Iza nas je još jedna utakmica, točnije iza nas je još jedan „vječni derbi“ protiv Hajduka. Stoga evo i mog izvještaja i viđenja utakmice. Dakle kao što znamo Dinamo je i ovaj put derbi završio kao pobjednik, razlika je bila samo jedan pogodak, točnije rezultat je bio 2:1 za Dinamo. Modri su već na samom startu utakmice imali priliku za vodstvo ali ipak niš od toga, Vugrinec je malo igrao na jedanaesterac al mu se nije posrećilo tak da je „požutio“, tj. dobio je žuti karton. No nakon nekih 15-ak minuta ponovno se stvara prilika, ali hajdukovci su se uspjeli obraniti. Ali u 20. minuti dolazi do prvog pogotka, za vodstvo Dinama zabija Eduardo, 1:0 za Dinamo . Asistent mu je bio – Pelaić, igrač Hajduka, koji je onako ležerno spustio loptu Eduardu koji je odlično odradio posao – poslao je loptu u protivničku mrežu .
Dinamo je mogu reć dominirao prvim djelom tekme.
Oko 40. minute Dinamo povećava vodstvo, točnije opet Eduardo savršeno obavlja svoj posao, na „asistenciju“ Carevića uspješno po drugi put pogađa protivničku mrežu.
Prvo poluvrijeme završava rezultatom od 2:0 za Modre .

U drugom poluvremenu moglo se već lagano vidjeti opuštanje Dinamovih igrača. Ali svejedno hajdukovci nisu uspjeli pogoditi „modru“ mrežu sve do 84. minute, kada Bartolović pogađa za konačnih 2:1.
Pogodak je sljedio vjerojatno zbog pada koncentracije, čini se da im je to već prešlo u naviku ... Sjetimo se prije tjedan dana na Kantridi, gotovo sigurnu pobjedu od 3:0 su skoro izgubili u zadnjim minutama kad su Riječani postigli 2 pogotka... ali bilo je i prije takvih sličnih situacija... Samo da im nebude tak često... jer su zamalo i sada ostali „kratkih rukava“, ali na našu sreću 2:1 je dovoljan rezultat za nova 3 boda. Dinamo sada Hajduku bježi za 6 bodova... Još je 13 kola ostalo do kraja... Dali je ovaj derbi odlučio prvaka ili ne? Vidjet ćemo u narednih 13 utakmica, jer može se još svašta izdogađat, al nadam se da se neće dogodit nikakve drastične promjene i da će ovak ostat do kraja sezone...

Evo, ja sam zadovoljna derbijem, naravno i navijanjem. Svih 90+ minuta se navijalo bez prestanka, ma savršeno. Ja sam ostala bez glasa hehe , al nema veze, ipak sve za Dinamo!
Evo stigla sam doma prije nekih 20-ak minuta, ma da nisam namjeravala doć tak rano, al eto, našo se prijevoz pa ajde ono da se vozikam tramvajem i busom odoše moja „sestra“ i ja s jednim dobrim čovjekom kojem smo ispile živce cijelim putem govoreći mu „vi“. No dobro, hehe, eto glavno da sam ja živa stigla doma, gladna i žedna ko i uvijek, s promuklim glasnom itd. Namjeravala ja još ostat al ono, „seki“ se žurilo hehe, a i ja se trebam malo odmorit jer me čeka (m)učenje, no dobro. Mi smo došli na Maksimir u pol 6, onda smo išli tam kod onog nekog birca di su se ljudi skupljali, pa su tam ovi cugali i slično, onda smo se pak preselili na drugu stranu, pa smo čekali ostatak ekipe, što je meni užasno išlo na živce jer mi se nije dalo stajat tam, onda kad su napokon došli e pa onda smo još malo tam ko idioti stajali, da bi onda na kraju napokon krenuli na stadion. Dolazimo na stadion nekih sat vremena prije tekme, naravno treba nać mjesto, jer je već tad bilo sve puno, ajd guramo se mi nekak i nađemo prazno mjesto, zguramo se tam, naravno pol ekipe se izgubilo, čak su neki odlutali na gornju tribinu... al glavno da smo si mi našli mjesto tam na sredinici hehe. Bila je jedna velika koreografija na početku popraćena pjesmom „Bože znaš li kako volim Dinamo“ – precool hehe, još je tijekom tekme bilo stavljeno par porukica i tako. Uglavnom bilo je super.

Evo to bi bilo to ukratko što se večerašnjeg derbija tiče, zadovoljni ishodom možemo slaviti kako ko zna... Naravno da ne zaboravim, Dudu je bio igrač utakmice, postigao je 2 pogotka koja je samom sebi poklonio za rođendan, naravno za sve koji ne znate Dudu sutra (tj. danas jer je prošla ponoć) slavi 24. rođendan, stoga želim mu sve najbolje i poživio još 100 godina .

Niš ekipo ja vas napuštam do sljedeće tekme, naravno do gostovanja u Varaždinu, tad bum pisala novi postek o toj tekmi. Sad idem spavat, pozdravljam Vas sve, posebno svoju „sestru“ hehe, niš odoh, uživajte i slavite Dinamovu pobjedu i ne znam kaj još...


Pozdrav od Purgy!

Uoči posljednje pripremne utakmice, iako je ova tekma protiv Radnika iz V. Gorice bila prijateljska, Dinamo je minimalnom pobjedom od 1:0 pobjedio trećeligaša Radnika.
Utakmica je bila očajna, što se Dinamove igre tiče. Naravno, ipak to je prijateljska utakmica bila, ali ono što su pokazali je bilo dosta jadno. Modrić je već u početku utakmice fulao gotovo siguran pogodak, na udaljenosti od samo 5-6 metara od gola uspije poslati loptu preko gola... no dobro, to bi mogli opisati kao najavu za sljedeću seriju promašaja... jer nedugo nakon toga ponavlja se slična situacija, ali opet je završila isto – lopta leti preko gola.
Utakmica je na poluvremenu završila 0:0.

Jedini pogodak na utakmici postigao je Dudu u 55. minuti , pogodak je odlučio pobjednika subotnje prijateljske utakmice, a ujedno i prestanak Duduove male krize što se postizanja pogodaka tiče (ali samo u pripremnim utakmicama, tako da razloga za brigu nema).
Utakmica je bila takva kakva je, ono pomalo razočaravajuća i očajna... Ali dobro, ionako nije bila prevažna, tako da ono, valjda će Ivanković popravit ono kaj treba za sljedeću tekmu koja se igra već sljedeće subote protiv Rijeke, kao što svi već znate napokon se nastavlja priča zvana HNL.
Sad da se malo dotaknemo „prinova“ u Dinamu. Solidna igra svih, makar uz pokoju manju pogreškicu koja se može oprostiti, sve u svemu istina nisu igrali još prvenstvene utakmice (naravno mislim u Dinamu), pa ćemo vidjet kak tam funkcioniraju. Jer malo mi je bezveze sad nekaj govorit o tome, ipak nismo vidjeli ono bitnije. Iskreno se nadam da će Dinamo igrat bolje i sigurnije nego do sada, s malo manje kikseva i boljom obranom.

Još malo o tekmi, dakle, htjedoh reći da je stadion bio dosta pun, iskreno očekivala sam da će bit manje ljudi, al ono, bilo je dosta dobro vrijeme pa su ljudi očito odlučili to vrijeme provest na stadionu . Naravno, s tribina se opet čulo i vrijeđanje dotičnog gospona Mamića, kao i dozivanje našeg Josipa Kužea prikladnim pjesmicama.
Odmah kako je tekma počela, digli smo transparentnu poruku dugačku cirka 14 metara (kako sam samo ovo ljepo sročila ) s natpisom:
OFK I CAJKE, SRAME VAS SE I MAJKE!!!

Tako smo pokazali da se nismo pomirili s činjenicom da se pobjede slave po narodnjačkim klubovima i sličnim mjestima, te smo im jasno poručili da smo bili protiv tekme s OFK Beogradom koja se nedavno odigrala na pripremama.

To vam je to ukratko, ne da mi se nekaj previše pisat o tome, ipak detaljnije postove čuvam za nadolazeće tekme. Još ne znam dal idem u Rijeku, ovi moji idu, al po svemu sudeći u kombijima nema mjesta, tak da sam vrlo vjerojatno opet izvisila. Al ja se nadam da će nać jedno mjesto za mene, pa makar se skrpala ekipi u gepek ... Evo ko što vidite udostojila se ja natipkat post, to nisam učinila jučer jer sam došla doma crknuta i smrznuta, prvo stari obećal da će doć po mene prije tekme, jer on je naravno u Goricu otišo oko pol 1, a ja još nisam niš jela pošto sam s mamom išla u Konzum, onda je stari uzel auto i ode on u Goricu i veli bum ja došo po tebe oko pol 3. Na kraju me nazove veli čuj neda se meni dolazit tam po tebe kao dođi sama, ja ono a baš super, na kraju sam sama došla, al me stari ipak pričekal na glavnom tam u Gorici, i tak.... I ono najgore, veli aj odbacit ću te doma kad popimo cugu pa ću se ja vratit sim, ja ono dobro i sad kao veli ma bum te samo do stanice odfural neda mi se doma ić... mislim si baš krasno ono. Al dobro dođem ja doma, vidim stara se spremila i ode van s nekom frendicom, onda sam i ja otišla malo do svoje frendice i tak ono, došla doma oko 12. Preumorna sam bila da bi pisala post, pa sam ga sad napiasla i tako... Niš ja vas pozdravljam do subote, kad će bit izvještaj iz Rijeke (naravno ak ću ić)... To je to...


Pozdravljam vas! Uživajte!