Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

subota, 31.12.2005.

Sretni stanovi

Razmišljala sam o moralnom postu. Drugi dio je, do pola napisan, ostao na kompu kod jedne prijateljice, sada sam na lapu kod druge. I zapravo mi se uopće ne završava ta moralna proserancija. Zafilozofirala sam ga, što ne ide ukratko ako čovjek želi biti precizan, tako da bolje da stanem na vrijeme jer koga uopće zanima koncentrirani elaborat s područja etike. Nek ide vrit. Možda ga završim jednom, kad me moral zasvrbi. Sad me ništa ne svrbi, osim majstora i novogodišnje histerija koja se prikrada. Već vidim da će biti problem ostati kod kuće pred televizorom. Neke prisile se spremaju, bumo vidli.

Cijelo popodne pregledavam Sretne stanove. Tražim ideje za kuhinju. Da, odlučila sam naručiti novu kuhinju, bilo bi glupo da sve pločice koje sam poljepila po zidovima i podovima vrijede više od same kuhinje. I tako sam uvela još jednog stolara, začudo ovaj je došao prema dogovoru, sve mi se čini da će suradnja s njim teći u redu. Do sada sam s nekim majstorima imala sreću, s nekima nisam. Onima koji me zezaju danas je kucnuo kraj. Dobila sam otkaz na poslu od kojeg nisam mogla disati, a kamoli kontrolirati rekonstrukciju stana. Sad sam slobodna i orna za rješavanje nagomnilanih zaostataka, a i za izbacivanje malera iz kuće. Tome se naprosto veselim. Kaznit ću ih za iskorištavanje moje dobrote i nemogućnosti da ih kontroliram. U mjesec dana jedino su ogulili zidove i boju sa dvoja vrata, e pa stvarno – lete van!

Zadnjih mjeseci sam bila nekoliko puta na rubu da dam otkaz, ali nisam imala hrabrosti, činilo mi se luzerski odustati prije kraja projekta. Hvala glavnom i odgovornom što me riješio muke. Od bolesne situacije nisam imala snage a ni vremena tražiti bolji posao. Kakvo olakšanje, koliko prostora za rješavanje sadašnje situacije i koliko prostora za stvaranje novih mogućnosti...

Iz sretnog stana jedne svoje prijateljice prešla sam u drugi sretan stan kod druge prijateljice, a nakon nekoliko mjeseci sređivanje vlastite kuće nadam se da ću se za par tjedana useliti u svoj sretan stan.

00:41 Komentari 13 Isprintaj #

subota, 24.12.2005.

Rođendan


Zatvorili su se dućani, ni da hoćete ne možete ništa više kupiti, pokloni su manje-više zapakirani, fine papice priprema netko drugi, a vi osluškujete tišinu pred Božićno slavlje.

Tek sada osjećam Njegovo prisustvo. Ne znam zašto je sve ovako kako je, ne vidim cijelu sliku, to sam do sad naučila. Ne znam zašto bolesti, patnja, ne znam ni zašto mi on pomaže kada ga to molim. Ne znam zašto ga ne molim češće, zapravo vrlo rijetko ga molim za pomoć. Ali znam da sam zaštićena kao Jadranska medvjedica i da na tome mogu zahvaliti mnogima.

Hvala Ti na svemu, osobito na vremenu koje sam dobila za tugovanje, hvala na svim veseljima i dobrim prijateljima!

Sretan Božić svima i svako dobro, puno ljubavi, odmora, fine klope i da mi se blaženo smijete, ko da je Božić!:))

19:39 Komentari 16 Isprintaj #

petak, 23.12.2005.

Pupa uzvraća udarac! (I dio)


Zlato moje, moj moral. Tražila sam ga lijevo, tražila sam ga desno, tražila sam ga gore a bome i dolje, sve sam pretražila, prevrnula naopačke, a on se skrio, bez suhoga traga me ostavio!


A sada ozbiljno. Ako je moral za Kanta bio kategorički imperativ onda je i za mene, ako ne već kategorički, onda sigurno imperativ. Nije to zbog Kanta, razlozi su naravno dublji, ali kako govoriti o moralu a da se ne spomene tog idealistu koji je etičko djelovanje postavio na najviši pijedestal. Moral je sastavni dio djelovanja, ona vertikala po kojoj se krećemo i ponosimo se njome jer potvrđuje našu uzvišenu poziciju na planeti, zapravo je plod svjesnoga uspostavljanja odnosa prema svijetu i drugim bićima, pa dok svijest uzimamo zdravo za gotovo, moral uzimamo kao pridodanu vrijednost, iako se nalazi ispod svijesti promatramo ga kao neki viši stupanj, uostalom to on i jeste u smislu nadogradnje, ali u rodnom smislu nije.
Veliku važnost nosi misao da je moral stvar opredjeljenja ili odabira, a odabrati moralno ponašanje kod većine nas izaziva tragično nadahnut pogled na vlastitu veličinu. S visoke točke gledišta možemo govoriti o moralu sa ponosom, kao postignuću ljudskoga roda koji je prirodan svijet uredio po vlastitoj mjeri i potrebama. Kao da smo mi uredili ovaj svijet baš tako jer smo preuzvišeni. Naravno da nismo. Mi smo društvena bića, obitavamo u skupinama, to je zabilježeno još u našem majmunskom podrijetlu. Život u skupini podrazumijeva neku hijerarhiju, a u toj hijerarhiji i određeni kodeks ponašanja. Kužite kuda sam krenula? Dakle, da bi skupina opstala sebični se gen mora u nekoj mjeri prevladati za dobrobit zajednice, a time dolazimo do Deset zapovijedi koje stoje negdje na izvorima postanka, kada Mojsije još nije bio Židov.

I sad ja ne stignem završiti misao, majstori me progone, opet bi nekaj štemali po kući. Ćus i baj, do skorog javljanja!

12:39 Komentari 15 Isprintaj #

subota, 17.12.2005.

Mimoze


Ovo je post moje prije i mentorice, piše ona meni...


Super je to reći: Zvrcnite kad hoćete. A što da sam zvrcnula u tri noću, ha !
Imala sam doduše prijatelja koji me je znao probuditi u četiri, i reći sjetnim glasom: Ma ništa ti posebno nemam reći, zovem te tek tako. Gledam u neke mimoze, pa si mislim, idem je nazvati.
- Pa kud baš mene? Znaš da sam alergična na miris?
- A da? Nikad to nisi rekla.

Javit ću se ujutro, a kad ce to biti ne znam, jer je već 5 i 15, fuj.


11:28 Komentari 22 Isprintaj #

četvrtak, 15.12.2005.

Seks po Hybridu (2. dio)

Da nastavimo...

ONANIJA

Mmmmm, to je ono kada stavim ruku u gaćice.... vlastita ruka na vlastitom tijelu, ma da, brrrrr, ko da nemam pametnijeg posla!

Rijetko se odlučim na masturbaciju, naprosto se ne sjetim. A najbolje mi kad se sjetim pa zaboravim. Ako ne napravim taj čas jednostavno mi ishlapi iz glave pa se nakon tri dana sjetim da nisam, i kao sada budem, pa onda opet zaboravim, i tako prođe vrijeme dok na kraju ne odustanem skroz. Valjda nisam tip za to.

Onanija je dobra samo kad se baš nje zaželiš. Kad ti je do ševe onda onanija ne pali, barem ne kod mene. Valjda zato i zaboravim. Ali, kad se na masturbaciju napalim, što me zna uhvatiti, e onda ne zaboravim nikako.

U principu mislim da su onanija i seks bitno različite stvari. Seks uključuje najmanje dvoje ljudi i razmjenu svih onih pogleda, riječi, sokova, dodira, ispreplitanje tijela i psiha, cijela međuljudska mašinerija je tu uključena. Kad se onanije primiš sam si sa sobom, kak si zamisliš tak ti bude, što i nije tako loše, ali dodir vlastitom rukom mi nije baš najbolje što mi se moglo dogoditi taj dan. I još nešto, treba mi ravno dve minute da tako svršim – jebat ga onda, nisam još ni počela a već sam završila! Dobro, kada se zaletim u onaniju sa guštom, a to mi se desi svake prestupne, mogu je produžiti i onda mi je fora.

Kod onanije je ključna maštarija, u seksu nije. Nekak si mislim da cijeli seks može proći bez ijedne maštarije, frajer ti se sviđa i eto ti fantazije u stvarnosti, ispred tebe, bez da naprežeš glavu i trošiš mozak. Samo treba i maštarije negdje pustiti na pašu, da i one dođu do riječi, da se izraze. Uz one maštarije koje ne ostvarujemo jer nas je toga sram ili nismo našli pogodnu priliku ili možda partnera, postoje maštarije koje su skroz literarne, stripovske su prirode, funkcioniraju kao slike u glavi. Te maštarije se isplati proučiti i ostvariti kroz masturbaciju, ove ispred se isplati samo ostvariti.
Ja zaista ne bi nikada ispričala o čemu maštam pri drkici, nikad nisam i ne vjerujem da hoću. To su najosobnije stvari, a mislim da bi se mnogi muški začudili koliko žene mogu biti perverzne, ali samo u mašti. Ja samu sebe ponekad iznenadim, kakve meni stvari padaju na pamet... stvari koje uopće ne želim ostvariti, one su tu samo za moj interni svijet. Mislim da imam pravo na njih i da ih zaista nikome ne moram izgovoriti, a to što bi frajeri to tako rado znali... e pa ne može!

U potrazi za čistim seksom našla sam ga jedino tu, u samozadovoljavanju.

Dovoljno sam rekla o onaniji, samo da se još nadovežem na kraj prvog dijela posta. Ima djevojaka koje zaista ne masturbiraju (koja cigla-riječ!) – e tu se može skrivati zajeb, jer one često ne poznaju svoje tijelo kako treba i može im se dogoditi da jako teško svrše, ako uopće ikada svrše. Muškarci će rijetko priznati da im partnerica ne doživljava orgazam jer to shvaćaju kao osobni neuspjeh – tu bi ih htjela utješiti, mislim da kad žena ne poznaje svoje tijelo kako treba onda se ne može očekivati ni od muškarca da ga zavitla u svim smjerovima. Ali, to je samo moja pretpostavka, ta veza masturbacije i orgazma.


PERVERZAN SEKS, ŠTO JE TO?

E to je jedna zbunjujuća tema... do nedavno sam smatrala da tako nešto ne postoji, ništa što radim sa muškarcem (ili moguće ženom) nije mi se činilo perverzno. Tko će postaviti granicu perverznosti? Ja to ne mogu.

Nekad je homoseksualnost bila perverzija, ne daj bože seks više ljudi odjednom, pa onda analni prolasci, ustvari nekada je sam seks bio ovjenčan perverznošću, nisi ga smio raditi bez bračnih poveza, a bilo je poželjno da ga ne činiš niti izvan prokreativnih potreba – istini za volju to je bilo u kršćanskoj kulturi, ostatak svijeta nije bio tako aseksualno mahnit. Granice poimanja perverznosti se pomiču. Ja do svojih još nisam došla, taman sam prije nekog vremena mislila da ću se i ja dotaći tog mita, kad tamo – bdsm već svi oprobavaju, imali iskustva, gleda se ta vrsta pornografije, net prepun raznoraznih sajtova, a i kada sam zavirila u to ispalo da je i tamo sve normalno, odnosi ispunjeni ljubavlju, poštovanjem, tolerancijom. Zašto bi bilo perverzno to što netko voli dominirati, a netko mu se podčiniti?

Iako, Hybridže, onaj tvoj unutrašnji monolog sa ispeglanom diplomanticom na fotki bio mi je dosta na kliskom tlu, skoro bi rekla eto ovo mi je perverzno, ne znam zakaj ali bilo mi malo neugodnjak dok sam čitala... Svaka ti čast, pošten si i iskren do bola!:))

A i naučio si me nešto novo – nikad prije čula za izraz venecijaner! Valjda zato jer s mojim cicama to i nije neka ludnica, za to treba imati barem četvorku. A i stvarno je glupa fora, sve je suho, gola koža, a nema šanse ni da je ženi to uzbudljivo. Ili, možda griješim...

Jedine prave perverzije se događaju u mojoj glavi.


Srećom nema više poglavlja, mislim da sam ih sve pokrila.
Pozdrav svima i ne skidajte taj osmjeh s usta bar do kraja dana!:)

00:34 Komentari 24 Isprintaj #

nedjelja, 11.12.2005.

Seks po Hybridu (1. dio)


Dragi Hybridže,

eto da ti napišem koju o svojim iskustvima, što bi mogao biti kao neki ženski ugao, ali zapravo je to samo moj, osobni ugao.


Pušikanje

Najrađe bi počela kuknjavom kako sve to nisam dugo radila i da se više slabo i sjećam, ali to baš ne bi bilo istina, jer se seksa dobro sjećam, nije me još spopala amnezija.

Pušenje je, primijetila sam, omiljena tema kod frajera, nije da oni o tome vole pričati već vole postaviti pitanje istoga, izvade ga i čekaju svoje, a znaju i lijepo zamoliti kad već prođe neko vrijeme, umilno te pogledaju uz ono, „daj molim te malo“. Jebiga, priznam, nerijetko me se na to mora podsjećati, nije da me se mora moliti na koljenima, ali pali pristojnost i lupanje po osjećaju obaveze da se ugodi dragome.

Koliko god moji dečki pušenje morali rješavati sa post it-om, ono zalijepi podsjetnik na frižider ili sebi na čelo, ipak ispada da vole kako im to radim, i to ne tek tako da vole, već baš ono vole, vole. Iz tvoje bi tabele proizlazilo da i ja to onda volim, što nije isključeno, ali baš da tako volim, e pa i ne volim.

Imam jedan štos, ne znam da li da ga otkrivam... Bolje ne. I prije tog štosa, ili tko zna kojeg štosa, dobro sam izvodila gutanje zmaja. Jednom od mojih prvih ljubavnika stalo je srce kod svrške, pa me pito tko me naučio i koliko to dugo radim. A mene bilo sram reći da mi je to jedno od prvih pušenja u životu, mogla sam ih nabrojati na prste jedne ili, ajde, možda dvije ruke. Ispričao mi je da ode tu i tamo kod neke kurve u Esplanadu koja super puši i da mu se jedino još s njom to desilo, to da mu je srce stalo. Toliko o mom pušenju, još dok nisam znala pušiti.

Poanta je u tome da nisam nikakav osobit ljubitelj (ljubiteljica) pušenja, a opet dobro pušim. Naprosto se uživim kada mi se da, kad mi se ne da onda niti ne pušim. Otkrivanje glave da se sve lijepo vidi, ulasci i izlasci, pa svršavanje u usta i ostale bakanalije, sve je to dio seksualne slobode, predaje, opuštenosti koju treba imati sa ljubavnikom, bez nje nema dobroga seksa tako i tako, sa pušenjem ili bez.

P.S. Ima nešto u tome da je pušenje ponešto intimnija radnja od samoga seksa, iako, meni je lizanje daleko intimnije i treba mi vremena da pustim muškarca glavom prema dolje.


ANALNI SEKS

To zaista boli. Rijetko što boli kao to, ali samo u početku. I tu ne pomažu pretjerano ni lubrikanti niti kreme, fora je u sfingteru (da ne velim šupku) – dok se on ne opusti nema slasti! Ipak se tu radi o protuprirodnoj radnji, nemojmo se praviti da to ne znamo. Da, priroda nije računala na pederluk i naše ljudske perverzije pa nije odredila da se ulazi u guzu uz ciku i veselje.

Ja sam imala sreće s jednim dečkom s kojim sam to ipak uspješno obavila. Bio je super-nježan i super-strpljiv, a i ja sam bila super-zaljubljena u njega, i tako smo to napravili. I svidjelo se to meni, sfigi se opuštao s vremenom sve više. Ali, prvi, drugi put mi je bilo kao da mi noževe neko gura, preznojavala sam se od bolova, a on me uvjeravao da će to proći i da će mi poslije biti dobro – valjda sam morala vidjeti što će to biti poslije, uglavnom pristala sam na nožanje i fakat mi je poslije bilo super. Čim se opusti šule počnu praskati konfeti, mislim da se isplati probati.

No, opet bi naglasila da je to protuprirodno i da mi nije sasvim ok. To mi dođe kao nešto ekstra s nekim ekstra i to nakon nekog vremena, kad seks malo dojadi pa bi čovjek nešto novo zavrtio.

Mislim da je pornografija tu ostavila dosta traga, učinila je analni seks sasvim normalnim i prihvatljivim, barem su ga naši momčići tako počeli shvaćati zahvaljujući prevelikom uvidu u mađarske akcione.

Zašto bi ga muškarac htio primiti? Zato jer u interesu za ono što se događa suprotnome spolu pri odnosu, ševa u dupe je najbliža moguća onome što žene doživljavaju. Osim toga, ako je to dobro ženama, ako je dobro muškim pederima, pa onda je valjda dobro po sebi i čudim se da već nije prisutno masovnije oprobavanje ženskih dildoa u vezama. Ili je prisutno samo se o tome još uvijek šuti.


FORMULE

Mislim da žene ne funkcioniraju po principu formula. Ne znam da li da ja sada pokušam nekoliko svojih nabaciti, bojim se da ću ostati zalijepljena za virtualni papir do jutra i da i dalje neću znati izraziti u par točaka što očekujem od frajera u premetima po krevetu.

Evo, pokušat ću. Dajem si 20 min da razmislim. Ustvari, poslužit ću se tvojim točkama, to će biti jednostavnije.
1) mora zadovoljavajuće izgledati, ali bez šarma i dobre priče neće doći do koitusa
2) izdržavanje do mog orgazma nije presudno - uvijek postoji drugi put
3) ne mora imati od 15 cm naviše, važno je da je potentan, da živo poskakuje i da se tvrdo drži – bolje manji a fino čvrst, nego velik a u nedoumici oko svoga stava
4) ne znam otkud ti ta glupost oko latica ruža po krevetu, ali silovanje istih vjerujem da pali – neloša ideja:)

Ono sa vaginalnim i klitoralnim orgazmom – vaginalni nije problem, a nije ni klitoralni, samo treba doći do trenja ili pritiska na klitoris, on se ne događa samo opetovanom penetracijom. Treba to pitati dragu, ona najbolje zna kako i što joj paše. Nažalost, mlade djevojke teško govore o stvarima koje vole – šteta obostrana!

01:13 Komentari 19 Isprintaj #

četvrtak, 08.12.2005.

Ljubavno pismo.

Svim mojim ljubavima.

U nastupu nekog grizodušja htjela bi reći kako sam puno griješila. To jednostavno osjećam, ne mogu uperiti prstom u ono kada i gdje, ali dovoljno je da poznam sebe i probleme sveopćeg ljudskoga bivanja i ophođenja pa da imam jake argumente za to da sam sigurno puno, puno griješila.

Nešto što ne mogu savladati kod sebe je moja intelektualna, pa možda i emotivna, bahatost. Prilično sam nadmena osoba. Imam ja ranjivu, nesigurnu stranu, ali ona je u ljubavnim vezama dobro prihvaćena i ne čini zlo.
Svoju bahatost sam principijelno prevladala u odnosu na ljude općenito, posložila sam ja to dobro tako da nitko uz mene ne pati, čak sam, rekla bi moja prija, previše tolerantna prema ljudima. Ali, u intimnim vezama je situacija ponešto drugačija. Nikakvi principi ni sistematike tu ne pomažu. Nisam ja intelektualni snob, tu se radi o nekoj sposobnosti koju imam, mogu dosta stvari ukalkulirati u neku priču, mišljenje, odluku, spoznaju, pa kada drugi to ne mogu, a ne prihvaćaju moju kalkulaciju, ja jebem mačku mater. Svakako se to može još tumačiti, ali poanta je sljedeća – fakat sam bahata i kada posložim sve pro et contra nema tu više puno priče, čak nemam ni dovoljno strpljenja za uvjeravanja i razuvjeravanja. Još se i ljutim kada se muškarac ne može nositi sa mojom emotivno-intelektualnom veličinom pa sam nerijetko u takvim situacijama nervozna ili se izoliram u svoj svijet. Ima tu i borbe za prevlast, koliko god ja to lijepo upakirala priča bi se mogla svesti na kažnjavanje tuđih slabosti preuzimanjem vlasti, tamo gdje vlast i prevlast nisu dobrodošli.

Većinu svojih muškaraca sam pojela. Mogla bi to u Cosmo stilu pravdati – bila sam prejaka za njih, oni su bili preslabi za mene – što je jedna vrlo vjerojatna floskula, no, bilo kako bilo, ja se ispričavam svima koji su me voljeli i pratili, a ja sam ih namučila, izdavila i na kraju otperjala dalje. Evo, baš mi je žao. S ljubavlju vas se noćas sjećam. Ne serem sad kvake, zaista se sjećam svojih ljubavi, sa puno ljubavi. Ne mislim inače o bivšima, ali nešto me uhvatilo noćas...


Još uvijek maštam o muškarcu koji će me emotivno i intelektualno savladati. Debeli se činio kao rijetko jak muškarac, vrlo pametno muško, taj je vidio takoreći sve, široka svijest i velika izravnost u promatranju, kako svijeta oko sebe tako i sebe samoga. Svoju emotivnu nerazvijenost je kod mene rješavao tvrdoćom i odlučnošću da stvari budu po njegovom – bokte, tako nešto nisam do tada upoznala, taj je bio u stanju razbit auto ako sam inzistirala da parkira drugačije! Moja je ulica, naime, prilično uska i to što se navečer čini prostranim ujutro biva totalnim krkljancem, dakle, argumenti na mojoj strani, ali kod njega argumenti ne pale, jer on svoju volju sprovodi pa makar auto ujutro bio polupan ili mu ga odnjeli paukom. Zanimljiv nadrkanko. Čini mi se da bi takav jedan meni trebao, da mi neargumentirano skrati jezičinu!

23:07 Komentari 38 Isprintaj #

nedjelja, 04.12.2005.

Sunčan dan


Dobila sam danas slobodan dan. Netko je mislio da ga trebam.

Živci su već počeli popuštati, klizila sam u depru... Stres i kronična neispavanost, nedostatak slobodnoga vremena i traženje privatnih trenutaka odvelo me u noćna bdijenja.

Danas je jedan sasvim lijep dan. Oporavljam se.


14:33 Komentari 14 Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se