PUT DO DJEČJEG SRCA
16.01.2007., utorak
BRAVO ZA PRVO JAVLJANJE!
 Dragi naši! Jednostavno moramo proslaviti javljanje prvog roditelja! Jako nam je drago! A svi vi ostali koji se još niste uspjeli javiti i dogovoriti sa svojim računalom (znamo, i mi imamo problema i računalo je računalo i ako ono neće otvoriti ono što bismo mi htjele onda je uvijek ono pobjednik) ne gubite nadu. Možda se jednom i kod vas nešto sredi. Pa ako ne možete komentirati, a primjećujemo da posjećujete blog, onda vas večeras pozivamo da posjetite blog PJEŠICE PO HRVATSKOJ. Nećemo vam puno govoriti koga ćete ondje susresti, ali isplati se tamo zaviriti. Vidjet ćete zašto. Odlučile smo postaviti novi brojač. Ovoga puta brojimo za koliko se dana vraćamo s Poredja. Nemojte se čuditi niti smijati jer vam je to kod djece zaista tako. Prvo pitanje za ručkom u 12:30 u subotu jest: Teta, za koliko dana idemo doma? I tada počne odbrojavanje. Neki u svoju računicu ubrajaju dan kad se odlazi, ali ne ubrajaju tekući dan. To znači: ako je nedjelja, a vraćamo se u subotu, onda dotično dijete ne broji nedjelju, a broji subotu. Ali ima i djece koja ne broje niti tekući niti onaj Dan D kad se ide kući pa njegovo odbrojavanje zvuči otprilike ovako: Dobro jutro! Kad idemo doma? Za 5 dana? I sve je dobro ako se međusobno ne počnu razgovarati ova dva djeteta jer tada jedno kaže da se kući ide za pet, a drugo za šest dana; pa jedno drugome objašnjava zašto za pet, a drugo dokazuje zašto za šest... To sam vam zaboravila jučer reći. A Vi? Na koji ćete način Vi brojati dane do povratka djeteta? Moći ćete ih zamisliti u onom prostoru jer ćete gotovo svi ići u subotu s nama. Pa ćete možda misliti da im nije tako dobro kao doma, što bi i mogla biti istina, ali i ne mora biti. Imat će društvo, čut ćete se telefonski, brojat će dane i vjerujte: sljedeća će subota brzo doći. Ma kako Vi to brojali - s tekućim ili bez tog dana, sa subotom kada dolazite po njih ili bez nje. Razmišljali smo da ćemo se kratko javljati ako ja ikako budem pri svijesti jer ove godine ipak ide 13 djece. Zamislite sebe na mom mjestu! Još jednom hvala za pozdrave ostavljene u komentaru i nadamo se da sve radije zalazite ovamo. |