„VINO I LJUBAV, SUZE I SMIJEH.
RAZLOGA TRISTA DA DESI SE I GRIJEH…“

Jeste li ikad povrijedili nekog, a da je vas boljelo više nego njega?
Jeste li ikad došli u situaciju da i ako vam on oprosti, vi sami sebi nećete moć oprostit?

…možda jeste koji put…al zašto se nekim ljudima to stalno događa…?



Čini mi se da ponekad, kada nekog previše voliš izmičeš kontroli u svakoj najmanjoj svađi i koliko god bio jak…jednostavno poklekneš. Više ne razmišljaš svojom glavom..

Kada bi se slagala neka kemijska formula onda bi to bila neka mala doza inata, bijesa, ljutnje, ljubomore….mrvicu tuge….a ljubav se gubi…jer se dodaje puno alkohola….= rezulat su slomljeno srce i suze.

Tu je i ogromna grižnja savijesti koja prema tuđim mišljenjima ne bi trebala bit tu….ali ipak je…previše…
Ona grižnja savijesti koja vam toliko neda mira….da više ne možete ni kleknut pred njega na koljena i molit za oprost.

Ali onda kada ti on ipak oprosti i kaže koju lijepu riječ…..ipak osjetiš da ta riječ ne zvuči više kao prije.. u očima vidiš da tu leži neka trunkica ljutnje….tuge…nečeg što koči..

Shvatiš da je taj oprost samo formalan….a u srcu ga možda nikad neće biti.

Drugi te tješe da je čovjek stvoren da čini pogreške…ali zašto ih ja činim uvijek…ali baš uvijek?!
Zašto onda kada nekog toliko volim , moram povrijediti i njega i sebe!?
Neznam…ali najrađe bi zapalila svijeću za svoje srce…koje je sad puklo napola…samo zbog mene..

„Želim te pogledati u oči i reći ti da te volim.
Želim te zagrliti da osjetiš koliko mi značiš.
Želim te pogledati u oči da vidiš moju suzu koja iskreno zbog tebe teče…“

…ali od tih trenutaka ….dijeli nas 450 km…
Možda tako moram platit sve svoje pogreške…


Koliko god sam ti puta rekla da te volim , nisam ti lagala….jer čovjeku nikad ne reci dvije stvari, ako to stvarno ne misliš…-a to su-
VOLIM TE i OPROSTI!!!