Osjećam da sam se oslobodila. Možda to nije sasvim i skroz, ali osjetila sam u trenu da su teški okovi skliznuli s mene. Nije ovo samo metafora, zaista sam to osjetila. Prije toga sam osjetila hladan nož zaboden u moje srce i nakon toga više ništa nisam osjetila, samo okove kako klize niz moje tijelo i nestaju u bezdanu.

Lijepo je sad. Iako sam još teško bolesna i na kućnoj njezi znam da ne liječim samo svoje tijelo već da se cijelo moje biće oporavlja i da je napokon počelo iscjeljenje. Skrhana sam, rastavljena na dijelove, ali rekonstrukcija je počela. Morat ću rekonstruirati i događaje koji su me doveli do ovog, to me još čeka. Nimalo ugodno. Već sam pokušavala započeti neki suvisao tekst o svim tim zbivanjima ali nije išlo. Možda uspijem s ovih par rečenica vratiti bar malo samopouzdanja.