PROLAZE LJETA,PROLAZE ZIME.SJEĆANJA DOĐU KAD ČUJEM TI IME.

Da li imate neku pjesmu koja vas podsjeća na osobu koju volite...?
......ili neko mjesto...na koje dođete...ili tuda samo prođete...a srce vam se ispuni nostalgijom.....sjetite se svega što je bilo......
Sjećanja na lijepe trenutke izmame vam osmjeh na lice......a kasnije i tugu.....jer sve je to davna prošlost...

Da li vam je ikad srce zakucalo na spomen njegova imena.....ili na miris njegova parfema....
......ili jednostavno da li ste zaplakali na pjesmu koja vas podsjeća na njega.....
....sve to zvuči tako glupo.....i kao nešto što možemo izbjeć...ali koliko se god trudili ipak ne možemo.
Nije dovoljno nikad više ne gledati njegovu sliku...nikad mu više poruku poslat....
.....dovoljne su samo sitnice da se svega prisjetite....
Svega....ako je on još duboku u vašem srcu....
....tada je dovoljno samo čuti njegovo ime.....čuti onu pjesmu koja vam srce para.....ili prošetati mjestom koje kao da još miriše na njega.....
....a sve to kao da vas u stopu prati....
....baš kada ne želite više njega u svojim mislima on kao da se tamo nastani i ne izlazi dok ne poludite....
....leptirići u trbuhu lete kao da je proljeće....

.....al ne zove se proljeće uzalud dobom ljubavi...
Kada osjetite onaj misris proljeća...topline u zraku morate osjetit i ono nešto....
Ako ne ljubav onda tugu što ljubavi nema.....



„Sve još na tebe miriše.
Moja postelja
Meka koža moga tijela...

Topli vjetar proljeća,
Na tebe me podsjeća.
Kao i miris prvoga cvijeća.

Što miljama si od mene
Neda mi mira....
Glazba koja svira.
U srce me dira.

Kada čujem stih „I love you.“
Pitam se dal voliš nju.

Da li ikad pomisliš na mene.
Dal ti ljubav moja
još teče kroz vene...“