PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

Nakon što smo razgledale grad i okolne plaže došlo je vrijeme za tour Havana by night.
Željele smo na licu mjesta upoznati pravu Cubu a jedan od načina je bio i noćni život u lokalnim klubovima s autohtonim stanovništvom i što manje turista.
Čari havanskih noći otkrio nam je hotelski bodyguard.
Danijel je 22godišnji dečko iz prosječno siromašne cubanske obitelji .
Radio je u našem hotelu kao tjelohranitelj za samo 30 eura mjesečno ( ! )ali to se još smatra dobrom plaćom jer prosječna iznosi 15 €.
Ali unatoč tome na Kubi svi rade.
Gotovo sva poduzeća su u državnom vlasništvu i kako nam je pričao Bernardino, katastrofično posluju jer država tj.Fidel ima neke same sebi poznate vizije razvoja.
Svi muškarci su obavezni raditi bez obzira na crkavicu od primanja.
Državna administracija je dužna pronaći posao za sve punoljetne građane.
U duhu socijalizma svi rade a kako za sve te ljude nema stvarnog ni efikasnog posla gube dane na poslu dosađujući se ...ali oni rade!
Sjeli smo u neki prastari taxi i krenuli u avanturu.
Uhvatila me tuga promatrajući izmučeno lice postarijeg vozača koji će nas za par CUCa odvesti na drugi kraj ovog ogromnog grada.
Gledajući taj prastari auto bez retrovizora,sav ofucan i s napuknutim staklima osjećala sam se nekako posramljeno.
Taj jadan čovjek vjerojatno neće cijeli život zaraditi novac koji smo mi potrošile u tih desetak dana.
Naše prvo odredište je bio La Floridita ,kultno,mjesto Havane koje nas se nije baš dojmilo.
Par polupijanih turista i sumorna atmosfera nas je otjerala dalje.
Očarani ritmovima glazbe koja je dopirala čak na ulicu ušle smo u jedan klub u koje je sve vrvilo ljudima dobre volje a miris cigara i ruma je dominirao prostorom.
Nakon par pća i zagrijavanja odveo nas je u klub La grande musica.
Nalazio se na Revolucion squareu i prizor ispred njega me podsjetio na stare filmove iz 50tih god prošlog stoljeća.
Mnoštvo rasa ,među kojim su prevladavali crnci i mulati , šarenilo starih automobila i glasna glazba koja je dopirala do nas stvarale su neki nestvaran ugođaj.
Ako pridodam tome i topli vjetar i miris oceana koji mi se već ionako uvukao u kosu i bez kapi ruma osjećala sam se nekako opijeno i posebno....
Kad smo kročile unutra zapljusnuo nas je val pogleda i glazba koja je bila... Savršena.
Drugačija.
Guramo se do šanka i naručujemo piće.
Boca ruma i cole za nas sve...30€ !
Čestitam ,upravo smo potrošile mjesečnu plaću našeg novog prijatelja.
Red pića, red kratkog tečaja salse..
On nam je i objasnio sve o zlatnim zubima.
Naime nekilicina stanovnika Havane,raznih životnih dobi, na zubima ima zlatne navlake.
Kasnije smo saznale da je to na Cubi simbol bogatstva i samo određeni ˝imućniji ˝tipovi si to mogu priuštiti (npr.dileri,bodyguardi i sl..)a oni još imućniji imaju i zlatne navlake oko zubnog mesa.
S jedne strane zlatni zubi a s druge zabrana korištenja interneta.
Cubancima je zabranjeno korištenje interneta (internet je prozor u neki drugi,iskvaren svijet)a priključak za telefon stoji 50 €,strani televizijski programi postoje samo u hotelima a nema ni jednog stranog časopisa a zabranjeno im je i putovati a kao jedna od opcija odlaska je brak sa strankinjom.
Nama nezamisliva bijeda.
Habanerosi(kako sami sebe nazivaju) su vrlo slatkorječivi i jedan vaš usputan osmjeh će shvatiti kao mig i osvajati vas svim mogućim raspoloživim sredstvima jer oni su ipak samo nepopravljivi latinski zavodnici .
I što još reći o noćnom životu Cube...salsa& rum/rum &salsa ...
Poznata je kubanska izreka: ako nisi pio mojito,popušio cigaru i naučio plesati salsu,kao da i nisi bio na Kubi.
Teško je bilo pratiti taj tempo ali kad si u Rimu ponašaj se ...ma znate i sami