04

srijeda

travanj

2007

Samoća...

Image and video hosting by TinyPic

Kako se samo lako desi
da sve što živim na ovoj adresi,
adresi stvarnoga svijeta,
nestane
kroz samo jedno sjećanje...

Odem, nestanem tragom uspomena
u neka davno prošla vremena...
I moje vlastite oči,
više ne vide stvaran svijet...

Progledam srcem, sjećanja vide
očima mojim u prošle daljine,
prohodane, proživljene,
spremljene,
lažno zaboravljene...

Pa ožive mnogi dragi ljudi, prijatelji,
njihova lica..
i kao da nikad nije prošlo,
sve ponovo živo biva u satima
kada moja divna kuća,
bez ikog živog
postaje samica...

<< Arhiva >>