PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

subota, 27.09.2008.

moje zimsko ljetovanje:ireland vol.1




Poprilično dugo me nema u blogosferi ; ne zato što sam odustala od pisanja već me kroničan nedostatak vremena udaljio od mojih pustolovina i opisivanja istih.
Iako sam ovo ljeto trebala provesti na drugoj strani svijeta,u afričkoj zimi ,planovi su se promijenili te sam spletom okolnosti otputovala u Irsku.




Na sam spomen Irske uvijek sam osjećala pozitivnu vibru, viziju zelenih prostaranstava ,kravica,ovčica,pa guiness,pa odlična glazba i ...kiša. grad Jamesa Joycea i Uliksovih pustolovina.
Simboli Irske su trolisna djetelina shammrock i sv. Patrick,na čiji dan 17.ožujka, slavi se nacionalni blagdan u spomen na sveca koji je donio kršćanstvo na tlo Irske.




Irska broji oko 4,2 mil.ljudi, a čak 10% su stranci.
Vozi se lijevom stranom gradske ulice, a napisi „look left“ i „look right“, dodatno upozoravaju pješake. Na nešto drugačija prometna pravila.





Posebno su simpatično natpisi i imena ulica koja, osim na engleskom ,svoje značenje obilježavaju i na irskom jeziku.
Zahvaljujući jeftinim letovima Ryanaira do Dublina se može iz Zadra ( ugl.u sezoni od travnja do studenog) već za 70tak € ali ako kupuješ kartu par dana prije puta puta (kao ja npr.) platit ćeš je i duplo skuplje.





Zaputila sam se zapravo u Galway,gradić na zapadnoj obali koji je izvrsna polazišna točka za razgled klifova,planina i obližnjih bajkovitih otoka.
Let je kasnio sat vremena i nakon 3h (tj dva ali je u Irskoj sat manje nego kod nas ) dočekao me kišIi Dublin sa samo 13°C što je nakon zadarskih 30°u hladu bio svojevrsni šok ali..
Glavni grad Irske,osnovan je još u 10st,originalnog imena Dubh Linn čije je značenje ˝crno jezero˝ bilo povezano s najstarijim poznatim prirodnim jezerom melise u Sjevernoj Europi.
Dublin ili Baile Átha Cliath( irska inačnica imena) broji oko 500tis.stanovnika .




Nakon kratkog stajanja u redu za non eu visitors i obavljenih formalnosti na carini ,kupila sam plan grada za 2€ i ukrcala se u bus koji me za 15 min i 7 € prebacio u centar .
Postoje dvije autobusne kompanije te bus tijekom dana vozi svakih desetak minuta, dok ga se u noćnim satima može očekivati svaki sat.
Hostel u kojem sam odsjela i rezervirala ga još iz Hrv nije bio nista spešl ali za prespavati jednu noć sasvim ok.
Za on line rezervaciju smještaja potrebno je imati valjanu master ili visa kreditnu karticu koju hostel tereti sa simboličnim iznosom od 2-3 € a ostatak cijene se plaća prilikom odlaska.
Cijene spavanja u višekrevetnoj sobi (4+kreveta) kreće se od 25€ pa naviše a cijene hotela su narafski i troduplo veće.
Iako se web rezervacijom smještaja riskira imala sam sreće jer je hostel bio pristojan a za 27€ su nudili i doručak.
Sobu sam dijelila s tri poprilično nekulturne britanke ali jednu noć se sve da preživjeti,posebice kad si u Dublinu.




Iako sam pravi razgled isplanirala drugog dana boravka u gradu nisam mogla odoljeti znatiželji pa sam se još iste večeri uputila u kratku šetnju do Temple Bara,životopisne četvrti prepune pubova,uličnih svirača i gomile turista koji su došli osjetiti bar djelić irskog duha uz nezaobilaznu pintu guinnessa.





Turistički najpoznatiji i najbučniji pubovi su Oliver St. John Gogarty, Quay's Bar i The Temple Bar.
S obzirom da je u Irskoj zabranjeno pusenje u lokalima ispred svakog restorana ili puba ljudi stoje i uvlace spasonosni dim cigare.




Ime Temple Bar četvrti potječe od prvog židovskog hrama sagrađenog u Irskoj a riječ ˝bar˝povezuje se s odbijanjem katolika da dopuste židovskoj zajednici ulazak u bilo koji od susjednih trgovačkih četvrti.




U nedjeljno jutro probudilo me sunce; prekrasan dan bez vjetra i vedrog neba.
Nakon doručka na red je došao razgled grada.
Backpack sam ostavila u hostelu u jednom od pretinaca s lokotom (još jedna odlična stvar kad putuješ sam a imaš puno previše stvari) i uputila se do O'Connell Street ,na polaznu stanicu hop on hop off busa koji vozi kroz cijeli grad.
O'Connellom dominira ogromni 120 m visok obelisk,spomenik The Spire of Dublin,podignut prije nepunih 10 godina pri preuređivanju grada i stvaranju pješačke zone kako bi postao još poželjniji turistima.




Iako grad ostavlja dojam da je sve blizu i dostupno pješice nabolje ga je razgledati uz pomoć turističkih autobusa koje nikada nećete morati čekati više od deset minuta, a za cijenu karte moći ćete se voziti, ako poželite, i neprekidno 24 sata.
Autobusi povezuje dvadesetak najvećih gradskih atrakcija te vam omogućuju princip ˝siđi – uđi˝ kad god i gdje vam je zgodno.
Kartu se isplati kupiti preko neta a ja sam svoju platila s web popustom 10€.

Moj cjelodnevni razgled započeo je s obilaskom Trinity College i njegove impresivne knjižnice s knjigama koje datiraju još iz 9st a posjeduje najveću zbirku manuskripata i tiskanih knjiga u Irskoj.




Šetnjom kroz ˝Dugu sobu˝imala sam filing da ulazim u neko posve drugo vrijeme a tek miris knjiga.. čarobno.
˝Duga soba˝ je duga 65 metara i u njoj se čuva oko 200 tisuća najstarijih knjiga koje posjeduje knjižnica.
Trinity je najstarije sveučilište u Irskoj, kojeg je 1592. godine utemeljila kraljica Elizabeta I. a na njemu su studirali iizmeđu ostalih i Swift, Wilde i Beckett i danas je cijenjeno.
Ukoliko kao non eu student želite tamo provesti godinu cijena školarine se kreće između 15000€-22000€ ovisno o području i odabranim kolegijima.
Prava sitnica ,brr ;(
U fundusu knjižnice je i The Book of Kells,bogato ukrašen manuskript iz 800.god koji sadrži sva četiri Evanđelja ,nastala kada su redovnici prepisivali Bibliju.
Ima taj college i finu suvenirnicu gdje se po razumnim cijenama može obaviti kupnja suvenira.
Dublin je poznat i po svojim parkovima a najveći i najimpresivniji je Phoenix Park zbog nedostatka vremena sam razgledala samo u prolazu.




Smjestio se 4 km od centra grada a prostire se na površini od oko 709 hektara a na području parka smjestio se i Kraljevski zoološki vrt, jedsn od najvećih u Europi, te mnogobrojne rezidencije,kriket igrališta, hipodromi i mnogobrojne pješačke staze.
U Phoenix Parku se nalazi masivni obelisk koji svjedoči o pobjedama velikog vojvode od Wellingtona koji je rođen u Dublinu.
Vodič nam je ispričao pričicu o vojvodi koji se sramio svoje irske krvi te je često ponavljao rečenicu: “To što se rodiš u štali ne znači da si konj!”.




Sukladno njegovom bezobrazluku navodno je rasla i visina obeliska, a sve s ciljem kako bi se mogla vidjeti iz svih dijelova Dublina te ga podjećati na njegovu irsku nacionalnost.
Stephen's Green Park je manji park,smješten nadomak samom centru,presjeca ga nekoliko jezerca i popularno je mjesto okupljanja a u lunch time sve klupe su popunjenje ekipom koja ima gablec.




Još kad se pogodi lijepo vrijeme,uživancija bude potpuna.




Željela sam razgledati i Dublin Castle ali nisam na vrijeme izašla iz busa rolleyes





U blizini dublinškog dvorca nalazi se jedna od najstarijih katedrala Christ Church a top atrakcija je i katedrala St. Patrika nastala još u 12. stoljeću.






Najveća je crkva u Irskoj, posvećena svecu zaštitniku, koji je djetelinom s tri lista objašnjavao simboliku Svetog Trojstva te ju na taj način i učinio glavnom irskom ikonom.
Sredinom 18. stoljeća u njoj je pokopan pisac Gulliverovih putovanja, Jonathan Swift.





Biti u Dublinu a ne posjetiti tvornicu guinnessa neoprostivo je.





Pivovara Guinness najveća je u Europi,izvozi u više od 120 zemalja a sagrađena je 1904. god kada je ovdje i započeo proces proizvodnje najpoznatijeg irskog tamnog piva.
Unutrašnjost podsjeća na pintu piva, u koju , kad b ise ispunila bi stalo oko 14.3 milijuna pinta piva.






U prizemlju nas je dočekala virtualna prezentacija koja upoznaje posjetitelja s četiri glavna sastojka pive; vodom, ječmom, hmeljom i kvascem koji se kmbiniraju po tajnoj recepturi kako bi se dobilo širom svijeta poznato tamno pivo Guinness.




Ovdje se nalazi i suvenirnica gdje se mogu kupiti apsolutno svi suveniri s natpisom Guinness po popularnim cijenama.
I ja sam se počastila.
Šetnja kroz prostor vodi kroz procese proizvodnje i omogućuje testitranje proizvedenog te također uči kako ispravno servirati ovu poslasticu.
I još se dobije i prigodna diploma za uspješno savladanu tehniku točenja perfect pinte.




Dobar business ,zanimljivo a za studentsku ulaznicu od 11 ojra nude cak i pintu pivice koja se obavezno mora kušati u Gravity Baru iz kojeg se pruža panoramski 360° stupnjeva vrijedan pogled na cijeli grad.




Nakon pivovare planirala sam obići Kilmainham Jail nekadašnji zatvor i muzej spomen irskoj borbi za neovisnost.
No vrijeme je prebrzo prošlo i ostalo mi je vremena za kratkotrajni ˝razgled˝shoping meka Henry i Grafton Street .
Nisam smjela zakasniti na vlak za Galway a ionako treba nešto ostaviti i za slijedeći posjet ovom interesantnom gradu.




Možda je čar Dublina u mješavini tradicionalnoga i suvremenoga, kozmopolitskoga i lokalnoga čiji mix daje vibru i vuče te da mu se vratiš.
Ili je to sve zbog zarazne glazbe i crne guste pjenaste tekućine i zelene boje ili tko zna?
Čekao me Galway i dvotjedna pustolovina zapadne obale







to be contuined....mah






- 00:44 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Google
 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se