ne mora iskusiti. Vode je bilo malo, posteljica naprijed, jedino zgodno mjesto za pikanje pored bebine glavice, ali sve je prošlo u redu.
Nalaz stigao prije dva tjedna. Kromosomčići uredni kao vojnici, uspravni, slični i točni po broju - 23 para.
Sindromi isključeni, ali ne i sve drugo što prati strahove u svakoj trudnoći.
Samo da se razumijemo, da moram, opet bi išla i ne smatram da to ima veze sa vjerom više sa zdravim razumom.
Bebica živahna. Trbuščić već skače, samo što mi se čini da to nikoga više ne zanima osim mene. I tuče u mjehur zloća mamina, sve zvjezde prebrojim kad me pogodi.
A u glavi i dalje mirno. Morala bi uzet uzorak hormona da mi znaju izbalansirati za kasnije.
Ja i sretni tata rješili smo problem kad smo u većem društvu. Ukoliko netko pita koja mi je trudnoća i dobije odgovor da se radi o četvrtoj s troje živuće djece mirni smo idućih pola sata, mi se samo smješkamo a društvo raspravlja li raspravlja.
Ali zato naše Društvo uopće o nama ne misli. U vrijeme ovakve krize tko mi je kriv. Ne spominje se više ni natalitet, ni hrvatstvo, čini mi se da bi trenutno svi htjeli da samo nestanemo sa proračuna. Tako da što se toga tiče nisam baš mirna. Plašim se da će država zatvorit pipu i da ću ostati bez svih onih mizernih naknada iako već 17 punih godina uredno punim tu blagajnu. Tko zna što nam se sutra sprema.
Zbog treninga vodimo djecu susjeda i prijatelja s nama na kupanje. Mogu vam reći da ima efekta. Sve lakše ulazim u trag svađama, prepucavanjima i dječijim podbadanjima. I sva sam tolerantnija. Prema djeci, ne prema odraslima, tu mi se granica tolerantnosti ozbiljno pomakla.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se