PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

subota, 16.02.2008.

kako nas je otpuhala Bjelka....






Ovaj vikend smo konačno ,nakon više od mjesec dana pobjegle u prirodu.

S nama je bio i jedan dalmoš,naš Tbf, koji je želio na izlet iako pojma nije imao što ga čekazubo

Tibor inače mrzi snijeg. no
A Marica je rekla da snijega biti neće.yes

A Bjelolasica je na Hvaru.
A možda su i u šumi.

dead




Naše pl.društvo „Matica-Zagreb“ već nekoliko godina organizira tradicionalni zimski uspon na najviši vrh Velike Kapele,Bjelolasicu ( 1534 m )

Iako nismo baš u nekoj top kondiciji okusiti Gorski Kotar zimi i pravi zimski uspon zvučalo je primamljivo .

Why not?




Iz Zagreba smo krenuli ranom zorom ,već u 07h.
( što je značilo ustajanje u 06h ali who cares..).

Destinacija :Begovo Razdolje, najviše je naseljeno mjesto u Hrvatskoj,smješteno na zapadnim obroncima Bjelolasice na 1078 m n/v .

Vrlo je jednostavno doći do BR, poluautocestom Rijeka – Zagreb, do izlaza Delnice, zatim putem Mrkoplja;put je jasno označen i u Mrkoplju postoji putokaz za Begovo.

Od izlaza s poluautoceste do Begovog ima 20-ak km a mi stigosmo za 2 h.

Nakon kratke okrepe i pripreme naš pohod je započeo ispred pansiona Planinski raj.

Osim nas bila je još i ekipa iz PD Kamenjak iz Rijeke.

Vjetar je nesmiljeno puhao a uz temperaturu ispod ništice , nismo ni krenuli a već smo se smrzli ko p....ingvini!




Krenuli smo laganim korakom prema Vrbovskoj poljani ,gdje nas je dočekala okrepa organizatora.

Duhoviti gospodin ,poznat po juhu h u uu uu glasanju, potočio nam je rakiju i (kuhani;)) čaj uz nezaobilazaznwe šale i pošalice .

Vrbovska je poljana visoravan podno samog grebena Bjelolasice i ona je ujedno i mjesto gdje se spajaju putevi iz Razdolja i Tuka.




Nastavak puta vodio nas je kroz šumu;puhanje je prestalo,sunce se pojavilo ,pale su i krasne fotke i bio je pravi gušt uživati u pravoj zimskoj idili.




A onda je počeo uspon...

Ispočetka lagana strmina je postepeno uzela maha i zadnjih 20tak min uspon je bio na granici alpinizma.





Jedan komad puta zbog poprilične okomice i dubokog snijega morali smo se pridržavati uz uže kako bi što lakše savladali strminu.




Ne preporučam onima koji imaju problema s akrofobijom ilitiga strahom od visine.




Uz malo stajanja i fotkanja ,sreli smo i dečke iz GSS koji su nas informirali kako na grebenu opako puše a kasnije smo saznali da je temperatura bila čak -10°C .




Ali kad smo se domogli grebena ,doživjela sam najjači vjetar u životu.
Nisam mogla vjerovati da može tako jako puhati !

U jednom trenutku sam mislila da će me i otpuhati s planine .

Ooooopako puhanje.




Vrh Bjelolasice je na 1534m n/v i s njega se pružaju se jedinstveni vidici na Bitoraj, Risnjak, Snježnik,Velebit te čak Triglav i Grintavec.







Put nas je dalje vodio vršnim grebenom do planinarskog skloništa Jakob Mihelčić (1460 m/nv)




Objekt je opremljen sa 16 ležajeva koji se po potrebi može i udvostručiti a starinska peć na drva nas je fino zagrijala te smo nakon ića i pića krenuli dalje.




Dečki iz GSS su nam pokazali i svoje skijaške sposobnosti po zaleđenoj strmini.




mislim,fakat ziher...thumbup





Put je okomit kroz šumu bukvi,jele, gorskog javora i smreke.

Tu je postalo zanimljivo,uz strminu i dubok snijeg spuštanje je postala prava avantura popraćena vratolomijama pojedinaca koji su čak i na stražnjicama prolazili dijelove puta.


U masi planinara bio je i frendić Boris s bloga koji je sa svojim PD Kamenjak bio na pohodu.

Na zanimljiv način smo se i službeno upoznali;pružajući mu ruku, izgubila ravnotežu i pala pa me čovjek morao čupati iz dubokog snijega.
(oke,malo i preuveličavam da dobije na dramatičnosti,ne nut )

Krasan način za početak prijateljstva.

Boris je simpa dečko ,rođen isti dan kao i ja.smijeh




Ostatak puta smo malo razmjenjivali dogodovštine prošlih izleta a posebno zanimljiv bio je ostatak spuštanja.
Boris, njegova frendica Ines i moi smo se doslovce dosklizali sa okomice držeći se ispod ruke,kao da šećemo Zrinjevcem a ne opakom vertikalom.
( opet malo dramatičnih efekatasmokin )


PD Kamenjak je imao drugačiji plan puta te smo se nakon spuštanja razdvojili a pošto smo mi ranije kretali za Zagreb , nismo pošteno ni pozdravilicry

Kad smo se konačno spustili ,dalje smo šumskim putem nastavili do Vrbovske poljane te prema selu.




A put nam je trajao beskonačno,nikad doći do sela.
Kao da je netko rastegnuo šumski put ispremještajući borove..wink

Imala sam filing da hodamo satima .




U selu nas je zaustavilo dvoje mještana i u čudu pitali da li smo mi ono jutros išli pješice na vrhnaughty

Kad smo im potvrdno odgovorili ostali ljudi u šoku što smo uspjeli po tom snijegu,vjetru i hladnoći propješačiti sve to ,a po njihovoj računici nekih 28km.

Vauuu ,bravo mi thumbupthumbupthumbup

Nakon brzinskog ručka ( papali smo solidan grah) organizator je došao po nas s napomenom da krećemo za 5 min.!bang

Tako da smo morali brzinski dovršiti ručak ,a ni kuhano vino nismo stigli popiti.rolleyes

To je ujedno i jedina zamjerka ovom savršenom danu provedenom u pravoj zimskoj idili.

A kako je pohod tradicionalan ,uopće ne sumnjam da i 2009. nećemo istim putem cupkati gori –doli.

I nadam se uzeti planinarske dnevnike koje smo ovaj put zaboravileheadbangheadbangheadbang

Ma fućkaš i žigove, već ovog proljeća se vraćamo na mjesto zločina sa svom opremomcerek





mah
- 21:50 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Google
 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se