PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

Vruća popodneva smo kratile na Playa Santa Maria ,najljepšoj od mnogobrojnih Playas del Este.
Kako u samoj Havani nema kupanja izbor je pao na Playas del Este,koje počinju 15tak km od grada i nude nepregledne kilometre bijelog pijeska i kristalno čisto plavo more.
Njih uglavnom posjećuje lokalno stanovništvo a iako su nas u hotelu upozoravali da nam nije pametno samima ići tamo , straha za nas nije bilo jer plaža je bila dobro osigurana;na svakim 200 tinjak metara kraj ležaljke stoji beach policajac ,simpatičan lik sav u bijelom, zadužen za red &mir .
Ugostiteljska ponuda je bila posebna i u skladu s egzotikom podneblja.
Pile smo kokosovo mlijeko s dodatkom ruma iz samog kokosovog oraha.
To si mogao naručiti od tipa koji je vozio coco traktor i urlao cococoooo, cocoooooo
Coooooooco vit ram !!! ili..




Postojala je još i opcija hodanja do šanka ali nakon dva kokosova oraha i sunca koje je peklo nije se baš pokazala najs(p)retnijom ...
Hrana na plaži i nije bila primamljiva jer nakon što vidiš muhe kako plaze po nekakvoj balzamiranoj ribi i presušenim zamotuljcima kruha ,nešto što je trebalo biti nekakav sendvič..glad te nekako prođe.
Taksist nas je oderao 40 € za povratnu vožnju grad-plaža-grad a cijena je naravno utvrđena prije polaska ali sve je to dio folklora
Taksimetra u autu ili nema ili ne radi.
U hotelu su nas upozorili na oprez pri odabiru taxija jer nisu svi automobili s oznakom "taxi" uistinu pravi taksiji.
Službeni se mogu prepoznati jer su novije proizvodnje, dobro održavani i udobni Obično ispred svakog hotela stoji tip zadužen samo za pozivanje taxia uz
određenu proviziju jer Cubanci preživljavaju, snalazeći se .
postojala je i opcija odlaska na plažu originalnim prijevoznim sredstvom ˝krokodil˝ ili ˝deva˝ koji predstavljaju pravu atrakciju turistima i spas lokalnom stanovništvu ali moje suputnice i nisu bile raspoložene za tu vrstu avanture.
Deva je hibrid; kombinacija šlepera sa prikačenom prikolicom kapaciteta 100 tinjak ljudi .
Njihove stanice se prepoznaju samo po masi ljudi koja strpljivo čeka da se ovaj pojavi jer voznog reda ,u formalnom smislu,nema.
U njima su gužve obavezne a nama su rekli da nisu sigurni za turiste ali ne znaju oni za ZET !
Havanskim ulicama kruže i simpatični Cocotaxiji, žutog jajastog oblika, u koje stanu samo dva putnika i vozač.
Brojač kilometra u njemu uopće ne postoji, kao ni običaj izdavanja računa, no cijena je slična onoj klasičnih taksi službi, mrvicu povoljnija a pruža praktičan način putovanja kraćim gradskim relacijama.
Havanu se može razgledati i najsporijom opcijom a to jest vožnja rikšom ili popularnim bictaksijem, kako ih zovu stanovnici Cube.
Koriste se za vožnju po užem gradskom središtu a to je i jedino prijevozno sredstvo koje nismo isprobale ...
Može se i kočijom, koje kao da su tek izašle iz kolonijalnog razdoblja.
Otet će vam 30 € za sat vremena i provesti dijelom u koji turistima inače nije preporučljivo hodati.
Mi smo tako obišle i Centro Havana; siromašni dio grada koji izgleda kao da je tamo jučer završio II.svj. rat .
Neke su zgrade poduprte drvenim gredama da se ne sruše,na pohabanim prozorima se suši jadan veš a zaštitu od sunca pružaju tamne vreće.
Sve je jako bijedno i izaziva nevjericu...kako tu ljudi žive?
Tu se nalazi i Chinatown s nekolicinom restorana ali mi se nismo u njima zaustavljale.
Odveo nas je na Revolucion square ;trg gdje Fidel drži govore i obraća se naciji.
Taj impozantan prostor je veličine desetak nogometnih igrališta omeđen vojnim zgradama a njime dominira ogroman spomenik ,gotovo falusnog oblika za koji smo mi pretpostavile da simbolizira Fidelovu (ne) moć!
Na jednoj od zgrada koja gleda prema tom brisanom prostoru je ogroman portret Chea koji budno motri sve prisutne na tom trgu.
Na svakom koraku je posve normalno vidjeti grupice ljudi kako popravljaju svoje i pedesetak godina stare limene ljubimce pa stoga se kaže za Kubance da su najbolji mehaničari na svijetu.
Na Kubi je turizam jedini izvor novca.
Od turizma i turista oni žive.
Od gotovo 3 mil.stanovnika ,1,5 mil. je policajaca a policijska služba se smatra (uz poslove u turizmu) privilegiranim poslom i jednim od najbolje plaćenih.
Cuba je u odnosu na druge zemlje u regiji još uvijek najsigurnija i najmirnija, no očito je i ovdje dugogodišnja neimaština uzela danak poštenju.