PUT DO DJEČJEG SRCA

22.04.2009., srijeda

Leptir i gusjenica

Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom družio, a još manje bi se s njom igrao.

Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da može letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sišla na zemlju, čula bi opet uobičajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odluči popeti se na vrh stabla gdje je nitko neće pronaći i nikad se više ne vratiti na zemlju.

Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se približi, i zapodjenuše razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan našli vremena da budu zajedno i popričaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita:
- Zašto si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna?
Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije važno kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi.

Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronašla pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noći, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobražava. Sljedećeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet još nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir došao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijaše veoma zadovoljan te joj reče:
- Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi.

Oboje su zajedno odlepršali. Od tada, kad god bi našli tužnu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista priča.




- 20:37 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

12.04.2009., nedjelja

SRETAN USKRS!




Iz noći Božjeg zaborava u prvi osvit uskrsnoga jutra prodire uskrsna poruka. Dolazi do žena koje nalaze prazan grob. Prazni grob nije dokaz. Prazan grob je prije svega znak da onaj koga su najviše voljele, kojemu su posljednji put željele izraziti svoju ljubav, više nije ovdje. Prazan grob postaje znakom nade po anđelu koji ženama pokazuje smjer: put od praznog groba k drugima kako bi navijestile Božju poruku. No pri tom nailaze na nevjeru, čak i kod onih koji su Isusu najbliži.


Prenošenje uskrsne poruke je dugačak put. Traje do danas. Uskrsnuće nije "jeftina milost" (Dietrich Bonhoeffer). Ono je "skupa milost". Ono od ljudi traži dobrotu i vrijeme kako bi jedni druge pratili u noćima napuštenosti od Boga te kako bi u tome ustrajali sve do svitanja zore. Pa ipak uskrsnuće i dalje ostaje milost koja ne ovisi o našim nastojanjima.

Milost je kad osvit zore probije dugu, mračnu noć i kad čujemo glas koji nas zove po imenu. Uskrsnuće je milost koja nam već ovdje i sada daje da uskrsnemo, da budemo "unaprijed uzeti u kuću svjetlosti, s našom živom kosom, s kožom koja diše..." (Marie Luise Kaschnitz).


- 21:19 - Reci što ti je na srcu (2) - Stavi blizu srca - #

11.04.2009., subota

KRIŽNI PUT


14. postaja: NADANJE - Isusa polažu u grob

Je li grob naša posljednja stanica? Pred tim se pitanjem odmjerava čitava naša egzistencija. Ako su grobišta ona mjesta gdje prestaje svaka misao o zemlji u kojoj tražimo spas, tad mogu biti i mjesta misli o zemlji u kojoj tek treba niknuti novi klas: Pšenični klas u brazdu posijan – za vječni život, za vječni spas. Tko i kako da zaustavi nadanje – izniklo iz nas uza samu smrt i stradanje?

Isus je položen u grob. Zemlja je u svoja njedra primila Njega po čijoj je riječi stvorena. Sa svijeta je uklonjen, maknut je sa zemljovida i sakrit u grob Onaj koji je došao da čovjek ne bude rob. Sve čim je ikad rodila, zemlja je po Njemu, stostruko više i bolje, ponovno dobila. Ni čvrst kamen, ni straža, ni mrak više ne mogu zaustaviti proboj vazmenog svjetla s golgotskog obronka. Vjerom prilijepljen uza nj svaki će čovjek sići u grob i kroz grob će moći proć. Neće to spriječiti ni smrt, ni kamen, ni grob ni noć.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!




Molitva

Isuse, Sine Oca vječnoga, nekoliko smo trenutaka proveli slijedeći te na Tvom križnom putu. U školi tvoga spasonosnog križa otkrivaš nam smisao naših vlastitih križeva i približavaš nas onima kojima je on teži nego naš. Neka se s Tvog križa na sve nas izlije milost tvoje pobjede da bismo, slijedeći Tebe, u Tebi našli spas – jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.




- 06:45 - Reci što ti je na srcu (2) - Stavi blizu srca - #

10.04.2009., petak

KRIŽNI PUT


13. postaja: UKLANJANJE - Isusa skidaju s križa

Kada se dijelimo od dragih, osim same smrti koja je prekid ovoga života i koja nas od njih rastavlja, slijedi još jedna bolna stanica: uklanjanje iz naših prostora. Uklonjeni sa svijeta, uklonjeni da ne bi nastupila zaraza, uklonjeni su i od pogleda i od dodira, uklonjeni su od ovog postojanja - u svijet kojemu ipak nema trajanja. Bol koju doživljavamo zbog uklanjanja u sebi sadrži nešto od naših postupnih udaljavanja i konačnoga dijeljenja. Do njega i nas vodi put preko nužnog uklanjanja. Uklanjanje je majka novoga rađanja.

Uklonjen iz ljudskog društva, uklonjen iz zavičaja i iz svoga naroda, uklonjen iz hrama i od prijatelja, Isus se sada uklanja i s križa jer slijedi subota… On koji je gospodar subote, on koji je temelj blagdana u ime blagdana se uklanja… Uklanja se onaj kojeg ni subota nije spriječila da uskrisi mrtvoga… Uklanja se onaj koji je čitava života tražio izgubljenoga… Uklanja se da ne bi bio smetnja, da ne bi bio zapreka slavljenja. Paradoks toga uklanjanja temelj je novog, božanskog okupljanja. Ali grob je nužna stanica.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 10:44 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

09.04.2009., četvrtak

KRIŽNI PUT

12. postaja: UMIRANJE - Isus umire na križu

Svi umiremo i svatko je u umiranju sam. No, nije svaka smrt jednaka. Neka su umiranja strašna, neka su neutješna i beznadna, a neka su blagoslovna. Oni koji žive zauzeto, kreposno i sveto iza sebe ostavljaju mir. Oni koji žive s Bogom, iza sebe ostavljaju blagoslov nade i smislenost zemaljskog putovanja. Prošavši kroz vrata smrti čovjek za sobom ostavlja nesavršenosti, mane i zla i ulazi u Božji pročišćujući svijet novog bivovanja. Oni koji su živjeli trudeći se oko dobra, oko rasta pšenice uza sav kukolj i ometanje korova – za sobom ostavljaju plodove dobrote i slutnju novoga stvaranja. A to je najveća baština.

Kada je rekao svoj konačni »Svršeno je« i kada je nakon smrtne borbe Ocu predao duh, Isus je zacrtao nov način umiranja i u samu je smrt upisao svoj smisao. Sam je ušao u tajnu pšeničnog zrna, od kog nastaje kruh života – euharistija, ali je poput zrna i on legao u prah da bi niknuo novi plod nepojmljivoga novog stvaranja. Otad u umiranju klija i nova sjemenka Vazma, te mijene nad mijenama: iz života se, kroz vrata smrti, ulazi u život bez trajanja. Umiranje – to su vrata vječnosti. Umiranje – to su vrata trajanja. No, prije toga zemlja je u svoja njedra morala primiti Njega kojega Otac »postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove«. Iza njegova umiranja moguć je samo raj.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 10:42 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

08.04.2009., srijeda

KRIŽNI PUT


11. postaja: PRIKIVANJE - Isusa pribijaju na križ

Bojimo se boli, prikovanosti uz krevet, ovisnosti o drugima. Bojimo se trenutka u kojem više neće biti izbora. Prikivanje uza samu smrt teška je čovjekova sudbina. Umiranje nije naš izbor. Ono je posljedica ovoga i ovakvog zemaljskog trajanja. Da ne postoji nada u život, da nema Božjih obećanja naša bi umiranja bila strašna i nepodnošljiva zbilja. Kad-tad doći će čas i našega prikivanja. Kakva će nam tada biti mjera i hoće li se iz prikovana tijela vinuti duh pročišćen i slobodan?

Nezamisliva bol Isusova prikivanja na križ odmiče i naše oči od prizora i našu maštu od predočavanja. A njegova je bol bila bol pravednika, bol Sina Božjega. »Ima li boli kao što je bol moja?« - davni je navještaj koji je odjekivao toga šestog časa obroncima lubanjskog brijega i odjekuje sve do naših sela i gradova. A još je strašnija Isusova napuštenost čak i od Oca na nebesima. Prikovan na križ, skupljen u bol i predan smrti Isus je u sebi skupio svaki naš strah, svu našu prikovanost u bol. Pred križem Kristovim još ostaje samo gust mrak i nada u jedini mogući spas.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 09:40 - Reci što ti je na srcu (1) - Stavi blizu srca - #

07.04.2009., utorak

KRIŽNI PUT


10. postaja: OGOLJIVANJE - Isusa svlače

Pred vječnošću svi smo prolazni. Ništa nas ne može zaustaviti u ovome postojanju. Sustavnu razgradnju nije moguće zaustaviti. Sve što dobivamo postupno gubimo. Blijedi naš razum, tupe osjeti, izumiru stanice – uspinjemo se i padamo i ovdje nam nije dano mjesto stalnog boravka. Sve što gradimo ili posjedujemo, sve čega se grčevito držimo, sve na što se ili na koga se vežemo – sve postupno napuštamo. Bića smo sustavnog ogoljivanja. Ostaje nam tek duša, neprolazna i stamena – za vječnost stvorena.

I Isusu oduzimaju sve: slobodu, dostojanstvo, odjeću pa i sam život. Posve je gol. Dotle je došlo da je i sam Božji Sin morao iskusiti sudbinu ogoljivanja do doslovnih i najdrastičnijih granica. Ipak, Isus je postojan u svijesti da mu se ne može ubiti duh. Njegova je duša spremna na prelazak granica. »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa« - njegov je odgovor na trajni čovjekov proces lišavanja, ali i navještaj novoga stvaranja. Nakon svih gubitaka, nakon razgradnje i ogoljivanja ostaje samo ta stvarnost i samo ta istina.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 09:37 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

06.04.2009., ponedjeljak

KRIŽNI PUT


9. postaja: IZNEMAGANJE - Isus pada treći put pod križem

Kad se topi snaga, kad se duh lomi pred naletom zlih sila, kad tijelo popušta i kad se približava kraj – iznemaganje postaje zastrašujući egzistencijalni doživljaj, a onda redovito slijedi novi, prijeteći pad. Onome tko je iznemogao od borbi, od posrtanja i padanja, od bolesti i sukoba, od stalnog nošenja tereta i izdržavanja, ponovni pad je strašna prijetnja posvemašnjeg posustajanja, gubitka bitke i pobjede smrtnog anđela. Postoji li i tada nada u spas?

Isusov je treći pad u sebe skupio iznemoglost čovječanstva, neuspjeh svakog našeg konačnog rješenja patnje i ljudske nade u spas. Njegovo mučno ustajanje, teturav hod, prigrljen križ i korak usmjeren spram golgotskog brijega – i naša je snaga usred svih ovih iznemaganja. Krist je svoju mjeru iznemoglosti nosio do kraja; odlučio je popiti svoj kalež žuči - i postati učitelj naših izdržavanja, nošenja križeva i predana umiranja. Iznemaganje je crta razdvajanja. Nakon nje još ostaje samo povjerenje u božansku milost spasenja.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 20:35 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

05.04.2009., nedjelja

Cvjetnica

Mk 14, 1 - 15, 47

Buda je usnuo nježno, u dobi od 80 godina, na rukama ljubljenog učenika. Konfucije je umro sa 73 godine u krugu svojih prijatelja i priređen mu je veličanstveni ukop. Sa 63 godine Muhamed je iščekivao smrt u kući svoje ljubljene žene, s glavom u njezinome naručju... Od mirne smrti tih osnivača religija Isusova smrt drastično se razlikuje. Umire s tek 33 godine, u strašnoj patnji, poput razbojnika obješen na sramotnome stratištu između dvojice ubojica. Time je "prekrižio" sve dotadašnje slike o Bogu, kao i visoki ideal prema kojemu religija nije povezana s patnjom, njego samo s istinitim, lijepim i dobrim, te s milosrđem.

U Isusovoj smrti nema ničeg uzvišenog i lijepog, njegova smrt priziva porugu i prezir, dok njegov krik izražava najdublju napuštenost. Nisu ga napustili samo ljudi, nego i Bog! Isusova napuštenost na križu pokazuje da on umire kao što mi umiremo i da se u svojim tjeskobama osjeća kao što se mi osjećamo. Njegova patnja je zapravo strastveno sudjelovanje u našoj patnji, njegova užasna smrt je uvjet za novi život koji smrti više ne poznaje.

Kad bi sv. Augustin pogledao na Raspetoga, znao bi reći: "Što znaju oni koji nisu trpjeli?" Isus Krist trpi s nama našu patnju, jer je na križu podnio napuštenost od Boga.





- 11:30 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

03.04.2009., petak

KRIŽNI PUT



8. postaja: TJEŠENJE - Isus tješi jeruzalemske žene


Tješenje je čin ljubavi i vjere. Ono je izraz unutarnje slobode i nagnuće je srca koje suosjeća. Tješenje tužnih i ucviljenih dokaz je najdublje ljudskosti koja onoga koga se tješi ne ponižava, a u onome koji tješi ne budi osjećaj nadmoći već osjećaj zajedničke nemoći. A u zajedničkoj nemoći, uobličenoj u utjehu, događa se blagoslov solidarnosti i izmjena težina, ali se stvara i prostor za otvaranje novih, božanskih obzora. Tješenje je majka nade, a nada je čovjeku potrebna čak i tada kad izgleda da je svaka nada izlišna. Tješiti znači biti čvrsto usidren u nadi protiv svake nade, sve ako se nazire i kraj. Vjera u Onoga od kojega je sve i za kojega je sve, postojbina je tješenja i nepojmljivog nadanja.

Isusovo tješenje jeruzalemskih žena i više je od toga. Ono je izraz božanskog korijena svakog ljudskog tješenja. On sam bio je žedan utjehe, pomoći i suosjećanja, no, upravo On – pogođen strašnim bolima, osuđen i izmučen, vođen u smrt raspinjanjem – On postaje tješitelj i darovatelj novog, božanskog lijeka našim gubicima. Kako je tanka crta koja dijeli neutješnost i ljudsko samosažalijevanje od božanskog čina tješenja! »Tješite, tješite moj narod!« - pouka je s jeruzalemskih ulica.



(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!



- 10:21 - Reci što ti je na srcu (0) - Stavi blizu srca - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Komentari DA/NE?

Put do dječjeg srca?

DA!
Pomoć kod putovanja do dječjeg srca, ali ne samo do njega!!



"BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO.
SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI."

(Mali princ
Antoine de Saint-Exupery)




Ako netko želi reći nešto od srca k srcu može to učiniti na sljedećoj adresi:

djecjivrtic@gmail.com




free web counter
Visit Now




srce traži put




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


RAZLIČITI PUTOVI

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!


(knjiga Brojeva 6, 24 - 26)






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se