Put jednostavnosti http://blog.dnevnik.hr/putjednostavnosti

utorak, 15.11.2011.

Malo srce je prestalo kucati

...

15.11.2011. u 21:41 • 7 KomentaraPrint#^

utorak, 08.11.2011.

Okretanje prema unutra

Ponovo mi se, kao i u prvoj trudnoći, dešava da se sve više okrećem sebi, svojoj unutrašnjosti i svojoj neposrednoj okolini, a sve me manje zanima sve što je dalje. Pozitivna strana toga je što sam se potpuno prestala živcirati zbog glupih ljudi i situacija na poslu. Pozitivna strana je i što napokon ponovo više vremena i razmišljanja posvećujem cjelovitoj prehrani. Pozitivno je što opet više čitam. Pozitivno je što sam nakon duuuuugo vremena odvojila vrijeme za redovnu rekreaciju (jer sam bicikl na žalost morala poslati na duži odmor). Pozitivno je što se više odmaram, a manje forsiram. Pozitivno je što uređujem neke stvari u stanu koje su me dugo smetale ali nikako da odvojim vremena za njih. Pozitivno je što želim učiti, što točno znam što želim učiti, pa možda i bude nešto od toga. Pozitivno je što se ne žurim toliko pa je i odnos s curama harmoničniji. Pozitivno je što se općenito manje živciram, a više osmjehujem.

S druge pak strane, negativno je, odnosno društveno nezgodno, što nemam interesa za pretresanje „tko-što-kako-zašto“ priča, negativo je što baš ne suosjećam s prijateljima kada se žale na poslovne probleme i vjerujem da općenito djelujem prilično nezainteresirano za većinu tema. Odnosno ne da samo djelujem tako, stvarno sam nezainteresirana za njih, a sada mi se čak neda niti truditi pa da glumim zainteresiranost, barem pristojnosti radi. Negativno je što lako izgubim pažnju. Negativno je što mi se većinom ne razgovara, previše toga mi se mota glavom. Negativno je i što mi se neda prisiliti se da malo proučim za koga glasati na izborima, iako to i nije bitno jer ja uvijek glasam za neke potpune luzere za koje većina nije niti čula.

Eto, postajem asocijalna. Nezainteresirana. Bez sućuti. Egocentrična. Razmišljam o prehrani, disanju, filozofiji, refleksoterapiji, skladu duha i tijela, povezivanju... Prava čudakinja.

08.11.2011. u 14:11 • 10 KomentaraPrint#^

petak, 04.11.2011.

Prihvaćanje promjene

Nisam se dugo javljala jer, kao što i naslov kaže, došlo je do promjena u mom životu. A promjene, barem kod mene, uvijek zahtijevaju i određeno vrijeme da se priviknem na njih.

Moja promjena je divna. Najljepša. Trudna sam. I napokon presretna radi toga!

Nakon lošeg bivšeg braka i nakon što sam napokon smogla snage da ga okončam, mislila sam da dugo vremena neću imati vezu. Trebao mi je odmor i čišćenje od svega lošega što se natložilo u meni i od čega sam se osjećala ukočeno i zahrđalo poput Limenka iz „Čarobnjaka iz zemlje Oz“. Razmišljala sam i o realnoj mogućnosti da više nikada neću imati ozbiljnu vezu jer ipak imam dvoje djece, a u današnje doba općenito neozbiljnih ljudi koji ne vole preuzimati nikakve obaveze, činilo mi se sasvim realnim da neću upoznati muškarca s kojim će sve kliknuti na pravo mjesto. Dapače, rekla sam sama sebi da si neću dopustiti vezu barem godinu, dvije.

Naravno, ništa nije bilo kako sam ja pretpostavljala i planirala. Muškarac/dječak se pojavio na najnevjerovatniji način, potiho ušao u moj život prije svih zacrtanih rokova i otvorio mi neka nikada zamišljana prostranstva. I to je bilo to. Shvatila sam da je predobro da bih odbacila radi nekih svojih zamišljenih uvijeta i rokova, pa sam uvijete i rokove bacila u vodu i, uplašena, prepustila se. Prepuštala sam se pomalo, korak po korak, ohrabrena njegovom strpljivom ljubavlju koja me nije gurala niti stiskala nego postojano davala podršku i istovremeno davala vremena i prostora da idem svojim putem i svojim tempom.

Za to vrijeme, u zadnje 2 i po godine, narasla sam u svakom pogledu. Uspjela sam dobrim dijelom (ne vjerujem da je ikada moguće potpuno) upoznati sebe, shvatiti tko sam, što želim, što volim, što mi daje krila, kako želim živjeti. On mi je davao i daje mi i dalje podršku na tome putu, ali bez pritisaka i pokušaja da me oblikuje po svome.

I sada dijete. Koliko god sam to već neko vrijeme željela (ma zapravo sam oduvijek željela imati troje djece), prvi tren me preplavio strah i hrpa nesigurnosti. Da li smo se zaletili? Kako će to prihvati moje curke, obitelji? Kako ću ja izaći na kraj često sama s troje djece? Ne živimo zajedno, udaljeni smo gotovo 2 sata vožnje, i tako će sigurno ostati još neko vrijeme jer ja za sada ne mogu / ne želim iz Zg, a on ovdje ne može naći zadovoljavajući posao. Da li se sada trebamo vjenčati – kada, kako, zašto uopće? Prezime, dokumenti, adrese, birokracija.... Tisuću „Što ako?“ i „Kako?“ me zaskočilo i danima sam bila konfuzna i nesigurna.

Moje tijelo je očito reagiralo na moju nesigurnost i pojavili su se bolovi, i na kraju sam završila na Hitnoj. I tamo u čekaonici, sleđena od straha da nešto nije u redu i da bih možda mogla izgubiti dijete, shvatila sam koja sam budala bila zadnjih dana. Želim to dijete. Oboje ga jako želimo. Curke su oduševljene, od kada smo im rekli novost svaki dan ljube trbuh i pjevaju bebi. Roditelji su isto sretni. Svi su to dobro prihvatili, dapače. Samo ja opet razbijam glavu oko tehničkih detalja, opet želim unaprijed sve znati i isplanirati, opet važem, kalkuliram, proračunavam, sumnjam, bojim se... Opet ne vjerujem u sebe, ne vjerujem svojim osjećajima, svojim željama. Opet dopuštam raciu da drži prodike i plaši me iz svog tamnog ograničenog kutka mog uma.

Kada sam tako u boli i istinskom strahu osvijestila što se to dešava u mojoj podsvijesti, i kako radim sama protiv sebe, trebalo je vrlo malo da se riješim tih demona. Zapravo su se rasplinuli gotovo u trenu, a dan dva kasnije su nestali i fizički simptomi iza kojih se na sreću nije skrivao nikakav ozbiljan problem. I napokon sam se prepustila osjećaju ushita radi čuda novog života koji raste u meni.

Sve će biti u redu. Ne znam točno kako će biti, ali biti će dobro.

04.11.2011. u 11:12 • 9 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (3)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)

Opis bloga

Crtice iz potrage za jednostavnošću, smirenošću i zadovoljstvom u kompliciranom svijetu zaposlene razvedene majke.

Padawana = naučnica Jedi vitezova, uči ovladati Silom (za sve neupućene, pogledati Star Wars ;)), nema nikakve veze s bilo kojom postojećom religijom

sunceiklonovi@gmail.com

Misli vodilje

What lies before us
and what lies beyond
are tiny compared to
what lies within us.

***
Tko hoće, nađe način.
Tko neće, nađe izgovor.

***
Iskustvo je ono što dobiješ
kada ne dobiješ ono što želiš.

***
Ne slijedi stazu.
Kreni kuda staze nema
i ostavi trag.

***
You can never get enough
of what you don’t really need
to make you happy.

***
1. Reduce
2. Repair
3. Reuse
4. Recycle

***
Samo je promjena stalna.

Koliko pogleda?

od 28.09.2011:
Free Web Counter
Free Web Counter

Zanimljivo i / ili korisno:

Zen habits
Green guide
Energetska efikasnost

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se