PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

baš se pitam hoće li naše maleno društvance pjevati borbene u subotnje jutro kad vidimo što nas čeka

dakle...slijedi rab treking




navodno je rab prekrasan.
navodno je ovogodišnjom rutom trekinga prije par godina prolazila terra incognita

navodno utrka starta i završava u Loparu na Rajskoj plaži .
navodno se savladava ukupna visinska razlika od 650 m a trasa trke prolazi od Rajske plaže,obalom poluotoka Lopar, grebenom Kamenjaka, "lungom mare" do Raba, poluotokom Kalifront te završava u Loparu i to sve potrpano u cca 38 km.


***ruta utrke***

Start je subotnje jutro, 01.12.07. u 10 h a prvi se na cilju očekuje kroz 4 sata.

Nadam se da naša vesela skupina neće zakasniti na after party koji se sprema poslije trke i koji bi stvarno bila šteta propustiti ili

još gore da u ponedjeljak,ta ista ali manje vesela ekipa , neće zakasniti na posao zato što još luta kamenjarom raba tražeći skrivene kontrolne točke

ma
iako smo svi u laganom kondicijskom vakumu nabrijani smo na akciju s nezaobilaznim životnim motom penso positivo pa..
pa...tko preživi pričat će...

ako još ima (nadobudnih ) duša koje ide na trekk nek nam se pridruže jer zajedno smo jači






mašala !

U Hammametu se živi lagano.
U našem hotelu se živjelo svakako; doduše tamo smo i najmanje obitavale jer šteta je bilo ne izaći van i doživjeti istinski ovu zemlju.




Izlet u pustinju i prevaljenih nekoliko stotinjaka km nas je pošteno izmorio tako da smo se jedan cijeli dan izležavale na plaži i kovale planove za daljnje akcije.




Posjet glavnom graduTunisa, Tunisu ,počeo je kašnjenjem autobusa što je opet normalno.




Koliko me sjećanje drži ,kasniti je posve normalno i opravdano kao i u većini mediteranskih zemalja.
Grad se nalazi nedaleko od feničanske prestonice Kartagine a smješten je na istoimenom jezeru Tunis.




Podijeljen je na stari orjentalini dio-Medinu i noviji dio nastao u kolonijalnom razdoblju i koji svojim izgledom odaje europski štih.




Naše odredište bio je muzej Bardo,drugi muzej po veličini u Africi poznat po nevjerovatnoj zbirci rimskih mozaika.




Bogat je antikvitetima iz doba Kartage, rimskog doba, arapsko-islamske ere i ranokršćanskog doba a mene su se najviše dojmili stropovi iz doba arapske vladavine.




Impresivno!




Nakon obilaska muzeja imali smo slobodno vrijeme koje smo provele šetajući gradom uz posjet nezaobilaznoj Medini,žili kucavici cijelog grada.
To je tržnica na otvorenom gdje nema šta se ne može kupiti; od igle do lokomotive. Izgrađena je u 7. stoljeću i bila je dugi niz godina središte grada.
Trgovci su bili i ovdje naporni do bola te smo se bez zadržavanja prošetale i doslovce pobjegle van jer su tu čak trgovci za H. nudili deve a neki čak i neke hm...nemoralne usluge .
Naime,posebno su osjetljivi na plavuše pa ako su još ženstvenije građe...

Shoping za svoju dušu R. i ja smo obavile u jednom maloj neuglednoj knjižari gdje se čak moglo i platiti amexom a moj odabir su bile monografije zemlje i grada.
Inače amex nam nigdje drugdje nije bio prihvaćen.
Najbolje je imati i plaćati gotovinom a od kartice prolazi samo i jedino master.
(tako je bilo 2004. ne znam je li se u međuvremenu nešto promijenilo)

Nakon glavnog grada pola sata vožnje busom i eto nas u Kartagi.




Legenda kaze da je kraljici Didoni bilo ponuđeno da će dobiti onoliko zemlje koliko može obuhvatiti kožom jednog bika.
Kraljica je bila snalažljiva i pametna (pravo žemsko) te je dala kožu bika izrezati na male uske dugačke trake kojima je spojivši ih zatvorila veliki krug.




Kartaga je osnovana je 814. godine pr.n.e od strane Feničana ,bila je grad-država i dominirala dijelom zapadnog Mediterana zauzimajući vrlo važno mjesto u trgovini.




Danas se u Kartagi mogu posjetiti brojna i odlično uređena arheološka nalazišta, smještena na uzvisinama iznad mora i koja su ujedno pod zaštitom UNESCOa.
Nakon dva sata šetnje i guštanja krenuli smo k zadnjem odredištu ,koje me totalno očaralo ,oduševilo i koje je zasjenilo čak i doživljaje Sahare.

Sidi Bou Said (sidi na arapskom znači sveti)je plavobijeli grad umjetnika i grad mladih.




Zavesti će vas(kao što je mene) svojim životopisno urešenim vratima ,trgovima i uskim uličicama koje se s brda spuštaju do samog mora.




Legenda kaže da je ime dobio po mladiću koji je tu došao ratovati ali se zaljubio u berbersku princezu,te se nakon povratka iz Meke prosvijetlio, postavši Sveti čovjek i zaštitnik grada.




U jednom od najpoznatijih kafića Cafe des Nattesu koji se nalazi na vrhu glavne ulice i odakle se pruža prekrasan pogled na luku i marinu s brodovima okrijepile smo se hladnim čajem od mente a ekipa oko nas guštala je i u pušenju nargile.
Totalna chill out atmosfera i šteta je što nismo imale više vremena provesti tamo.




Prije odlaska posjetile smo kuću Dar el Annabi u kojoj se može vidjeti i doživjeti spoj sadašnjosti i prošlosti te spoj arapske i andaluzijske kulture(maurski stil)
Uz neizostavnu kupovinu suvenira (a za Sidi je tipičan suvenir bijela krletka za ptice) i nuđenje deva za našu plavušu uputili smo se u Hammamet.




Deseti dan našeg putovanja još smo se cijeli dan kupale i guštale....




......i sakupljale dojmove..

.........i čudile se povelikoj hrpi suvenira koje je trebalo ugurati u kofer.
Za Tunis su karakteristični suveniri od maslinova drveta,nakit od srebra i zlata, predmeti izrađene od bakra, nargile i sl.
Svjetski poznati su tradicionalni, ručno tkani tepisi iz Kairouana.
Krase ih raznoliki motivi koju vuku svoje podrijetlo od nomadskih šatora a izrađuju se od janjeće i kozje vune, te svilenih niti.
Ja nisam kupila tepih ( )ali sam imala par krasnih primjeraka nakita,mali afrički bubnjić,bocu finog vina,datulje....više se i ne sjećam.
Nakon večere i pakiranja čekao nas je noćni transfer do aerodroma te let u stvarnost.
No ni to nije proteklo bez skandala.
Naše peteročlano društvance u tih desetak dana je potrošilo ama sve nofce koje smo nosili sa sobom ,što na izlete,što na suvenire što na noćne provode i ja sam se npr vraćala u Zagreb s 15 € u novčaniku.
Razmišljala sam o roditeljskim riječima kako nikad ne valja potrošiti sav novac jer nikad se ne zna što se može desiti na putu.
Ali za te nedajbože situejšn imala sam master.
Ali....
Dok smo bezbrižno čekali chek in kofera iz polusnenog stanja me trgnuo oštar glas službenika na šalteru koje je na francuskom galamio.
Nisam ga ,ama baš ništa razumijela ali pokazivao je prstom na moj kofer pa sam pretpostavila da se vjerojatno ili divi njegovom dizajnu ili sam nešto uprskala.
A bilo je ovo drugo.
Jedina osoba iz naše grupe koja je razumijela francuski me ˝utješila ˝ kofer mi je bio pretežak samo 7kg i morala sam odmah platiti, u gotovini, samo 75 € zbog overweighta.
Naravno ne nisu primali nikakve kartice a jedini bankomat na aerodromu nije radio !!!!
A meni muka,crvenim se i bespomoćno gledam u curke
A one još bespomoćnije u mene .
Isusek...i sad kad se sjetim stegne me u želucu.
Ekipa koje je stajala iza mene u redu bila je na rubu incidenta i histerije.
Na kraju balade curke i ja smo jedva sakupile 40 eura a ostatak su mi posudili ljudi (dobre duše,bog im dao sreće&zdravlja)iz naše grupe.
Ajme sramote...
Ali nisam ja kriva što glupi bankomat nije radio!
Čekanje na ukrcaj se odvuklo jer je naši avion imao tehničkih problema te smo kasnili dva sata u odlasku.
Vrijeme smo kratili tipično turistički: spavajući na terminalu i obilazeći dutee free shop.
Nakon dva sat leta (tj sat vremena ) sletjeli smo na Pleso...
Doma me dočekala mamina juhica i ostatak društva koji je jedva čekao vidjeti slike i čuti dogodovštine a ja sam još dugo osluškivala arapsku glazbu i opojne mirise juga ...




Sve što je lijepo prekratko traje..
Išla bih opet...
( ništa novo)

Prošlo je već skoro mjesec dana od mog zadnjeg posta i zadnjeg lunjanja prirodom.
Zagušena sam svakojakim obavezama i ne stižem ništa i nikamo..
A što reći?!
No povratkom u školske klupe svaki vikend koristim za štrebanje i prirodu i društvo sam silom prilika stavila na hold.
Dok ne iskrsnu priče sa nekih novih lutanja učinilo mi se zgodnim staviti par slikica s mog putovanja u Tunis,u kolovozu 2004.




Desetak dana tog vrućeg kolovoza provela sam u Hammametu ; obilazeći Tunis širom i poprijeko.




Dakle,rič dvi o Tunisu...
Republika Tunis s glavnim gradom Tunisom smještena je u sjevernoj Africi , između Sredozemnog mora na sjeveru i istoku, Libije na jugoistoku i Alžira na zapadu.
Klima je suptropska s vrlo jakim utjecajem suhih vjetrova iz Sahare.
Predsjednička je demokracija, uglavnom s muslimanskim stanovništvom (ima nešto malo židova i kršćana) a arapski je službeni jezik.
Francuski je vrlo je rasprostranjen u svakodnevnom životu a u turističkim mjestima govori se pomalo i engleski i njemački.

Na žalost,puno je uspomena već i izblijedilo pošto je prošlo jako puno vremena tuniške avanture ali... .

Daklemmm...Hammamet




Bili smo smješteni u hotelu Paradis,koji je unatoč svoje *** bio vrhunski.
Klopa odlična,posluga,čistoća ....toplo preporučam.




Nekad je Hammamet bio malo ribarsko mjesto nastalo na rimskim ruševinama ali s godinama je postao popularno ljetovalište a danas je ( za moj ukus i previše) betoniziran i prepun hotelskih kompleksa.
Plaže su sve iste;prepune poznatih slamnatih suncobrana a svaki hotel ima i vanjski bazen jer more ukoliko ga vjetar uzburka postane tamno i puno travki .




Iako nije ni sluga našemu, lijepo je bilo vidjeti nešto drugačije.

Mi smo imali sreće i s vremenom i s kupanjem .

Poseban doživljaj bio je odlazak u predvečerje u grad .




Ispod moćnih kamenih zidina se skriva stari grad - medina, gdje smo doživjele tipičnu atmosferu tuniske tržnice - souka.










Prodavači su naporni i cjenkanje je posve normalna stvar.
Na ulasku će vas ponuditi sokom ili vodom ako odbijete uvrijedit ćete ih a ako popijete ponuđeno prikrpat će se i hodati s vama duž cijele tržnice i cimati vas na kupnju.
Ako samo zastaneš kraj nekog štanda stvoriti će se preeljubazni trgovac i po ˝spešl prajs for ju maj bjutiful lejdi˝pokušati utrampiti sve živo.
Za moj ukus malo preprepreeenaporno ali fora.




Hammamet je odličano polazište izleta s kojima se može dobro upoznati cijela zemlja.

Dvodnevni izlet na jug zemlje ,u Douz je poseban doživljaj.

Ranom zorom kreće se prema prem ajugu a prva stanica bio nam je El Jem.



Poznat je po najočuvanijem i jednim od najvećih svjetskih rimskih amfiteatara iz III. st.




Nakon razgleda amfiteatra posjetili smo Matmatu .




Poznata je kao “Mjesečeva pokrajina” a bila je set za snimanje kultnog filma “Ratovi zvijezda”




Posjetili smo tipičnu berberska obitelj koja živi u podzemnoj kući tzv. Trogloditskoj kući.













Nakon tradic.ručka (nezaobilazan kus kus i prženo povrće) krenuli smo k posljednjoj destinaciji tog prvog dana.




Douz je oaza na jugu poznata kao“Vrata Sahare”.




Nakon smještaja u luksuznom hotelu ...







.....čekalo nas je upoznavanje Sahare jašući na devama.




E to je doooživljaj zbog kojeg se isplatilo prevaliti više od stotinjak km u jednom danu.







Drugo jutro budimo se ranom zorom i nakon doručka odlazimo prema planinskim oazama Chebika i Tamerza .




Kratko se zaustavljamo kraj Chott el Jerida, najvećeg slanog jezera i odlazimo prema Tozeuru.




Gradić Tozeur je bio naša slijedeća stanica u kojem smo posjetili botanički i zoo vrt i premjestili se i džipove s kojima smo se uputili prema planinskim oazama Chebika i Tamerza.




Vožnja je umalo kobno završila jer su našem džipu otkazale kočnice pa smo prisebnošu vozača ( s najplavijim očima na svijetu )uspjeli izbjeći nedajbože .
Zadnja stanica prije Hammameta bio nam je Kairouan, četvrto svetom mjestu u Islamu.
Razgledali smo i preogromnu džamiju (s krova prodavaonice tepiha) a nakon cjenkanja i kupovine suvenira vratili smo se u Hammamet.....