BOLJE I PROPALA LJUBAV NEGO NIJEDNA...


Vidim mnogi od vas pišu „pusti, dečki nisu vrijedni naših suza....ima drugih milijon... i tako nešto slično. Btw. Ljudi hvala vam na comentarima i na podrškama naravno.....
kao što sam rekla....s dečkima ne možemo...ne možemo ni bez njih....ah jebiga. Očito ih bog stvorio da nam zakompliciraju život. Bez njih nebi bilo zanimljivo.
Ali oni bi bez nas bili još više zakinuti! Hehee

Hvala Bogu nisam jedna od onih koja će se mjesecima ubijat i zatvorit se u sobu zbog nekog glupog lika....
Možda ovi postevi ne izgledaju tako....al di ću ako ne tu.
Možda mi je ljubav u životu previše važna.....pa ono što ne mogu drugdje kažem na blogu...i onda je i to možda razlog zašto je moj cijeli blog about love!

Vjerujem da je mnogima ljubav najvažnija....ponekad se pitam da li je bolje ovako kad ljubav postoji ili bi bilo bolje da je uopće nema...da nam pojam „ljubav“ bude potpuno stran.....da se ne volimo, da nemamo osjećaja i da ne patimo....
Al kad bolje razmislim....bez ljubavi nitko ne bi mogao živjeti.


Ti si taknuo najtanje žice u meni
I pokazao najljepše lice ljubavi
Zapalio vatru koja se sad ne gasi
A onda nestao kao da nikad te nije
Ni bilo tu

Svatko će bar jednom u životu iz neke ljubavi izić povrijeđen....razočaran u ljubav....i počet će tražit koji je smisao ljubavi.
a onda kada sve to prođe i kada sunce opet zasja...onda će se pitat zašto je razbijao glavu....nečime šta nije vrijedno toga...i sam sebi još više stvarao bol i patnju.



Zato šta god....prijatelji uvijek znaju vratit osmjeh na lice....(nekima i shooping)-haha.


„onaj tko gleda u pod....ne vidi ništa oko sebe“
Treba krenut naprijed i bit pozitivan.

U ovoj cijeloj priči sam ja kriva, ja sam zajebala stvar.......al očito ja nisam ta koja ju može ispravit.
Postoji......nešto što te jednostavno gura dalje....nešto što te spriječava da odustaneš bez obzira na sve....neka vjera...nada....možda i ljubav prema samom sebi.

Kad potpuno sve zaboraviš ...i zabavljaš se...
Tako je meni bilo na skijanju...gotovo ni jednog trenutka nisam pomislila šta ću dalje..kako ispravit učinjeno sranje....samo sam rekla..“ma koga sad briga, neda mi se sad s tim zamarat“.
Ako samo mislimo na to..tako ćemo sami sebi pokvarit dan.....pa iz dana u dan...tako cijeli život.

Ludi moji...neznam šta ću sa štafetom....fakat neznam....budem je u jednom postu valjda napisala makar mi se taaako neda.....-u subotu nas 9 sa skijanja idemo u kino.....tolko o tome kolko si falimo......dugo se nismo vidli. Čak tjedan dana. Hehe

Dragi moji blogeri- svima vam šalje veeliku pusu VAŠA VEKI!