PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

utorak, 28.08.2007.

Risnjak by bike:po šumam i goram....





Bilo je već oko podneva kad smo konačno stigli na naše krajnje vikend odredište.
Crni Lug je tipično planinsko naselje,smješteno na 726m n/m i glavni je ulaz u NP Risnjak.
Ukoliko se planiraju izleti na i oko Risnjaka zgodno je prespavati u Crnom Lugu.
Mi smo bili smješteni u privatnom apartmanu obitelji Turk (www.apartman-tea.com) i mogu ih svima toplo preporučiti.




Područje Risnjaka je još davne 1953.proglašeno nac.parkom a zauzima područje Risnjaka , Snježnika te gornji tok rijeke Kupe s izvorom.




Nakon što smo se smjestili u apartman krenuli smo hrabro Horvatovom stazom k vrhu Risnjaka(1528 n/m) ali......




...... loše vrijeme i još lošija kondicija pojedinih članova družine (nećemo ih imenovati ovaj put) presudila je promjeni plana.
Šteta,jer vrh Risnjaka smatra se jednim od najljepših u Lijepoj našoj.




Odustali smo od uspona te krenuli u istraživanje prirodnih ljepota na biciklima.
Vožnja cijelom poučnom stazom Leskom bila je poseban doživljaj.




Šumski putevi u sjeni stoljetnih stabala ,konji,leptiri i friški planinski zrak napunili su nas posebnom energijom.
Vožnju smo završili nakon dva sata,umorni i spremni samo za krevet jer trebalo je odmoriti se za sutrašnju biciklijadu.

Iako je mlađahna ekipa imala ogromnu volju naučiti me nekoliko popularnih kartaških igara umor ih je spriječio u tome .


Tradicionalna biciklijada u Nac.parku Risnjak održava se koncem kolovoza u zadnjih par godina.
Očaravajuća priroda,lijepo vrijeme i primamljiva bike staza bili su dovoljno jak razlog za dolazak u Gorski Kotar.




Start i cilj bio je u Crnom Lugu, a trasa je prolazila najljepšim predjelima Nac.parka makadamskim i šumskim putevima Vršičaka, Željeznih vratiju , Okruga, Biljevine i Malog sela u dužini od 38km,uz savladavanje visinske razlike od 400m.




Prvi su startali klinci,njih 25 i vozili su dionicu od 4km poučnom stazom Leska a po završetku su imali program podjela nagrada i ručak.
Naša ,´ozbiljnija´, dionica početak je imala po završetku dječje a na startu se okupilo šaroliko mnoštvo od stotinjak biciklista dobre volje iz cijele Lijepe naše.
Promatrajući nabrijanu ekipu u šminkerskim bike opravicama imala sam filing da smo na startu neke prestižne mtb utrke i pitala sam se što ja tu ,pobogu, delam?







Može li prosječan rekreativac odvoziti to ,i jesam li se mooožda malo zaletila ali povratka nije bilo.
Startali smo oko10:30,ispred nas je išla pratnja u Ladi a rečeno nam je da će i na začelju biti netko od organizatora u slučaju nedajbože ali nadala sam se da ja te susresti neću.
Nakon prvih par kilometara uhvatila me vrtoglavica i grč u listovima i mislila sam da ću se strmoglaviti sa staze.
Stala sam,popila vode a ekipa koja je jurila pokraj mene samilosno me gledala.
O odustajanju nije bilo govora no ovim putem se zahvaljujem dečku koji se ,kao i ja, vukao brzinom puža,i koji me tako kvalitetno ohrabrio da sam ga ubrzo prešišala i ostavila u prašini svojih guma.




Cijelo sam vrijeme imala osjećaj da uspon kraja nema i da je 15.km staze,na kojem nas je trebala čekati Lada sa hektolitrima hladne vode,miljama daleko.
Taj 15.km je bio i psihološka polovica puta na kojem se staza mogla skratiti ili produžiti dalje.
Nakon odmora i hladne vode i cilj se činio nekako blizu,odmah iza prvog zavoja.
Produžila sam dalje regularnim putem;potpuno obuzeo osjećaj jurenja šumskim putevima i mazohistički sam uživala jer baš kad sam mislila da sam gotova i da nemam snage najbolje sam pojurila .

Iako po pričanjima iskusnijih ova staza nije bila teška ipak se trebalo pomučiti i završiti je.
Prvi vozači u cilj su počeli pristizati nakon 2,5 sata a zadnji dva sata iza njih.
Meni je to uspjelo nakon tri sata iako sam usput nekoliko puta stajala i guštala u pogledu,leptirima i fotkanju.

Na cilju nas je sve čekao grah ,koji nikad u životu nisam slađe pojela i slatkač koji je bio pun pogodak!




Osim ručka,svi sudionici su dobili prigodnu t shirt i nagrade koje su se dijelile po principu tombole,a srećka je bio startni broj.
A bilo je tu svega,od sireva do ski karat i raftinga.
Bilanca šteta i ozljeda je zanemariva;jedan puknuti lanac,jedna puknuta rama i jedan razbijeni lakat.
Iako smo planirali u odlasku obići izvor Kupe,ostavili smo to za neki drugi put i krenuli doma.
Na kraju balade počastili smo se domaćim specijalitetom,fantastičnim palačinkama s borovnicama koje apsolutno treba probati.




Suma sumarum...

bio je to odlično proveden dan u prirodi,organizacija gotovo bez greške,staze dobro obilježene,veličanstvene palačinke s borovnicama i jedno novo (sportsko)iskustvo.
Prema uputama za uporabu ,prakticirati što češće, a ne samo zadnje nedjelje u kolovozu!










- 23:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Google
 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se