PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

srijeda, 21.11.2007.

lagodan život ,tuniški....







U Hammametu se živi lagano.
U našem hotelu se živjelo svakako; doduše tamo smo i najmanje obitavale jer šteta je bilo ne izaći van i doživjeti istinski ovu zemlju.




Izlet u pustinju i prevaljenih nekoliko stotinjaka km nas je pošteno izmorio tako da smo se jedan cijeli dan izležavale na plaži naughtyi kovale planove za daljnje akcije.




Posjet glavnom graduTunisa, Tunisu ,počeo je kašnjenjem autobusa što je opet normalno.




Koliko me sjećanje drži ,kasniti je posve normalno i opravdano kao i u većini mediteranskih zemalja.
Grad se nalazi nedaleko od feničanske prestonice Kartagine a smješten je na istoimenom jezeru Tunis.




Podijeljen je na stari orjentalini dio-Medinu i noviji dio nastao u kolonijalnom razdoblju i koji svojim izgledom odaje europski štih.




Naše odredište bio je muzej Bardo,drugi muzej po veličini u Africi poznat po nevjerovatnoj zbirci rimskih mozaika.




Bogat je antikvitetima iz doba Kartage, rimskog doba, arapsko-islamske ere i ranokršćanskog doba a mene su se najviše dojmili stropovi iz doba arapske vladavine.




Impresivno!




Nakon obilaska muzeja imali smo slobodno vrijeme koje smo provele šetajući gradom uz posjet nezaobilaznoj Medini,žili kucavici cijelog grada.
To je tržnica na otvorenom gdje nema šta se ne može kupiti; od igle do lokomotive. Izgrađena je u 7. stoljeću i bila je dugi niz godina središte grada.
Trgovci su bili i ovdje naporni do bola te smo se bez zadržavanja prošetale i doslovce pobjegle van jer su tu čak trgovci za H. nudili deve a neki čak i neke hm...nemoralne usluge .
Naime,posebno su osjetljivi na plavuše pa ako su još ženstvenije građe...

Shoping za svoju dušu R. i ja smo obavile u jednom maloj neuglednoj knjižari gdje se čak moglo i platiti amexom a moj odabir su bile monografije zemlje i grada.
Inače amex nam nigdje drugdje nije bio prihvaćen.
Najbolje je imati i plaćati gotovinom a od kartice prolazi samo i jedino master.
(tako je bilo 2004. ne znam je li se u međuvremenu nešto promijenilo)

Nakon glavnog grada pola sata vožnje busom i eto nas u Kartagi.




Legenda kaze da je kraljici Didoni bilo ponuđeno da će dobiti onoliko zemlje koliko može obuhvatiti kožom jednog bika.
Kraljica je bila snalažljiva i pametna (pravo žemsko) te je dala kožu bika izrezati na male uske dugačke trake kojima je spojivši ih zatvorila veliki krug.




Kartaga je osnovana je 814. godine pr.n.e od strane Feničana ,bila je grad-država i dominirala dijelom zapadnog Mediterana zauzimajući vrlo važno mjesto u trgovini.




Danas se u Kartagi mogu posjetiti brojna i odlično uređena arheološka nalazišta, smještena na uzvisinama iznad mora i koja su ujedno pod zaštitom UNESCOa.
Nakon dva sata šetnje i guštanja krenuli smo k zadnjem odredištu ,koje me totalno očaralo ,oduševilo i koje je zasjenilo čak i doživljaje Sahare.

Sidi Bou Said (sidi na arapskom znači sveti)je plavobijeli grad umjetnika i grad mladih.




Zavesti će vas(kao što je mene) svojim životopisno urešenim vratima ,trgovima i uskim uličicama koje se s brda spuštaju do samog mora.




Legenda kaže da je ime dobio po mladiću koji je tu došao ratovati ali se zaljubio u berbersku princezu,te se nakon povratka iz Meke prosvijetlio, postavši Sveti čovjek i zaštitnik grada.




U jednom od najpoznatijih kafića Cafe des Nattesu koji se nalazi na vrhu glavne ulice i odakle se pruža prekrasan pogled na luku i marinu s brodovima okrijepile smo se hladnim čajem od mente a ekipa oko nas guštala je i u pušenju nargile.
Totalna chill out atmosfera i šteta je što nismo imale više vremena provesti tamo.




Prije odlaska posjetile smo kuću Dar el Annabi u kojoj se može vidjeti i doživjeti spoj sadašnjosti i prošlosti te spoj arapske i andaluzijske kulture(maurski stil)
Uz neizostavnu kupovinu suvenira (a za Sidi je tipičan suvenir bijela krletka za ptice) i nuđenje deva za našu plavušu uputili smo se u Hammamet.




Deseti dan našeg putovanja još smo se cijeli dan kupale i guštale....




......i sakupljale dojmove..

.........i čudile se povelikoj hrpi suvenira koje je trebalo ugurati u kofer.
Za Tunis su karakteristični suveniri od maslinova drveta,nakit od srebra i zlata, predmeti izrađene od bakra, nargile i sl.
Svjetski poznati su tradicionalni, ručno tkani tepisi iz Kairouana.
Krase ih raznoliki motivi koju vuku svoje podrijetlo od nomadskih šatora a izrađuju se od janjeće i kozje vune, te svilenih niti.
Ja nisam kupila tepih ( rofl )ali sam imala par krasnih primjeraka zubonakita,mali afrički bubnjićnaughty,bocu finog vina,datulje....više se i ne sjećam.nut
Nakon večere i pakiranja čekao nas je noćni transfer do aerodroma te let u stvarnost.
No ni to nije proteklo bez skandala.
Naše peteročlano društvance u tih desetak dana je potrošilo ama sve nofce koje smo nosili sa sobom ,što na izlete,što na suvenire što na noćne provode i ja sam se npr vraćala u Zagreb s 15 € u novčaniku.
Razmišljala sam o roditeljskim riječima kako nikad ne valja potrošiti sav novac jer nikad se ne zna što se može desiti na putu.
Ali za te nedajbože situejšn imala sam master.
Ali....
Dok smo bezbrižno čekali chek in kofera iz polusnenog stanja me trgnuo oštar glas službenika na šalteru koje je na francuskom galamio.
Nisam ga ,ama baš ništa razumijela ali pokazivao je prstom na moj kofer pa sam pretpostavila da se vjerojatno ili divi njegovom dizajnu ili sam nešto uprskala.
A bilo je ovo drugo.
Jedina osoba iz naše grupe koja je razumijela francuski me ˝utješila ˝ kofer mi je bio pretežak samo 7kg i morala sam odmah platiti, u gotovini, samo 75 € zbog overweighta.
Naravno ne nisu primali nikakve kartice a jedini bankomat na aerodromu nije radio !!!!
A meni muka,crvenim se i bespomoćno gledam u curkebang
A one još bespomoćnije u mene .
Isusek...i sad kad se sjetim stegne me u želucu.
Ekipa koje je stajala iza mene u redu bila je na rubu incidenta i histerije.
Na kraju balade curke i ja smo jedva sakupile 40 eura a ostatak su mi posudili ljudi (dobre duše,bog im dao sreće&zdravlja)iz naše grupe.
Ajme sramote...puknucu
Ali nisam ja kriva što glupi bankomat nije radio!
Čekanje na ukrcaj se odvuklo jer je naši avion imao tehničkih problema te smo kasnili dva sata u odlasku.
Vrijeme smo kratili tipično turistički: spavajući na terminalu i obilazeći dutee free shop.
Nakon dva sat leta (tj sat vremena ) sletjeli smo na Pleso...
Doma me dočekala mamina juhica i ostatak društva koji je jedva čekao vidjeti slike i čuti dogodovštine a ja sam još dugo osluškivala arapsku glazbu i opojne mirise juga ...




Sve što je lijepo prekratko traje..
Išla bih opet...cerek
( ništa novo)



- 18:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Google
 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se