srijeda, 08.10.2008.

Ostani đubre do kraja

Koliko li je samo puta, kroz stisnutu vilicu i sužene vjeđe prepune suza, u glavi na sav glas pjevala ovu rečenicu... Nije ju zanimao ostatak teksta, uostalom, prilagođavala ga je ženskom vokalu. Koliko li je samo puta poželjela uzvratiti istom mjerom, odjenuti se, zgrabiti torbicu i ključeve u uštetati u pustu gradsku noć. I šetati, šetati, šetati do besvjesti. Nije razmišljala o tuđim strahovima tijekom takvih zamišljenih podviga, taman bi joj dobro naletio neki manijak i na ruku i na nogu i na glavu ako treba. Tada bi se osjećala moćnom, dovoljno moćnom da bez trunčice crvenila u obrazima i sumnje u držanju uđe sama u prvi kafić na koji naiđe otvoren u tim kasnim noćnim satima. Da naruči bocu žestokog zlatnog pića, nalakti se na šank i bjesno poruči potencijalnim pijanim zavodnicima kakav kalibar nosi. Mrzila je tu tišinu u stanu, mrzila je sat koji je bjesomučno otkucavao ka zori, mrzila je upaljen glupi televizor sa sladunjavim filmovima i serijama u kojima je sve bilo "da, draga... da, dragi...", šgrtula je zubima i stiskala pesnice i pokušavala zaustaviti suze koje se jednostavno nisu dale, i mrzila je sebe. Mrzila je što će se opet morati sklupčati na samom rubu velikog bračnog kreveta zamotana u jorgan, mrzila je što će se toliko čvrsto pripiti uz taj pokrivač da će opet zamišljati nečije tople ruke na svom tijelu. Mrzila je što će ga sutradan nači nokautiranog u dnevnom boravku koji će smrdjeti po alkoholnim isparavanjima iz njega. Mrzila je što će nekolicina kolega na poslu zamijetiti njezine podočnjake i ispijeno lice. Mrzila je što će dobivati njegove poruke "Gdje si, ljubavi? Niš mi se ne javljaš." Mrzila je što će se pognute glave vraćati kući kasno poslijepodne. Mrzila je što neće privuči ničiji blagonaklono upućen pogled. Mrzila je što će on biti preumoran da i ovu noć provede vani, do sutra, i što će na njegova pitanja "Šta ti je?" samo kratko promrsiti da je umorna samo da mu ne bi sasula u lice sve što misli o još jednoj ništa manje običnoj noći koju je provela.
Mrzila je nadasve što baš ona ne može biti to đubre kojega netko drugi drži na pijedestalu.

- 23:42 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kad mogu drugi, zašto ne bi i ja... Nisu sve ljudske duše duboke. Neke su vrlo plitke kaljave bare, a druge su nepresušni zdenci bisernih kapljica. Takvi su i mozgovi: u jednima se misli neumorno vrte i stvaraju spektakularne mozaike, u drugima kao kroz stepe huji vjetar. Dobro došli u moj mali svijet velikih nemira...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Oddee.com
Glas Istre.hr
[URL=http://www.tuzibaba.org/Tužibaba.org[/URL]

rado posjetim...ali kad stignem...

vaseljena.blog.hr
babl.blog.hr
translator.blog.hr
herostrat.blog.hr
isponova.blog.hr
gosponprofesor.blog.hr
novilet.blog.hr
dragonfly23.blog.hr
freestyler.blog.hr
kalumela.blog.hr
blogodneverina.blog.hr
catcher.blog.hr
nepismeni.bloger.hr

Reci mi ovako...

...ako ne želiš da to i drugi vide. Pošalji mi mail na carica.pustelije@yahoo.com