Prošlo je dosta vremena od mog zadnjeg posta, stoga odlučih sada napisat koju rečenicu posvećenu svemu što se ovih dana događalo.
U međuvremenu Dinamo je odigrao sjajnu utakmicu protiv Cibalie, pobjedio je 4:0. Po meni ovo je bila jedna od „jačih“ utakmica u posljednje vrijeme. Slavlje 22. rođendana BBB-a, a i atmosfera sama po sebi vatrena i vrlo vesela, raspjevana... i neki osjećaj koji duže vrijeme nisam osjetila na tribini... stvarno, nakon stvarno dugog vremena mogu reći da sam zaista uživala na toj tekmi.
Stvarno na lijep način proslavljen rođendan...

No, taj vikend će nam vjerojatno ostati u sjećanju po smrtnom slučaju. Nažalost, oduzet je jedan mladi život. Dečko koji je tek počeo živjeti, cijeli život je još bio pred njim... zaista, ne znam što bih rekla... Svakakva su nagađanja oko toga što se zapravo dogodilo te kobne večeri, svi imaju neku svoju priču, ali jedno je sigurno – ništa više neće biti isto. Frenki R.I.P.

Danas je Dinamo ugostio Šibenik. Pobjeda od 5:1 zasjenjena je šutnjom sa Sjeverne tribine, ili bolje da kažem prazninom Sjeverne tribine. Pred nekih 300-tinjak ljudi odigrana je poslijednja utakmica 25. kola.
Dogodio se bojkot zbog ne dopuštanja unošenja transparenata koji su bili vezani uz protekle događaje ovog tjedna... Stoga – svi ko jedan – napustismo tribinu...

Inače, zadovoljna sam igrom Dinama, ionako su igrali protiv jako oslabljenog Šibenika, tako da mislim da je suvišno bilo što govoriti.
Prvi pogodak za Dinamo postigao je Balaban. Nekoliko minuta nakon toga, Šibenčani izjednačuju. U zadnjim minutama prvog dijela Dinamo ponovo dolazi u vodstvo pogotkom Modrića, te povisuje vodstvo pogotkom Tadića.

U drugom dijelu vidjeli smo još 2 pogotka – Drpić za 4:1, te pogodak Modrića s bijele točke.
Sve u svemu, dobra igra, mnogo dobrih akcija i lijepih golova. Još da je i stadion bio pun...
Ovako, na telki je to tako jadno izgledalo, u prvi mah smiješno, a zatim kad malo bolje razmislim tragično je kad vidite podatak o posjećenosti utakmica...
Tako pusto, bez navijanja... Čuo se i gotovo svaki zvižduk, svaki komentar s klupe... Tragično... Skoro za ne povjerovat.
Sada se zapravo i vidi (vidjelo se i prije) kako zapravo nikoga ni nema osim najvatrenijih navijača koji su na svakoj tekmi i par ljudi s Istoka i penzića s unucima na Zapadu.
Iskreno, zanima me mišljenje igrača kada su izlazili na stadion i vidjeli da na tribinama gotovo da i nema nikoga, Istok je brojao nekoliko ljudi, baš poput Zapada... a Sjever? 0 (nula) bodova... tek 3-4 redara koja su u miru mogla pratit zbivanja na travnjaku...

I onda netko počinje pljuvat po navijačima, kak niš ne valjaju, da su zadnji šljam, smeće i slični epiteti. Bilo bi bolje da kopamo kanale i tako to... Huligani koji uzalud troše kisik, bahate se svima, rade gluposti, šalju prijeteće mailove po internetu (što se nebi čudila da je to novinarska patka kako bi vijest bila više delikatnija i sočnija)... Jednostavno kao da u svakom novom pothvatu traže neku manu kako bi još više javnosti mogli priopćiti da niš ne valjamo i kak smo državni neprijatelj broj 1. Kad god je neko njesra, prvo se lupi po navijačima, bili oni krivi ili ne...

Zaista, u divnom smo svjetlu prikazani javnosti... Nismo li?
Sada smo se svi uvjerili kako zapravo prazno izgleda na stadionu kada nema navijača... Zar je to slika koju želite gledati? Zar je to taj „zvuk“ tišine koji želite da „odjekuje“ stadionom? Ne bih se kladila... sigurno nije ugodno igrati bez da te neko bodri, bez svog „dvanaestog igrača“ koji je uvijek tu, onda kad je najteže, kad su porazi i kad su pobjede...
Ko će više dolaziti ako neće ti „huligani“, sav taj „šljam“ kojeg svi preziru... Čemu sve to? Zar zbog nekolicine koji naprave „krimić“ pa svi zbog toga ispaštaju?
Zbog novinara koji samo čekaju neku pogrešku kako bi razapinjali navijačke skupine po novinama i prozivali ih...
Hmm... Koliko znam navijači su ti koji su nedavno posjetili Vukovar (da, isti oni koje nazivate smećem, šljamom i huliganima), nisam vidla da je koji političar to napravio, boli njih ono muško spolovilo izrečeno na vulgran način za sve to kaj se događa... Jel itko u novinama pohvalio taj pohod u Vukovar? Malo tko...
To kao da nije važno, samo se loše stvari vide... prestrašno.... Kakva je ovo država kad kriminalci okolo slobodno šeću, a navijači su u buksi? Onaj ko ubije čovjeka može šetat okolo, ali navijač koji se „uneredi“ ide u buksu... Istina, nisu svi nevinašca, ali opet...

Dakle, ono što sam htjela ovim postom reći je to da ako navijači neće dolazit na tekmu, tko onda hoće? Svim se silama trudite oduzeti navijaču ono što najviše voli – navijanje za klub do kojeg mu je stalo.
Zašto hrvatska nacija ima krivu sliku o navijačima? Zašto se gluposti pišu po internetu i po novinama? Zašto su navijači prikazani u tako omraženom izdanju, kao državni neprijatelji?
Zar je grijeh voljeti i navijati za svoj klub?
Nije sve tako crno, ali nitko ne čita između redova kada je sve napisano tako da nitko više ni ne želi znati pravu istinu... Tužno i sramotno.
Mnogi se srame navijača, svugdje gdje odu ostanu zapamćeni po neredima bla bla... Ali ti navijači odlaze na gostovanja kako bi bodrili klub, jedva spajaju kraj s krajem kako bi si organizirali put na gostovanje i natrag (što za gorivo, kartu za vlak, kartu za tekmu i slično, treba se nekaj pojest, popit – nije to sam tak otić na gostovanje)... Dođu, navijaju, bodre klub i kad stvarno imaju poražavajuću predstavu opet su tu... al to nije dovoljno, to nitko ne vidi... svi vide samo nerede... A tko još prati ovaj hrvatski nogomet? Da nije navijača, nogomet u Hrvata odavno bi „izumro“...

„...NISI TI SAD NIŠTA BEZ NAS,
TKO TI JE DUŠA, SRCE, A I GLAS?
PA, KAD SVE TO ZNAŠ,
NE SRAMI SE SAD NAS...“

Jučer se na Maksimirskom stadionu odigrao jubilarni 50. derbi između Dinama i Hajduka.
Dinamo je pobjedio Hajduk tek minimalnom prednošću od 1:0 pogotkom Ivice Vrdoljaka. Iako su bila svakojaka nagađanja oko rezultata, procjene da će bit, usuđujem se reći i „divljih“ 3:0 za Dinamo, ovako tih „3:0“ zasjenilo je tek 1:0. Svejedno – pobjeda i važna 3 boda koja već lagano rješavaju pitanje osvajača prvenstva.
Pomalo sam razočarna činjenicom da je stadion bio prazničav... malo više od pola napunjen Istok, poluprazan Zapad i koji čovjek na Zapadu gore... Sjever se činio krcatim (jeftinije karte nego za ostale tribine i nadobudni „wannabe Boysi“ koji dolaze samo i isključivo samo kad je derbi ili neka besplatna tekma)... Uostalom, zašto je stadion bio manje krcat ljudima nego inače na derbiju? Onak, nije se ništa dijelilo uz ulaznice – tužno, ali istinito... Da dofuraš ljude na stadion trebaš ih podmićivat raznoraznim besplatnim majicama i tome sličnim rekvizitima, što je ovaj put izostalo s repertoara.
Druga teorija o neposjećenosti ovog derbija govori o tome da su ljudi možda ipak više zagrijani kad je u pitanju neka europska tekma, što ne osuđujem i ne krivim te ljude jer ipak rijetko kada se na ovim prostorima može gledati neki vrhunski europski klub. Naša liga već je pomalo i dosadna...
Derbi nije što je nekad bio... Očekuješ nešto posebno, golijada s jedne i druge strane, napetost do samog kraja... Nabrijane emocije i euforija do kraja susreta kod svih navijača...
No, pogledajmo istini u oči – ništa više nije tako posebno kao što je bilo prije nekoliko godina. Golijada više gotovo da ne postoji, 1:0, eventualno 2:0 ili 2:1, za 3 pogotka već bi se blago moglo reći da se radi o čudu. Spomenula sam napetost? Hmm... da... ono jučer je bilo monotono, daaaaaaleko od neke napetosti...
Nabrijane emocije očuvale su se kod onih najzagrijanijih i najvatrenijih navijača (možda se i varam). Koga zanima – zanima ga, nabrijan je i kad dođe klub iz „8. lige jugo-zapad-prema-istoku-do-sjevera“ ... I tad će navijač ostavit svoj glas i dušu na tribini, bez obzira s kim Dinamo igra, ti, ako si navijač, navijat ćeš i bodrit svoj klub do kraja. Ovo ostalo je forsiranje nečeg što zapravo nisi, a želiš impresionirat neke ljude pa ćeš se malo forsat sa spikom ja sam bio na derbiju, a ti nisi, iliti ga „ja sam kul, a ti nisi kul“... Mislim, lijepo je to kad vidiš da ekipa dolazi na tekme, al daj se, sinko, potrudi da sudjeluješ u navijanju, a ne da 2 navijaju, 3 komentiraju, treći tipka na mobitel, četvrti sam kaj ne zaspi dok se ostali trude da navijanje bude kak treba... Al uzalud vam trud svirači jer više niš nije kak treba....

Uostalom, ko će doć gledat jednu monotonu igru pojedinog igrača? Ionako je bio i izravan prijenos što se toga tiče... I dalje se držim svoje teorije da je, barem meni, zanimljivije i bolje na „manjim“ tekmama, jednostavno - bolje mi je. Smatram da će tekma sama po sebi biti zanimljivija ako će i atmosfera na tribini bit vesela, vatrena, glasna... jednom riječju – navijačka...

Sve u svemu, nemrem ni reć da je bilo ono baš jako loše... kad se sve zbroji – može proć.
Bilo je par vrlo kreativnih porukica... 2 upućene Toricidi, jedna od njih sadržavala je stih iz poznate pjesme Iron Maidena – „Run to the hills... Run for your lives...“ meni je inače ta pjesma jedna od boljih od njih – preporučam da ju poslušate hehe...
Naravno, jedna poruka koja je definitivno najvažnija, a tiče se stadiona – „ Odričemo se povijesti, emocija i tradicije... zbog nečije privatne investicije? NEDAMO MAKSIMIR!“
U potpunosti se slažem s ovim, što sam i u prijašnjem postu naglasila...

Ovime polako privodim kraju pisanje posta. Pa da napišem i sažetak već napisanog.
Dinamo je pobjedio Hajduk 1:0, moglo je i bolje, ali zadovoljna sam i time. Navijanje više nebum komentirala – nepotrebno je, ko je bio zna kak je bilo i kak je možda trebalo biti.
Poručujem upravi Dinama da se smjeni ; gradonačelniku, arhitektima i svima koji imaju svoje prste u tome da ostave stadion di je sada i di je bio sve ove godine; vama čitateljima želim ugodan ostatak vikenda i uspješan nadolazeći radni tjedan – školarcima što bolje ocjene , studentima da daju ispite koje trebaju i što bolje rezultate , poslovnim ljudima uspješan rad i za uloženi trud da im se poveća raspoloživi dohodak .

P.S. NEDAMO MAKSIMIR!