Dinamo & Purgeri - postovi

nedjelja, 18.05.2008.

Još je jedna sezona iza nas...

Pozdrav dragi i poštovani čitatelji ovog bloga! Evo mene nakon dosta duge pauze, ispričavam se zbog malo dužeg izbivanja, ali nisam stigla pisat zbog školskih obveza, manjka vremena i tako toga...

Kao što znate, sezona je završila... Dvostruka kruna je tu – Prvenstvo i Kup, kao što je i bilo u planu. Odlazak Luke Modrića, trenera Solde, ponovni dolazak Ivankovića na klupu... do kraja transfernog roka još malo prodaje boljih igrača...

Dinamo je još prije par mjeseci osigurao naslov prvaka u HNL-u... U zadnjem kolu dobio je Rijeku 6:1, zaista izvanredan rezultat za zaključivanje jedne sezone.
Navijanje je bilo solidno, koji su navijali – navijali su, koji nisu – nisu... zna se kak je inače pa nebum previše razglabala o tome... Iako frustrirana činjenicom da je sljedeće sezone besplatan ulaz na sve prvenstvene utakmice (osim Hajduka i Kupa) jer će opet bit pojačana šabanizacija, ali možda će više ljudi dolazit na stadion...

Nemam što previše filozofirati, sve je već stara vijest tako da neću previše odugovlačiti s postom. To je to što smo u sezoni 2007/2008 mogli vidjeti... što nam slijedi, vidjet ćemo za koji mjesec, kakva će bit postava Modrih, hoće li bit novih lica i što će se sve promjeniti...

Dakle, kratki sažetak cijele sezone... hmm što reći... Osobno sam zadovoljna postignutim, veliku šansu za Europom smo propustili... Imali smo najjaču postavu i mnogo potencijala za neki novi rezultat, ali ništa... Rasprodalo se sve što se moglo, Dinamo je sveden na „ostatke ostataka“... Samo se uprava ne miče s mjesta... Hoćemo li doživjeti i to da Dinamo bude pod vodstvom nove uprave? Ili ćemo još uvijek iskazivati svoje nezadovoljstvo istom? Sve to slijedi u novoj sezoni, živi bili pa vidjeli.

To bi bilo to zasada. Kao što rekoh, nisam puno pisala, sve se zna, tako da sve ću Vas lijepo pozdraviti do nove sezone, a do tada ćemo se čitat i dalje, kod mene će možda biti nekih drugačijih postova i tako toga... sve u svemu, živi, zdravi i veseli bili! Čitamo se i dalje!

Još da Luki poželim puno uspjeha i dodatnog napretka u Tottenhamu i nek mu je sa srećom!
P.S. Nadam se da ćeš se jednog dana opet vratiti u Dinamo!
I slikica za kraj...



wave

subota, 22.03.2008.

Kad šutnja "odjekuje" tribinama

Prošlo je dosta vremena od mog zadnjeg posta, stoga odlučih sada napisat koju rečenicu posvećenu svemu što se ovih dana događalo.
U međuvremenu Dinamo je odigrao sjajnu utakmicu protiv Cibalie, pobjedio je 4:0. Po meni ovo je bila jedna od „jačih“ utakmica u posljednje vrijeme. Slavlje 22. rođendana BBB-a, a i atmosfera sama po sebi vatrena i vrlo vesela, raspjevana... i neki osjećaj koji duže vrijeme nisam osjetila na tribini... stvarno, nakon stvarno dugog vremena mogu reći da sam zaista uživala na toj tekmi.
Stvarno na lijep način proslavljen rođendan...

No, taj vikend će nam vjerojatno ostati u sjećanju po smrtnom slučaju. Nažalost, oduzet je jedan mladi život. Dečko koji je tek počeo živjeti, cijeli život je još bio pred njim... zaista, ne znam što bih rekla... Svakakva su nagađanja oko toga što se zapravo dogodilo te kobne večeri, svi imaju neku svoju priču, ali jedno je sigurno – ništa više neće biti isto. Frenki R.I.P.

Danas je Dinamo ugostio Šibenik. Pobjeda od 5:1 zasjenjena je šutnjom sa Sjeverne tribine, ili bolje da kažem prazninom Sjeverne tribine. Pred nekih 300-tinjak ljudi odigrana je poslijednja utakmica 25. kola.
Dogodio se bojkot zbog ne dopuštanja unošenja transparenata koji su bili vezani uz protekle događaje ovog tjedna... Stoga – svi ko jedan – napustismo tribinu...

Inače, zadovoljna sam igrom Dinama, ionako su igrali protiv jako oslabljenog Šibenika, tako da mislim da je suvišno bilo što govoriti.
Prvi pogodak za Dinamo postigao je Balaban. Nekoliko minuta nakon toga, Šibenčani izjednačuju. U zadnjim minutama prvog dijela Dinamo ponovo dolazi u vodstvo pogotkom Modrića, te povisuje vodstvo pogotkom Tadića.

U drugom dijelu vidjeli smo još 2 pogotka – Drpić za 4:1, te pogodak Modrića s bijele točke.
Sve u svemu, dobra igra, mnogo dobrih akcija i lijepih golova. Još da je i stadion bio pun...
Ovako, na telki je to tako jadno izgledalo, u prvi mah smiješno, a zatim kad malo bolje razmislim tragično je kad vidite podatak o posjećenosti utakmica...
Tako pusto, bez navijanja... Čuo se i gotovo svaki zvižduk, svaki komentar s klupe... Tragično... Skoro za ne povjerovat.
Sada se zapravo i vidi (vidjelo se i prije) kako zapravo nikoga ni nema osim najvatrenijih navijača koji su na svakoj tekmi i par ljudi s Istoka i penzića s unucima na Zapadu.
Iskreno, zanima me mišljenje igrača kada su izlazili na stadion i vidjeli da na tribinama gotovo da i nema nikoga, Istok je brojao nekoliko ljudi, baš poput Zapada... a Sjever? 0 (nula) bodova... tek 3-4 redara koja su u miru mogla pratit zbivanja na travnjaku...

I onda netko počinje pljuvat po navijačima, kak niš ne valjaju, da su zadnji šljam, smeće i slični epiteti. Bilo bi bolje da kopamo kanale i tako to... Huligani koji uzalud troše kisik, bahate se svima, rade gluposti, šalju prijeteće mailove po internetu (što se nebi čudila da je to novinarska patka kako bi vijest bila više delikatnija i sočnija)... Jednostavno kao da u svakom novom pothvatu traže neku manu kako bi još više javnosti mogli priopćiti da niš ne valjamo i kak smo državni neprijatelj broj 1. Kad god je neko njesra, prvo se lupi po navijačima, bili oni krivi ili ne...

Zaista, u divnom smo svjetlu prikazani javnosti... Nismo li?
Sada smo se svi uvjerili kako zapravo prazno izgleda na stadionu kada nema navijača... Zar je to slika koju želite gledati? Zar je to taj „zvuk“ tišine koji želite da „odjekuje“ stadionom? Ne bih se kladila... sigurno nije ugodno igrati bez da te neko bodri, bez svog „dvanaestog igrača“ koji je uvijek tu, onda kad je najteže, kad su porazi i kad su pobjede...
Ko će više dolaziti ako neće ti „huligani“, sav taj „šljam“ kojeg svi preziru... Čemu sve to? Zar zbog nekolicine koji naprave „krimić“ pa svi zbog toga ispaštaju?
Zbog novinara koji samo čekaju neku pogrešku kako bi razapinjali navijačke skupine po novinama i prozivali ih...
Hmm... Koliko znam navijači su ti koji su nedavno posjetili Vukovar (da, isti oni koje nazivate smećem, šljamom i huliganima), nisam vidla da je koji političar to napravio, boli njih ono muško spolovilo izrečeno na vulgran način za sve to kaj se događa... Jel itko u novinama pohvalio taj pohod u Vukovar? Malo tko...
To kao da nije važno, samo se loše stvari vide... prestrašno.... Kakva je ovo država kad kriminalci okolo slobodno šeću, a navijači su u buksi? Onaj ko ubije čovjeka može šetat okolo, ali navijač koji se „uneredi“ ide u buksu... Istina, nisu svi nevinašca, ali opet...

Dakle, ono što sam htjela ovim postom reći je to da ako navijači neće dolazit na tekmu, tko onda hoće? Svim se silama trudite oduzeti navijaču ono što najviše voli – navijanje za klub do kojeg mu je stalo.
Zašto hrvatska nacija ima krivu sliku o navijačima? Zašto se gluposti pišu po internetu i po novinama? Zašto su navijači prikazani u tako omraženom izdanju, kao državni neprijatelji?
Zar je grijeh voljeti i navijati za svoj klub?
Nije sve tako crno, ali nitko ne čita između redova kada je sve napisano tako da nitko više ni ne želi znati pravu istinu... Tužno i sramotno.
Mnogi se srame navijača, svugdje gdje odu ostanu zapamćeni po neredima bla bla... Ali ti navijači odlaze na gostovanja kako bi bodrili klub, jedva spajaju kraj s krajem kako bi si organizirali put na gostovanje i natrag (što za gorivo, kartu za vlak, kartu za tekmu i slično, treba se nekaj pojest, popit – nije to sam tak otić na gostovanje)... Dođu, navijaju, bodre klub i kad stvarno imaju poražavajuću predstavu opet su tu... al to nije dovoljno, to nitko ne vidi... svi vide samo nerede... A tko još prati ovaj hrvatski nogomet? Da nije navijača, nogomet u Hrvata odavno bi „izumro“...hrvatska

„...NISI TI SAD NIŠTA BEZ NAS,
TKO TI JE DUŠA, SRCE, A I GLAS?

PA, KAD SVE TO ZNAŠ,
NE SRAMI SE SAD NAS...“

nedjelja, 09.03.2008.

"Vječni derbi" bez posebnih senzacija

Jučer se na Maksimirskom stadionu odigrao jubilarni 50. derbi između Dinama i Hajduka.
Dinamo je pobjedio Hajduk tek minimalnom prednošću od 1:0 pogotkom Ivice Vrdoljaka. Iako su bila svakojaka nagađanja oko rezultata, procjene da će bit, usuđujem se reći i „divljih“ 3:0 za Dinamo, ovako tih „3:0“ zasjenilo je tek 1:0. Svejedno – pobjeda i važna 3 boda koja već lagano rješavaju pitanje osvajača prvenstva.
Pomalo sam razočarna činjenicom da je stadion bio prazničav... malo više od pola napunjen Istok, poluprazan Zapad i koji čovjek na Zapadu gore... Sjever se činio krcatim (jeftinije karte nego za ostale tribine i nadobudni „wannabe Boysi“ koji dolaze samo i isključivo samo kad je derbi ili neka besplatna tekma)... Uostalom, zašto je stadion bio manje krcat ljudima nego inače na derbiju? Onak, nije se ništa dijelilo uz ulaznice – tužno, ali istinito... Da dofuraš ljude na stadion trebaš ih podmićivat raznoraznim besplatnim majicama i tome sličnim rekvizitima, što je ovaj put izostalo s repertoara.
Druga teorija o neposjećenosti ovog derbija govori o tome da su ljudi možda ipak više zagrijani kad je u pitanju neka europska tekma, što ne osuđujem i ne krivim te ljude jer ipak rijetko kada se na ovim prostorima može gledati neki vrhunski europski klub. Naša liga već je pomalo i dosadna...
Derbi nije što je nekad bio... Očekuješ nešto posebno, golijada s jedne i druge strane, napetost do samog kraja... Nabrijane emocije i euforija do kraja susreta kod svih navijača...
No, pogledajmo istini u oči – ništa više nije tako posebno kao što je bilo prije nekoliko godina. Golijada više gotovo da ne postoji, 1:0, eventualno 2:0 ili 2:1, za 3 pogotka već bi se blago moglo reći da se radi o čudu. Spomenula sam napetost? Hmm... da... ono jučer je bilo monotono, daaaaaaleko od neke napetosti...
Nabrijane emocije očuvale su se kod onih najzagrijanijih i najvatrenijih navijača (možda se i varam). Koga zanima – zanima ga, nabrijan je i kad dođe klub iz „8. lige jugo-zapad-prema-istoku-do-sjevera“ zubo... I tad će navijač ostavit svoj glas i dušu na tribini, bez obzira s kim Dinamo igra, ti, ako si navijač, navijat ćeš i bodrit svoj klub do kraja. Ovo ostalo je forsiranje nečeg što zapravo nisi, a želiš impresionirat neke ljude pa ćeš se malo forsat sa spikom ja sam bio na derbiju, a ti nisi, iliti ga „ja sam kul, a ti nisi kul“... Mislim, lijepo je to kad vidiš da ekipa dolazi na tekme, al daj se, sinko, potrudi da sudjeluješ u navijanju, a ne da 2 navijaju, 3 komentiraju, treći tipka na mobitel, četvrti sam kaj ne zaspi dok se ostali trude da navijanje bude kak treba... Al uzalud vam trud svirači jer više niš nije kak treba....rolleyes

Uostalom, ko će doć gledat jednu monotonu igru pojedinog igrača? Ionako je bio i izravan prijenos što se toga tiče... I dalje se držim svoje teorije da je, barem meni, zanimljivije i bolje na „manjim“ tekmama, jednostavno - bolje mi je. Smatram da će tekma sama po sebi biti zanimljivija ako će i atmosfera na tribini bit vesela, vatrena, glasna... jednom riječju – navijačka...

Sve u svemu, nemrem ni reć da je bilo ono baš jako loše... kad se sve zbroji – može proć.
Bilo je par vrlo kreativnih porukica... 2 upućene Toricidi, jedna od njih sadržavala je stih iz poznate pjesme Iron Maidena – „Run to the hills... Run for your lives...“ meni je inače ta pjesma jedna od boljih od njih – preporučam da ju poslušate hehe... thumbup
Naravno, jedna poruka koja je definitivno najvažnija, a tiče se stadiona – „ Odričemo se povijesti, emocija i tradicije... zbog nečije privatne investicije?greedy NEDAMO MAKSIMIR!“ namcor nono namcor
U potpunosti se slažem s ovim, što sam i u prijašnjem postu naglasila...

Ovime polako privodim kraju pisanje posta. Pa da napišem i sažetak već napisanog.
Dinamo je pobjedio Hajduk 1:0, moglo je i bolje, ali zadovoljna sam i time. Navijanje više nebum komentirala – nepotrebno je, ko je bio zna kak je bilo i kak je možda trebalo biti.
Poručujem upravi Dinama da se smjeni zubo; gradonačelniku, arhitektima i svima koji imaju svoje prste u tome da ostave stadion di je sada i di je bio sve ove godine; vama čitateljima želim ugodan ostatak vikenda i uspješan nadolazeći radni tjedan – školarcima što bolje ocjene thumbup, studentima da daju ispite koje trebaju i što bolje rezultate thumbup, poslovnim ljudima uspješan rad i za uloženi trud da im se poveća raspoloživi dohodak sretan.

P.S. NEDAMO MAKSIMIR!

subota, 23.02.2008.

Poraz Dinama; Raspad sistema u Lijepoj našoj

Proljetni nastavak sezone nije donio slavlje u Dinamove redove, pa tako ni na navijačka lica.
Nakon prilično duge stanke, Dinamo je u nastavak ušao porazom od Varteksa.
Dinamovci nisu baš nešto velebajno odigrali ovu utakmicu, zasigurno je moglo bolje... al ovo je bilo pomalo i očajno i tužno za gledati.... Tužno je kako naš „modri stroj“ pomalo prestaje biti „stroj“ koji melje sve pred sobom, tužno je to da kad „nema prodaje“ dođe neka nemoralna ponuda koja se gotovo svaki put mora prihvatiti...
Pomalo isfrustrirani tom činjenicom, Sjeverom je ponovo odjekivao glas nezadovoljstva Dinamovom „precijenjenom“ upravom.
Bilo je ugodno i lijepo vratiti se na tribine nakon 3 mjeseca izbivanja zbog stanke, još da je bila pobjeda, ili barem remi bilo bi još bolje, a ovako je kako je... Kako smo završili jesenski dio, tako smo započeli i proljetni – nekim nepredvidivim porazom.
U nadi da će novi trener donijeti nešto dobra u klub, barem se u dobrom svijetlu pokazao protiv Maribora prošle subote (Dinamo je dobio 1:0 pogotkom Mandžukića).
Sve mi se čini da novi trener Soldo neće dugo ostati na Dinamovoj klupi, ako ovako nastavi zasigurno ne, ali ako sljedeću subotu dobije Rijeku na Kantridi ispravit će grešku koju je napravio u startu.
Nadam se da će bit bolje što se Dinamove igre tiče...

Još nešto što me se posebno dojmilo bile su pjesme u čast našoj NEZAVISNOJ HRVATSKOJ DRŽAVI. Kao što većina vas zna, danas u našem gradu gostuje srpska pevaljka Seka Aleksić. Ogorčena sam, jako, nije da je ovo prvi put da srbizam gostuje u Hrvatskoj, ali svakako je previše to što se događa u ovoj državi. Pitam se kako je moguće da su ljudi u Hrvatskoj tako glupi i primitivni??? Naravno, čast iznimkama koji uključuju mozak i imaju probuđenu nacionalnu svijest. Što se događa mladim i nadobudnim ljudima, doduše i klincima u nižim razredima osnovne škole? Njihovim roditeljima koji vjerojatno sve dopuštaju svojim mezimcima i mezimicama, razmaženim derištima koja nemaju pojma valjda kaj se dešavalo na ovim prostorima prije 16-17 godina. Čak me ni Dinamov poraz ne boli toliko koliko ovo kaj se dešava u ovoj korumpiranoj, ali još uvijek nezavisnoj državi.
Zar više nitko ne misli na ono kaj se '90-ih godina događalo? Mnogi Hrvati, mnogi dragovoljci i vojnici koji su davali svoje živote na brojnim ratištima kako bi nam omogućili život u NAŠOJ NEZAVISNOJ DRŽAVI, kako bi nas spasili od srpske represije i agresije koju su sve te godine vršili na ovim prostorima. Nije li to suludo da se nakon 17 godina poslije ovdje slušaju cajke i sav taj srbizam u njima koji ljudima šalju krivu poruku?
Nije mi jasno kako neki ljudi, koji su izgubili nekog u tom prokletom ratu, kojima su nekog ti četnici pogubili, kako oni danas to mogu slušati? Jel to stvarno stvar odgoja? Ili možda loš ukus za glazbu? Ljudi, pa dajte pogledajte oko sebe! Kak vas nije sram (vi koji to slušate) slušat takvu vrstu glazbe? Naši heroji se okreću zbog vas u grobu, sigurna sam u to. Mislim, da se oni kojim slučajem vrate iz mrtvih, da bi umrli od tuge i jada, od ogorčenja i boli, ostavili nam čistu, nezavisnu državu, bez srba, srbizma i cajkuša... bez represije, agresije i ostalih sranja koja su srbi vršili nad ovom zemljom.
Da vas ni malo ne peče savjest zbog toga što to slušate unatoč svemu? Ja to jednostavno ne mogu vjerovat. Vi tim „pevaljkama“ samo kaj ne počnete dizat spomenike, uzdižete ih u nebesa... niste normalni.
Još sad kad je Kosovo dobilo svoju nezavisnost, kad su krenule sve te afere ponovo, kad su srbi prije neki dan zapalili našu svetu zastavu, vi i dalje idete i navaljujete na te cajke, na nekakvu Seku Aleksić i ine. Kad nam opet je*u majku Hrvatsku, pale naše zastave i tako nas napadaju, vi njih slavite... pa toga nema nigdje, nigdje na svijetu! I još kaje najgore, kad su naši palili njihovu zastavu, kad se govori da će se šibat po svima koji idu na to sranje, govorite da nisu normalni... kaje normalno to da se srbi po Vukovaru deru „ovo je srbija“ i razbijaju domove i tak to? To je normalno? Normalno je da napadaju Hrvatski konzulat u Srbiji i pale našu trobojnicu? I to je normalno? A nije normalno kad se u vlastitoj državi branimo od tog vala srbizma? Pa dajte malo promućkajte tom glavom, kaj ne vidite kaj se događa? „Vrtite žarulje“ na tim koncertima, slavite ih i ne znam kaj, ko da bi isto to srbin radio na nekom Thompsonovom koncertu i dizao npr. 2 prsta u zrak.
Isto gle apsurda, Thompsona bi zabranili, a ova sranja slobodno nek sviraju uvijek i svuda, to nikom ne smeta. Katastrofa, totalni raspad sistema u ovoj državi... „Nešto je trulo u državi Hrvatskoj“ bit će. Stvarno mi to ne ide u glavu, kako je došlo do toga, a da nitko ništa ne poduzima po tom pitanju... To je očito ta politika da pametniji uvijek popuštaju, zato i budale vladaju i dolazi do tragi-komičnih situacija.
A isto tako, kladim se da je na onoj tribini, barem 50% onih koji su vikali „Ubij srbina“ i ine uzvike išlo danas na Seku... Ili je to kriza identiteta, ili se prave glupi, ili je to provokacija ili nešto sasvim deseto?

Eto na što nam je spala naša državica, nakon što su nam u ne tako davnoj prošlosti srbi bili krvnici, danas ih naša mladež slavi i uzdiže u nebo... I kaj bi normalan čovjek na to reko? Nitko te ne sluša, jedino ti preostaje da se zatvoriš u neki skučeni sobičak, da sjedneš i da plačeš. Je*avaju te sa svih strana, oš Mamića u Dinamu, Markovića u HNS-u, nadobudnih tinejđera i ostalih ljudi koji slušaju cajke u Hrvatskoj... Još da dan bude gori, vjerojatno ste vidjeli koban dvoboj Arsenala i Birminghama u kojem je stradao naš Dudu, prestrašno i prebrutalno kaj mu se desilo. Užas, samo da se oporavi čim prije i da nije ništa strašno. Dudu, brz oporavak ti želimo i da ponovo staneš na teren i zaigraš onako kako samo ti znaš!

Dinamu želim više sreće u subotu na Kantridi. U nedjelju poslije Kantride ide se u Vukovar, sve navijačke skupine iz Hrvatske na prosvjede protiv srbizma koji se tamo događa. Možda ću i ja ić, al zasad su sve to samo neke teorije o odlasku tamo... Nadam se da ću ić, želim to više od svega... Vidjet ćemo. Vas sada pozdravljam i uživajte u ostatku ove večeri.

P.S. Ne slušate cajke, umrite prirodnom smrću!zubo Pozdrav!wave

četvrtak, 07.02.2008.

GUESS WHO'S BACK? :)

Pozdrav dragi moji ljudovi! Evo mene nakon stvarno duuuuuugoooo vremena. Gotovo da su 2 mjeseca prošla od mog zadnjeg pisanja. Razlog tome je eto, nisam baš imala previše vremena, a i nije mi se dalo nešto previše pisat... škola i učenje uzimaju svoj danak...
Odlučih (po ne znam koji put, al sad se zaista držim toga) učit redovito i ocjene su mi zasad dobre, nadam se da će bit još bolje.

Mnogo se toga dogodilo u ova 2 mjeseca u našem Dinamu. Ove malo aktualnije teme su, kao što svi već to znaju, „rasprodaja“ u klubu. Mnogi smo, vjerujem, ostali iznenađeni odlukom da će Luka Modrić barem do kraja ove sezone ostati igrati u Dinamu. Ja sam bila jako sretna što se toga tiče, i još uvijek jesam. No, bilo kako bilo, ostanak Luke u Dinamu je istodobno i dobar i loš potez. Dobar zato što ćemo još gledati sve te majstorije ovog „modrog bisera“, što će Dinamo još uvijek imati nekog tko će unijeti živosti u igru, i tko će na kraju krajeva biti pokretač Dinamove igre. Loša stvar je ta da je Luka odavno prerasao HNL, naravno da ima želju igrati u najvećim i najboljim klubovima na svijetu (baš kao što su to ostvarili Dudu i Ćorluka), ima ambicije, ima potencijala i zašto ne bi igrao kada već ima priliku? Ovdje je pokazao što zna, dao sve od sebe (kao i drugi igrači) kako bi Dinamo uspio u Europi, ali nije išlo (više sreće drugi put). Dakle, ovo sve nam govori kako će on ovdje samo stagnirati.
Sve u svemu, kako je valjda i u planu ostaje ovdje do ljeta, kada počnu ljetni transferi, vjerojatno će i Luka tako otići u neki bolji klub, naravno on je to i zaslužio!

Eto, kako nam je Luka ostao, neki su prihvatili ponudu i otišli. Naravno, radi se o Šifi (Schildenfeldu), koji je umjesto Drpića otišao u Bešiktaš. Umjesto Drpića, znate zašto, svi smo vrlo dobro upoznati s aferom „Drpićeva gola guza“ upućena Torcidi... Čini se da se Drpićeva guza ipak nije svidjela vodećim personama turskog kluba, a i medijima, te su tako odlučili umjesto Drpića u svoje redove uvrstiti Šifu.
Najveće razočaranje ovog, za Drpića, propalog transfera trpit će njegova bolja polovica Nives belj, ona se toliko veselila Istanbulu.... Novinari su krivi što je transfer propao, dobro istina da se i novinari u neke stvari previše mješaju, ali što je tu je, saznalo se, a sad kaj osim „piši kući propalo“ i „više sreće drugi put“.

Šifo nije bio jedini koji je napustio Dinamo, otišao je i Pokrivač u Monaco, a tu je naravno i trener Branko Ivanković, koji je nakon završenog dvoranskog prvenstva (gdje je Dinamo osvojio 3. mjesto) podnio ostavku.
Na njegovo mjesto došao je Zvonimir Soldo, nekad legendarni „Vatreni“, koji će, nadam se sa svojom „nogometnom školom“ uspjeti možda čak i nešto više napraviti s Dinamom.

Image Hosted by ImageShack.us

Što reći na sve ovo... Živi bili, pa vidjeli što će se dešavati u ovom klubu... Uz još poneku aferu, trenutno nerješivo pitanje gdje će na kraju Dinamov stadion završiti... Sve više naklonosti za moguću lokaciju gradnje novog stadiona dobiva novozagrebačka Kajzerica, neki govore da bi bilo dobro da stadion „nikne“ pokraj rukometne dvorane koja se gradi u Laništu, što bi recimo bilo dobar potez zbog prometne povezanosti i inih razloga...
Ali, da, opet postoji jedan veeeeeeeeeliki ALI, a taj ali je taj da navijačima to nije nimalo drago. Naravno, sretni smo, barem ja, što se napokon pokušava rješit to pitanje novog stadiona, ali zar je zaista potrebno da se mijenja i lokacija? Istina je to da nam je stadion fakat u komi i da je „rupa bez dna“ što se investiranja u to tiče... rušite taj stadion, do temelja, gradite novi, ALI NA ISTOM MJESTU GDJE JE I BIO SVE OVE GODINE!!! Istina da je stadion „ruglo“, po nekima i među najružnijima na svijetu, pa što onda ako je i najružniji?!
Meni je taj stadion najljepši, taj stadion je svetinja jer tu je Dinamo od početka, tu se stvarala tradicija...

Mlađe generacije će možda lakše prihvatit preseljenje stadiona, ali što s onima koji su godine i godine ostavljali na maksimirskom stadionu? Možda se nikada neće priviknuti na novo okruženje, a i ako se priviknemo, to neće biti to... Ipak na kraju krajeva Dinamo je oduvijek „maksimirski klub“, kako će sad, nakon tolko godina postati „novozagrebačkim“ ili „kajzeričkim“?... jednostavno to ne paše nikako... Istina je i to da mnogi europski klubovi mijenjaju stadione i imaju veću tradiciju i sve... ali ipak ovo je posebno, mislim da shvaćate moju nekakvu poruku ovog posta... Emotivno smo vezani za taj stadion kakav god bio... biti će se teško naviknuti na novu lokaciju ako zaista do toga dođe.... Ipak, vjerojatno vrlo brzo građani će o tome odlučivati na referendumu... vidjet ćemo što će biti od toga....

Eto to bi bilo sve od mene za sada... uskoro nam počinje nastavak sezone (23.02. protiv Varteksa) i tada počinjem, nadam se, redovito pisati postove.

Pozdravljam Vas do sljedećeg posta i ne zamjerite ovo dugo razdoblje mog nepisanja! Bokić!

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se