Prijateljice moja, sretan ti rođendan!

Ne čudite se, kod mene je počela sezona rođendana....



Iako "sebi pripadaš" kradem te ponekad,
i svojatam,
jer nemam ni sestru ni brata,
samo tebe da te zovem mojom.
Zovem te tako i kad ne bih smjela,
kad si u društvu rodbine i prijatelja,
koji možda na tebe polažu više prava,
al ja za se čuvam sve što si mi prenijela i
nesebično dala.

A to je poveliki dio, ove - sada - mene,
neke nove, obnovljene,
koju si ti strpljivo čekala da odraste,
gurakala, mazila, grlila, pazila,
kada nitko nije.
Slušala stvari koje nisu za ničije uši,
doznavala što mi je na duši
i kad nisi htjela.

Zato te volim iznad svega,
ko čovjeka, ko kumu, ko prijatelja.
Ponosno se dičim danima,
kad si me štitila, kad si me branila,
a ja sam zbog takvih tvojih stavova,
postala baš ovakova,
kakvu ti želiš.

Ovo je trebala biti priča o tebi,
a opet sam u nju ugurala sebe,
jer nas je nemoguće odvojiti,
ne mogu to ni godine, ni vrijeme,
jer ti si najbolje što sam ikad srela,
najljepši dar kojeg sam oduvijek željela,
jer uvijek sam sanjala samo jedno,
da ću u životu imati
PRIJATELJA.