13
petak
veljača
2009
286: ...riječi
Zadnjih dana ne prevodim Coelha. Piše o usamljenosti. U poziciji sam da mi se sada usamljenost čini kao blagoslov. Zvuči čudno, zar ne. U posljednje vrijeme vrlo rijeko sam sama, a i kad se to dogodi ne mogu srediti misli jer mi fali barem još sat vremena samoće da dođem k sebi.
Strašno je do koliko problema površna komunikacija može dovesti. Sretni oni koji mogu svoje riječi uputiti onome tko čuje. Još sretniji oni koji ne govore ono što drugi želi čuti.
Godine su mi trebale da se isperem usta od nepotrebnih rečenica. Da okajem sve izrečene gluposti, i sada opet radim isto. Zašto. Zbog toga što želim biti kao netko koga ne razumijem. Zbog želje da osjetim makar trunak veze s nekim tko se nema čime sa mnom povezati.
Molim se da mi se riječi zauzdaju. Da ono što izgovorim ne bude nešto što za sobom vuče blato i muku od koje se nemoguće otresti.
komentiraj (31) * ispiši * #
09
ponedjeljak
veljača
2009
285: Noć u kazalištu
... zaista noć. Dva i pol sata. Auch. Prvi dio Leda drugi Sluškinje. Veze s vezom nema, ili je ja bar ne vidim. Mirno se moglo podjeliti u dvije predstave. Pa tko voli Krležu nek ode bez grižnje savjesti.
Ja volim Krležu. I njegove duge rečenice, i njihovo značenje. Iznenadila sam se koliko ga ljudi ne voli. Mislim da je štos u srednjoj školi. Cijelo jedno polugodište Miroslav Krleža.
Svaki sat hrvatskog jezika koji mi je brižno predavala Jela Godlar Brešan cijela četiri mjeseca počinjao je sa istim naslovom na ploči. Miroslav Krleža. Moji vrijedni supatnici iz razreda mjenjali su ga na odmoru između dva blok sata u Mišo Kovač (pod obavezno) pa kome prije dosadi, ali Jela se nije dala. Usadila nam je ljubav prema hrvatskom jeziku i riječi - temeljito.
Nekoliko rečenica iz te "Lede" još vrtim u glavi. Valjda je to bit umjetnosti.
komentiraj (8) * ispiši * #
06
petak
veljača
2009
284: dvije tri o facebook-u
... ili, zašto me facebook razveselio. U početku nisam znala šta ću s njim, jedva sam se snalazila. Nije mi uopće bilo jasno zašto to ljudi koriste. Sada, nekoliko mjeseci kasnije postalo mi je jasno.
Pronašla sam rodbinu u Italiji za koju znam samo po čuvenju. Dobila cijelo obiteljsko stablo koje strpljivo skupljam godinama. Ponovo se združila sa izgubljenim prijateljicama iz djetinjstva. Posebno pri tom ističem jednu Denizu.
Obnovila kontakt sa rodbinom s "one strane". Ispunila svoj život dragim ljudima koji nisu samo likovi iza nicka.
Dakle, ako tražite nekog facebook je idealno mjesto za to, samo treba malo strpljenja...
P.S. Upravo započela treća godina mog blogoživota 
komentiraj (15) * ispiši * #
03
utorak
veljača
2009
283: Coelho i ja
Nema tu nekog stvarnog odnosa. Možda za mene to predstavlja nešto kao motivacijski program. Daleko od toga da mi se sviđaju sve knjige. Ali ih sve kupim. Daleko od toga da se slažem sa svim što kaže, ali me natjera da razmislim. Daleko od toga da mu sve vjerujem, ali me tjera da učim, provjeravam, budem budna. Sve ono što se i inače od mene traži.
Neke druge generacije imale su Hessea, Kunderu, E. Jong.
Znam da su o njemu podijeljenja mišljenja. Kao i o mnogim drugim velikima.
No čovjek je napravio korak naprijed. Dozvolio je da skinete njegove knjige besplatno sa njegovih internet stranica. U ciklusima objavljuje poglavlja svoje nove knjige "Pobjednici stoje sami"...sve je to dostupno iz prve ruke, pa tako i oni citati u donja dva posta.
Da vas ne bih bespotrebno opterećivala ja ih nastavljam prevoditi, onako za svoju dušu ovdje. .
Svratite...
komentiraj (6) * ispiši * #
