Odgoj djece čini se kao Sizifov posao , taman pomisliš da si nešto rješio,a s druge strane iskoči nešto drugo.
Davno sam pohađala školu roditeljstva...u stvari tečaj realitetne terapije , puno se tamo pričalo o teoriji izbora, pa tako i o tome da bi trebalo odrediti jednu značajku, istaknuti je i prema njoj se orjentirati, za ono što želimo od djeteta...Imali smo to kao vježbu. Trebali smo odrediti jednu osobinu koju želimo da naše dijete ime onog dana kada bude punio 18 godina.
Čini se jednostavno, ali odrediti jednu stvar koju želimo od djeteta, nije lako. Svakavih je tu odgovora bilo, a u stvari dječiji psiholog Igor Longo koji je vodio taj tečaj htio je natjerati roditelje da svojoj djeci ne biraju zanimanja, prijatelje i hobije, ono na što ne bi trebali utjecati, već da sami preuzmu odgovornost za temelje koje djeca dobiju u roditeljskom domu.
Za svako djete poželila sam nešto drugo... Za Najstarijeg, onog s disleksijom, naočalama, izloženog ruganju djece, poželila sam da sa osamnaest godina ima samopouzdanje, da vjeruje u sebe da ne bude povodljiv, da misli svojom glavom...
Tada se činilo dobro, a u stvar, sada kad o tome razmišljam svjesna sam da je tako nešto poželjeti i svoje postupke prema tome usmjeravati jako hrabro.
Ako poželiš da dijete misli svojom glavom, onda to znači da neće uvijek htjeti misliti kao ti...da će se opirati, braniti, tvrdoglaviti... i tako to baš izgleda, svaki dan se oko nečega raspravljamo, ali jednom napisana osobina koju želim za njega, u svim našim razgovorima zauzima prvo mjesto.

Tih dana u toj školi morala sam napisati na papir mnogo toga čime tada u životu nisam bila zadovoljna i vjerujte mi jednom detektirano i određeno sada se promjenilo u moju korist. Treba točno znati što želiš...



Nije lako odabrati put, no ako jednom dobro o tome razmisliš i odrediš kuda želiš ići put je puno lakši i točniji..

Zato se čudim npr. onima koji stalno opominju, koji imaju potrebu mjenjati druge misleći da su na sebi dovoljno radili, koji vole citirati, koji vole uzimati usta neka imena potpuno uzaludno.
Slati pisma na krivu adresu uopće nema smisla...kad puno riječi uprazno izgovoriš, zamisli se da li pas laje radi sela ili radi sebe...jednom kad čvrsto odrediš put teško će te nešto s njega skrenuti...