Put jednostavnosti http://blog.dnevnik.hr/putjednostavnosti

petak, 29.07.2011.

Osloboditi sebe

Od kada sam prije par godina odlučila promijeniti svoj život, koji je na pragu 30-ih već bio upao u močvaru učmalosti, počela sam između ostaloga dosta čitati knjige i blogove koji se bave osobnim razvojem. Od tada mi je svašta prošlo kroz ruke – od duhovnih do posve materijalističkih pristupa, preko meditacija i vizualizacija do jasno definiranih ciljeva i programa za njihovo ostvarivanje, od ljubavnih veza do karijere, od oslobađanja od ovisnosti o materijalnom do planova za bogaćenje. Nešto od toga sam samo ovlaš prelistala, nešto sam počela čitati pa odustala, a nešto sam pročitala i par puta. Kad podvučem crtu, vidim da ništa od pročitanog nisam uzela zdravo za gotovo niti se dosljedno počela pridržavati nečijeg plana. Ali sve pročitano se počelo slagati u meni, i komadić iz ovog izvora, komadić iz onoga, počela sam uzimati iz tog mora informacija i pristupa one koji najbolje odgovaraju meni, mojim afinitetima i načinu razmišljanja.

Od tih početaka do danas, život mi se jako promijenio. Neke odluke su bile teške, neki koraci bolni, proganjalo me puno strahova da li ispravno postupam jer nije lako ići kontra ustaljenih normi, ali sada sam istinski zadovoljna zbog svake promjene koju sam napravila.

Danas sam neusporedivo zadovoljnija sobom i svojim životom, prevladala sam većinu svojih kompleksa koji su me ranije sputavali, postala puno staloženija, samouvjerenija, svjesna svojih kvaliteta ali i područja na kojima još moram raditi. Zadovoljna sam sobom, čak i svojim izgledom i, ako se i nisam stvarno „proljepšala“ očito se gledam drugačijim očima. Zapravo sam naučila prihvatiti i voljeti sebe, i oprostiti si. A kada sam se riješila (ne još potpuno ali dobrim dijelom) tog bremena grižnje savijesti, osjećaja nedovoljne vrijednosti i razno-raznih kompleksa, postala sam prilično drugačija osoba.

Nekada vrlo introvertirana, osoba kojoj je problem pričati s nedovoljno poznatom osobom, uspjela sam u sebi osloboditi pravu ja koja je vesela, živahna, lagana i komunikativna. Prije sam se znala osjećati gotovo kao podvojena osoba. Ona ja unutra je željala svašta probati, ona vanjska se bojala (neuspjeha, poruge, raznih gluposti) i bila je zakočena i nezadovoljna. Ali srećom sam uvijek znala za tu „unutarnju“ i za njene želje. Nije bilo lako i trebalo je stvarno puno vremena da malo po malo srušim zid po zid koje sam podigla oko sebe, da, slikovito govoreći, otvorim vrata i prozore, i pustim svježi zrak i sunce u svoju dušu. Ali vrijedilo je. Uspjela sam izaći iz nepotrebne samonametnute čahure, raširiti krila i početi disati život punim plućima.

Gotovo neprimjetno uz promjenu mog stava prema meni samoj, promijenio se i moj stav prema drugim ljudima. Imam puno više razumijevanja i empatije, tolerantnija sam prema stvarima i mišljenjima s kojima se ne slažem, diplomatskija u razgovoru, manje se grizem oko stvari koje ne mogu promijeniti. Imam puno više ljubavi: za svoju djecu, obitelj, prijatelje, kolege s posla, strance u tramvaju...

Naravno, daleko od toga da sam idealna. Dapače, i dalje sam posve nesavršena ali prihvaćam svoju nesavršenost s lakoćom. Shvatila sam da život nije, i ne smije biti, stanje nego bivanje; da se kreće, mijenja, i da svaki novi dan donosi nove mogućnosti. Život je igra u kojoj treba uživati i igrati je s osmjehom. Sa svakim novim danom, sa svakim novim iskustvom i ja postajem drugačija, i današnja ja nikada nije identična jučerašnjoj, i u tome je ljepota. Svaki dan mogu učiti, svaki dan mogu napredovati, svaki dan mogu i živote ljudi oko sebe učiniti trunčicu boljima i ljepšima.

Shvatila sam da je stvarno istina da je jedini način da mijenjaš svijet taj da mijenjaš sebe. I da ne možeš istinski voljeti druge dok ne naučiš voljeti sebe.

29.07.2011. u 13:59 • 10 KomentaraPrint#^

četvrtak, 28.07.2011.

Dobro vam kišno jutro :)

Koliko vas je jutros s osmjehom preskakivalo kišne lokve? Hop, šljap, pljas! :)

Obično se time bave moje djevojčice na putu do vrtića dok ih ja požurujem sva nervozna jer evo opet smo na knap, i moramo ići, i kasnije ćemo šljapkati po lokvicama... Na brzinu ih uz leteću pusu ostavim u vrtiću, uletim prijateljici u auto, i u zadnju minutu ulazimo na posao. Kiša? Gnjavaža.

Većina nas, vjerujem, razmišlja na ovaj način. I ja sam, i još uvijek mi se desi da upadnem u tu petlju žurbe-nervoze-propuštanja trenutaka.

Jutros sam ipak uspjela drugačije. Djevojčice su s bakom i dedom na selu, i vjerujem da veselo šljapkaju po dvorištu u svojim šarenim gumenim čizmicama i kabanicama. A ja sam se probudila dovoljno rano da si priuštim razbuđivanje u krevetu uz zvuke mirne kiše koji su ulazili, skupa sa svježim zrakom, kroz odškrinuti prozor. Tako ugodno buđenje. Posve mirno i lagano.

Pa šalica lipovog čaja, toplog i mirisnog. Nekada dok sam bila dijete, mama je svako jutro kuhala čaj i nisam mogla zamisliti buđenje bez tople šalice među rukama. Onda sam počela živjeti samostalno i čaj je vrlo brzo nestao s jutarnjeg rasporeda, u stalnoj žurbi i jurnjavi, istisnut nekim drugim "važnijim" stvarima. I sada evo ga opet. Ovaj tjedan ga kuham gotovo svako jutro i tako paše. Probati ću vratiti ga u svoja jutra, stvoriti tih 5 minuta opuštanja, 5 minuta za slaganje misli prije svega što dan nosi.

Nego, počela sam pisati o kiši. Iako čaj dobro ide uz kišu ;)

Danas sam ja bila dijete koje skače preko lokvica. Ne, ipak nisam skakala posred lokvica, ne mogu baš na posao doći sva mokra, ali sam ih preskakivala. S osmjehom, sve širim kod svakog idućeg preskoka.

I sada sjedim uz poluotvoren prozor - ljeto je, nema puno posla, i mogu si priuštiti gledanje kapi kako klize prozorskim staklom i ostavljaju sjajne niske tragova. Vani kapi šume po travi i lišću dvorišta, i sviraju kapajući u manje i veće lokve, a vjetar njiše granje drveća i povremeno uđe u sobu i pomiluje me po licu.

I nek mi samo netko kaže da kišna jutra nisu prekrasna.

28.07.2011. u 09:36 • 4 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

  srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (3)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)

Opis bloga

Crtice iz potrage za jednostavnošću, smirenošću i zadovoljstvom u kompliciranom svijetu zaposlene razvedene majke.

Padawana = naučnica Jedi vitezova, uči ovladati Silom (za sve neupućene, pogledati Star Wars ;)), nema nikakve veze s bilo kojom postojećom religijom

sunceiklonovi@gmail.com

Misli vodilje

What lies before us
and what lies beyond
are tiny compared to
what lies within us.

***
Tko hoće, nađe način.
Tko neće, nađe izgovor.

***
Iskustvo je ono što dobiješ
kada ne dobiješ ono što želiš.

***
Ne slijedi stazu.
Kreni kuda staze nema
i ostavi trag.

***
You can never get enough
of what you don’t really need
to make you happy.

***
1. Reduce
2. Repair
3. Reuse
4. Recycle

***
Samo je promjena stalna.

Koliko pogleda?

od 28.09.2011:
Free Web Counter
Free Web Counter

Zanimljivo i / ili korisno:

Zen habits
Green guide
Energetska efikasnost

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se