Odlučila sam ove godine ukinuti sve one likove iz snova za koje djeca vjeruju da im stavljaju darove ispod bora.

Iz nekoliko razloga.

Prvo zato što je teško održavati tu bajku, ne stižem više pisati pisma na nepoznatu adresu negdje u Nedođiji, ne mogu više izmišljati nove laži zašto ta osoba iz snova ne može nabaviti baš sve igračke koje se na popisu nalaze, ne mogu više objašnjavati zašto i ove godine nije se ispod bora našao poklon za mamu (mene obavezno preskoče).

Od ove godine uvodim razgovor o božićnim darovima. One najbolje, namjenjene djeci, ostavit ću u tajnosti, ali natjerati ću stariju djecu da zavire u kasice i da zajedno izaberemo po neku sitnicu za tatu, sestru i brata, bake.

Možda je to put da djeca postanu svjesna da novci ne padaju s neba i da sve one famozne igračke koje iskaču iz TV ekrana imaju cijenu.
Onda ćemo ih sve lijepo na Badnjak složiti ispod bora i možda, ko u američkim filmovima i otvorimo po jedan šareni paketić.

U mojoj kući djedu mrazu je odzvonilo, na životu ostavljam još ove godine, Sv. Nikolu.