PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

U naših desetak dana kružnog putovanja posjetile smo i Vinales.
Vinales se nalazi u pokrajini Pinar del Rio.
To nacionalni park ,jedan od najljepših na Cubi i pod Unescovom je zaštitom.
Čine ga nekolicina dolina međusobno razdvojenih brdima i plantažama duhana.
Na putu do naše prve stanice,tvornice cigara,na cesti izbjegavamo konjske zaprege i dvije kravice koje su zalutale s livade.
Vodič puta nam objašnjava kako seljak koji posjeduje krave ne može bez pristanka države zaklati svoju a kad ju zakolje dio je dužan odvojiti u državnu kesu.
Ako se toga ne pridržava i svojevoljno zakolje kravicu može dobiti do 20god zatvora .
Više nego što bi dobio da kokne čovjeka.
Nakon dva sata vožnje dolazimo u Pinar del Rio Province.
Poznata je po plantažama duhana i tvornicama u kojima se izrađuju poznate kubanske cigare.
Obilazimo jednu od njih,bez fotića ovaj put, jer se kao boje da bi netko mogao slikati nešto što bi oskvrnulo tajni proces proizvodnje..
Priča nam vodič da cameras not allowed jer su prije dvije godine turisti fotkali dječicu kako rade u tvornici i dali to u novine pa je ispalo da kubanci svoju djecu iskorištavaju za rad na plantažama i tvornicama duhana a oni su se samo igrali tamo.
Naime,roditelji su ih tamo doveli jer ih nisu mogle same ostaviti doma.
Po odlasku kupujemo super povoljne cigare i odlazimo prema Vinalesu.
Putem viđamo sve veću bijedu i siromaštvo te mnoštvo jednakih malih zidanih kućica svih boja.
Mršave kravice kako pasu čudno zelenu travu i konjske zaprege pune ljudi.
U jednom selu smo vidjeli kućicu sa zastavom na kojoj je pisalo ˝sala de la televizion˝.
Vodič nam je objasnio da samo imućnija sela imaju tu salu za gledanje televizije.
Pedeset godina komunističkoga državnog uređenja i toliko američke blokade vidljivi su na svakom koraku.
Saznajemo da mlijeko dobivaju samo djeca do sedam godina, i to samo litru tjedno.
Žive na točkice i mjesečno imaju pravo na kilu riže,brašna,litru ulja,kilu šećera
Da je školovanje besplatno (u duhu socijalističke ideje) i da sve čeka posao ali ako završe fakultet nema šanse da ikada napuste zemlju.
Država ti dala školovanje pa ti sad radi za državu.
Besplatne su i medicinske usluge,ali što im to vrijedi kad recimo zubar nema s čime popraviti pokvareni zub.
Nema lijekova, nema sanitetske opreme.
Kubanac ne može niti kupiti niti prodati kuću, a ako ima jednu veliku može ju eventualno zamijeniti za dvije manje jer sva djeca naslijedjuju roditeljsku.
Dolaskom u Vinales prvo obilazimo kuću ljudi koji imaju plantažu duhana.
Razgledavamo sušaru a vodič nam objašnjava proces prešanja i skladištenja duhana.


Temperatura se popela na laganih 40° C i svi smo lagano nervozni i žedni i jedva čekamo obilazak najstarijih pećina kroz koje ćemo proći na čamcima.
Nakon obilaska duhanske manufakture slijedi nam izlet u najstarije planine kroz koje ćemo dio puta pješačiti a dio proći na malim čamčićima jer kroz unutrašnjost teče rječica.
Na ulasku u pećine pozdravlja nas lokalni svirač gitare koji nam želi dobrodošlicu i usput nudi svoj cd.
Only ten peson ..perfavore..
Indijanska pećina iznutra nije nešto spektakularna ali zanimljivom ju čini rječica kojom smo se provozali u običnim motornim čamcima.Toliko o vožnji kanuima.


Nakon obilaska pećina vode nas na ručak na neko obiteljsko gospodarstvo.
Usred ničeg ,na livadi stolovi a iza njih razgranuti šatori.
Nakon ručka odlazimo razgledati predhistorijski mural iz ´61.i vraćamo se u Havanu.