Kako me zoveš...

Novo ime

Jednog ćeš jutra na svome putu
susresti anđela.
On će ti dati bijeli kamen, a
na njemu će stajati novo ime,
tvoje novo ime,
kako je upisano u Božjem dlanu...





Moj dobri Anđel svakodnevno zna da pripada kampanjcu...ima dana kada na miru može čistiti perije u svojim krilima i laštiti svoju sjajnu auru do visokog sjaja, sigurno u tim danima brine da li će zaraditi plaću, gledajući me kako mirujem...
Vjerujem da nikad ne govori Gospodinu da je sve u redu, jer sjeća se dana kada se dobro uznojio pazeći me...sjeća se vremena kada nije imao pauzu, ni malu, najmanju za kap vode...
I ja se još uvijek sjećam tog vremena, kada sam se za njegovu ruku čvrsto držala, kada mi je ona bila jedina veza sa stvarnim životom.
Jesi li mi tada dao ime?
Moje ovozemaljsko ime mi jako odgovara. U skladu s njim oduvjek sam sanjala o ovim danima, sanjarila sam o mirnom životu, domu punom smjeha i dječije cike...odabrane glazbe i ugodnih boja, omiljenih knjiga i vaza punih cvijeća...
Jako volim sanjariti, pa se sada sanjareći nadam, da je na tom kamenčiću ime ne puno različito od ovog sadašnjeg...da nisam ime koje si mi namjenio potpuno pokvarila, da je ime meni namjenjeno, potpuno primjereno ovome što živim sada...
Nadam se, da će onog dana kada sretnem anđela s bijelim kamenčićem u ruci, na tom kamenu pisati ime moga srca, nadam se da si zadovoljan sa mnom, da si me i ti nazvao Sanja .