261: Vrijeme promjena

Već znate da u posljednje vrijeme nisam baš orna za pisanje...ne znam u čemu je problem. Čučim u vlastitoj koži najčešće premorena. Tako malo stvari me čini sretnom. Nakad sam radost vidjela u svakoj sitnici, a sad sam ustuknula prepadnuta pred promjenama.
Ja sam vam od onih osoba koje jako vole svoju kolotečinu, svoj mir i red. A oko mene, čini mi se sve se mjenja. Djeca sa sve više zahtjeva, kraj porodiljnog, početak rada na osam sati. Stotinu pitanja postavljam sama sebi, a najčešće jesam li uopće spremna na ovo što me sada čeka. Ne volim osjećaj da nemam izbora, a sad ga stvarno nemam. Sve je već riješeno i odlučeno tko zna od kada, a meni se samo činilo da upravljam nekim životnim događanjima. Djeca rastu, potrebna sam im, ma neophodna. Ni sama ne znam koliko me još godina čeka u ulozi kraljice majke, tješiteljice i odgajateljice. Možda mi je potreban predah. Čak sam počela razmišljati o nekim mjestima iz mog djetinjstva u kojima nisam bila godinama.
Vjerujem i znam da će sve na dobro, žilava sam ja biljkica, ali treba mi, treba mi...ma ne znam ni sama....


možda novi dizaj bloga :)))