Prošlo je dosta vremena od mog zadnjeg posta, stoga odlučih sada napisat koju rečenicu posvećenu svemu što se ovih dana događalo.
U međuvremenu Dinamo je odigrao sjajnu utakmicu protiv Cibalie, pobjedio je 4:0. Po meni ovo je bila jedna od „jačih“ utakmica u posljednje vrijeme. Slavlje 22. rođendana BBB-a, a i atmosfera sama po sebi vatrena i vrlo vesela, raspjevana... i neki osjećaj koji duže vrijeme nisam osjetila na tribini... stvarno, nakon stvarno dugog vremena mogu reći da sam zaista uživala na toj tekmi.
Stvarno na lijep način proslavljen rođendan...

No, taj vikend će nam vjerojatno ostati u sjećanju po smrtnom slučaju. Nažalost, oduzet je jedan mladi život. Dečko koji je tek počeo živjeti, cijeli život je još bio pred njim... zaista, ne znam što bih rekla... Svakakva su nagađanja oko toga što se zapravo dogodilo te kobne večeri, svi imaju neku svoju priču, ali jedno je sigurno – ništa više neće biti isto. Frenki R.I.P.

Danas je Dinamo ugostio Šibenik. Pobjeda od 5:1 zasjenjena je šutnjom sa Sjeverne tribine, ili bolje da kažem prazninom Sjeverne tribine. Pred nekih 300-tinjak ljudi odigrana je poslijednja utakmica 25. kola.
Dogodio se bojkot zbog ne dopuštanja unošenja transparenata koji su bili vezani uz protekle događaje ovog tjedna... Stoga – svi ko jedan – napustismo tribinu...

Inače, zadovoljna sam igrom Dinama, ionako su igrali protiv jako oslabljenog Šibenika, tako da mislim da je suvišno bilo što govoriti.
Prvi pogodak za Dinamo postigao je Balaban. Nekoliko minuta nakon toga, Šibenčani izjednačuju. U zadnjim minutama prvog dijela Dinamo ponovo dolazi u vodstvo pogotkom Modrića, te povisuje vodstvo pogotkom Tadića.

U drugom dijelu vidjeli smo još 2 pogotka – Drpić za 4:1, te pogodak Modrića s bijele točke.
Sve u svemu, dobra igra, mnogo dobrih akcija i lijepih golova. Još da je i stadion bio pun...
Ovako, na telki je to tako jadno izgledalo, u prvi mah smiješno, a zatim kad malo bolje razmislim tragično je kad vidite podatak o posjećenosti utakmica...
Tako pusto, bez navijanja... Čuo se i gotovo svaki zvižduk, svaki komentar s klupe... Tragično... Skoro za ne povjerovat.
Sada se zapravo i vidi (vidjelo se i prije) kako zapravo nikoga ni nema osim najvatrenijih navijača koji su na svakoj tekmi i par ljudi s Istoka i penzića s unucima na Zapadu.
Iskreno, zanima me mišljenje igrača kada su izlazili na stadion i vidjeli da na tribinama gotovo da i nema nikoga, Istok je brojao nekoliko ljudi, baš poput Zapada... a Sjever? 0 (nula) bodova... tek 3-4 redara koja su u miru mogla pratit zbivanja na travnjaku...

I onda netko počinje pljuvat po navijačima, kak niš ne valjaju, da su zadnji šljam, smeće i slični epiteti. Bilo bi bolje da kopamo kanale i tako to... Huligani koji uzalud troše kisik, bahate se svima, rade gluposti, šalju prijeteće mailove po internetu (što se nebi čudila da je to novinarska patka kako bi vijest bila više delikatnija i sočnija)... Jednostavno kao da u svakom novom pothvatu traže neku manu kako bi još više javnosti mogli priopćiti da niš ne valjamo i kak smo državni neprijatelj broj 1. Kad god je neko njesra, prvo se lupi po navijačima, bili oni krivi ili ne...

Zaista, u divnom smo svjetlu prikazani javnosti... Nismo li?
Sada smo se svi uvjerili kako zapravo prazno izgleda na stadionu kada nema navijača... Zar je to slika koju želite gledati? Zar je to taj „zvuk“ tišine koji želite da „odjekuje“ stadionom? Ne bih se kladila... sigurno nije ugodno igrati bez da te neko bodri, bez svog „dvanaestog igrača“ koji je uvijek tu, onda kad je najteže, kad su porazi i kad su pobjede...
Ko će više dolaziti ako neće ti „huligani“, sav taj „šljam“ kojeg svi preziru... Čemu sve to? Zar zbog nekolicine koji naprave „krimić“ pa svi zbog toga ispaštaju?
Zbog novinara koji samo čekaju neku pogrešku kako bi razapinjali navijačke skupine po novinama i prozivali ih...
Hmm... Koliko znam navijači su ti koji su nedavno posjetili Vukovar (da, isti oni koje nazivate smećem, šljamom i huliganima), nisam vidla da je koji političar to napravio, boli njih ono muško spolovilo izrečeno na vulgran način za sve to kaj se događa... Jel itko u novinama pohvalio taj pohod u Vukovar? Malo tko...
To kao da nije važno, samo se loše stvari vide... prestrašno.... Kakva je ovo država kad kriminalci okolo slobodno šeću, a navijači su u buksi? Onaj ko ubije čovjeka može šetat okolo, ali navijač koji se „uneredi“ ide u buksu... Istina, nisu svi nevinašca, ali opet...

Dakle, ono što sam htjela ovim postom reći je to da ako navijači neće dolazit na tekmu, tko onda hoće? Svim se silama trudite oduzeti navijaču ono što najviše voli – navijanje za klub do kojeg mu je stalo.
Zašto hrvatska nacija ima krivu sliku o navijačima? Zašto se gluposti pišu po internetu i po novinama? Zašto su navijači prikazani u tako omraženom izdanju, kao državni neprijatelji?
Zar je grijeh voljeti i navijati za svoj klub?
Nije sve tako crno, ali nitko ne čita između redova kada je sve napisano tako da nitko više ni ne želi znati pravu istinu... Tužno i sramotno.
Mnogi se srame navijača, svugdje gdje odu ostanu zapamćeni po neredima bla bla... Ali ti navijači odlaze na gostovanja kako bi bodrili klub, jedva spajaju kraj s krajem kako bi si organizirali put na gostovanje i natrag (što za gorivo, kartu za vlak, kartu za tekmu i slično, treba se nekaj pojest, popit – nije to sam tak otić na gostovanje)... Dođu, navijaju, bodre klub i kad stvarno imaju poražavajuću predstavu opet su tu... al to nije dovoljno, to nitko ne vidi... svi vide samo nerede... A tko još prati ovaj hrvatski nogomet? Da nije navijača, nogomet u Hrvata odavno bi „izumro“...

„...NISI TI SAD NIŠTA BEZ NAS,
TKO TI JE DUŠA, SRCE, A I GLAS?
PA, KAD SVE TO ZNAŠ,
NE SRAMI SE SAD NAS...“