srijeda, 31.10.2007.

Straaašššnaa pričaaa....

Bilo je to 31.10. 1997. kada još nismo pravo ni znali što je to Noć vještica, iako smo doslovce gutali filmove tipa Halloween, Petak 13, Egzorcist, Zla smrt itd, itd. Moja frendica je tada vozila Suzuku Vitaru i voljele smo muškima na Lungo Mare pokazivati da nisu samo oni face. Ahhh, kako li su samo žviždali i dozivali nas... No, to nas nije zanimalo. Slušale smo U2 i pokazivale fakiće fakinima, a kada nam je to dosadilo, parkirale smo se na jedno osamljeno mjesto, sjele na stijene, promatrale mjesečinu na pučini i roštiljale.
- Danas je Noć vještica - kaže ona.
- A ha - odgovorim.
- Vjeruješ u duhove?
- Ne zajebavam se s takvim stvarima. Mislim da ih treba pustiti na miru.
- I ja to mislim, jer sam se jednom gadno opekla. Jednom kad su mi starci bili u Njemačkoj sam pozvala dečka i par frendova u stan i nekome je palo na pamet da prizivamo duhove. Sjeli smo za stol i počeli se zajebavati s čašom i slovima, znaš tu spiku? E, kad se čaša počela micati, krivili smo jedan drugoga da to radi i smijali se, sve dok se odjednom svijeće nisu pogasile i čaša se razbila o pod. Svi smo počeli vrištati pa sam brzo skočila i upalila svijetlo. Usrala sam se ko grlica.
- Pa dobro, kad ste svi skočili netko je povukao čašu za sobom.
- Da, samo što se nije ta čaša razbila nego jedna iz vitrine. Tu noć kad sam legla spavati tresla sam se od temperature i ništa mi nije pomagalo, cijelu noć nisam mogla spavati, bila sam sva u nekom bunilu, pa me dečko vozio na hitnu. Pregledali su me i nisu mogli uopće skužiti zašto mi je tako loše jer nisam imala ni upalu grla ni ništa. To je trajalo nekoliko dana i na kraju sam mami kad se vratila ispričala šta smo radili. Ona me odvela kod nekog popa koji je i mene i kuću vratio u normalu.
- Jebote, stvarno jezivo.

Kasnije smo nastavile pričati o dečkima, a kako sam ja tek bila izašla iz jedne duže veze, priznajmo, prve velike ljubavi, spopala me teška melankolija koju je još više produbljivala ganja i "With or without you".

- Di ćemo sad? - pita me ona.
- Ma, šta ja znam, vozi me doma.
- A jesi u kurcu. Ajmo na neki party!
- Stvarno mi se ne da, vozi me doma.

Kada smo stale ispred zgrade, uslijedio je najstrašniji trenutak te večeri. Navikla da me dečko tako dovozi doma i u mislima boraveći u autu s njim, automatski sam se nagnula prema njoj kao što bih se nagnula prema njemu da ga poljubim za laku noć. Dođem joj do usana, shvatim što radim i smrznem se. Ona se odmakne skroz do prozora i frapirano gleda u mene a ja se ne mogu ni pomaknuti.

- Kh, kh, šta radiš? - upita me zbunjeno
- Jesi ti to mene htjela poljubiti možda? - i pukne se smijati. Konačno se odledim i vraćam se u naslon suvozačevog sjedišta.
- Ne mogu vjerovati! Kako si zabrijala! - smijala se i dalje grohotom.
- Šuti. Da ovo nikome nisi rekla. - odbrusim i izletim iz auta. Ona otvori prozor i poviče za mnom:
- Ej, nisi me poljubila za laku noć, neću moći spavati! Ha-ha-ha-ha!

- 23:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Mala obavijest

Lijep pozdrav, dragi moji! Za sve one koji su preusmjereni ovamo nakon što su kliknuli na twilight dream u komentarima na svojim stranicama, moram vam reći da sam otvorila još jedan blog na kojem sam počela pisati jedan roman koji mi se već dugo vremena vrti u glavi. Pa da ne pukne, morala sam je malo isprazniti. Iako sam se zbog tog bloga ponovno registrirala pod drugim nazivom, i blog radi, svaki put kada ostavim komentar pod tim nazivom opet se stalno otvara ova primarna stranica. Ne znam u čemu je kvaka, ali eto, ako želite posjetiti moje pravo literarno carstvo, posjetite me na http://twilightdreaming.blog.hr/ Unaprijed zahvaljujem!

- 09:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Neću da budem glumac!

Nažalost, rođendani su postali jedna jedina stvar koja nas još uijek sve može okupiti na istom mjestu. Pod time „sve“ mislim na nas četiri nekad nerazdvojne prijateljice još od srednjoškolskih dana i današnje naše .... hm, polovice. Uglavnom su svinjske a ne bolje. Tako smo se i ovog studenog našle na zadnjem 28. rođendanu iz ove grupe. Toliko se osmijeha i smijeha skupi na samom početku da me već kasnije, kada me obuzme alkohol i kada se baš od srca počinjemo smijati, toliko boli vilica da tek tad moj smijeh izgleda umjetno. No, bez obzira na opijenost, počinjem primječivati neke čudne stvari. Tami i Eli piju sok. Prva sumnjiva gesta. S obzirom da mi je jezik nezlonamjerno brži od mozga, glasno pitam:
- Šta je, opet đus votka?
One se iskosa pogledaju kiselo se smješkajući. Tami u nelagodi stavlja čuperak kose iza uha, a Eli kašljucanjem pročišćava grlo i nabrzaka započinje razgovor sa svojim dečkom koji joj sjedi s lijeva mazeći ga po ruci. Leni, slavljenica, stoji iza njih i radi mi mote očima koje me nagone da naglo osjetim navalu vrućine u obraze. Duje, njezin prasac, pak sjedi na začelju stola i priča s mojim prascem preglasno se smijući.
-Ne, nije, pijem samo sok, - odgovara mi Tami gledajući u čašu.
-Kako to? – opet glupavo pitam iako sam shvatila da ne bi trebalo dirati u to.
-Paaa, ne pijem, - opet s nelagodom odgovara.
-Ti ne piješ !?, - neki me vrag goni da nastavim dalje.
-Ti ne piješ? Pa ti si bila najgora od svih nas! – puknem od smijeha. Leni se lupi po čelu i počne pričati s nekim gledajući u strop. Sada se Tami meškolji na stolici, kašljuca i pomalo crveni još uvijek gledajući u čašu đusa u ruci
-Kako to misliš? – pita me njezina bolja polovica kojoj nikako ne mogu zapamtiti ime.
-Eisssss, ona da ne pije. Pa nju smo na rođendanima morali čuvati da nam negdje ne nestane, što je više puta znala napraviti.
-Sad je dosta, Tile! – govori mi Leni.
-Ne, ne, daj baš da čujem. Ovo još nisam čuo, - smjehulji se Tamin dečko i naginje prema meni.
-Ma nema veze, baljezgam bezveze. To je ionako davna prošlost. Pa tko se nije opijao u srednjoškolskim danima?
-Znači tako? To mi nisi pričala, - kaže on gledajući Tami.

I ja tada bezuspješno pokušavam vratiti novousranu atmosferu na nešto normalnije i bez smrada, nasmijavam sve redom vicevima koji mi jednostavno sipaju iz usta, o kojima uopće ne razmišljam jesu li primjereni ili ne. Iz dobrog odgoja i izdresiranosti neću ništa više reći, ali mi se u glavi vrti stotinu pitanja: zašto glumimo? Zar smo ponekad toliko očajni u traganju za ljubavlju da ćemo se odjednom uhvatiti nekoga kao pijan bandere i iz straha od ponovne samoće glumiti idiličnu sliku u koju se dotični zaljubio? Ja ne pristajem na takva pravila i ostajem svoja. Ali, znam da će me to još iste noći koštati, jer nakon svega, ova noć neće završiti ludim poljupcima i strastvenim seksom, nego ću već u autu slušati tiradu o svojoj brzopletosti, o mom miješanju u tuđa posla (jebote, pa sve one su mi kao sestre već 15 godina!), o tome da nije svatko pijanica kao ja, i da kako sam mogla pred svima pričati onakve viceve, itd, itd. Već sam se naučila da šutim na takve stvari, jednostavno se isključim iz tog trenutka i otputujem negdje gdje sam doista ono što jesam.

- 23:59 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kad mogu drugi, zašto ne bi i ja... Nisu sve ljudske duše duboke. Neke su vrlo plitke kaljave bare, a druge su nepresušni zdenci bisernih kapljica. Takvi su i mozgovi: u jednima se misli neumorno vrte i stvaraju spektakularne mozaike, u drugima kao kroz stepe huji vjetar. Dobro došli u moj mali svijet velikih nemira...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Oddee.com
Glas Istre.hr
[URL=http://www.tuzibaba.org/Tužibaba.org[/URL]

rado posjetim...ali kad stignem...

vaseljena.blog.hr
babl.blog.hr
translator.blog.hr
herostrat.blog.hr
isponova.blog.hr
gosponprofesor.blog.hr
novilet.blog.hr
dragonfly23.blog.hr
freestyler.blog.hr
kalumela.blog.hr
blogodneverina.blog.hr
catcher.blog.hr
nepismeni.bloger.hr

Reci mi ovako...

...ako ne želiš da to i drugi vide. Pošalji mi mail na carica.pustelije@yahoo.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se