puknuto_srce

srijeda, 11.01.2017.

Tek da se ne pomisli da sam otišla bez pozdrava

Evo mene,
dragi moji...

Veselja i briga
nikad premalo,
zbivanja dosta,
a vrijeme ide...

Samo da vam
mahnem
i obećam:
vratit ću se

Vrlo skoro,
dragi moji!

11.01.2017. u 14:51 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.04.2015.

Ljubim te

Jer si dražestan stvor
i imaš
milo lišce
stvoreno za sjenu moga ramena...

Ispunjaš mi prsa
nježnošću
vječitom.

Volim te.

20.04.2015. u 15:51 • 13 KomentaraPrint#

petak, 11.07.2014.

Malenoj Evi

Ne boj se,
draga...
Dođi!

Nije svijet tako ružan
ni ljut.

Pogledaj
koliko nas,
s radošću čeka
tebe.

Ne boj se,
draga,
ne oklijevaj,
dođi!

11.07.2014. u 14:18 • 2 KomentaraPrint#

petak, 27.06.2014.

Umire lipanj

Na asfaltu
kiša umijesila
blato od lipovog cvata,
ljepljivo i ružno.

Ipak hrabro koračam
i žurim,
Ne dam vidjeti
da me moja snaga
silno umorila...

nedostaješ mi,
mama, i poslije
toliko lipanjskih smrti,

Tvoja smrt isto
okrutno
bolna u meni.

27.06.2014. u 08:49 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.03.2014.

Kiša je zastala na tren da propusti posmrtnu povorku

Zbogom i doviđenja,
prijatelju mali...
U životu si pazio da ne uzburkaš postojanje
ničije,
a danas
kad te ispraćamo na vječni počinak
uzburkao si ocean suza u svima nama.

Plaču odrasli muškarci
kao nekad
za majčinim skutom...
Ridaju neutješno
i slobodno - bez lažnog srama.

Ti
malen, običan, bolima okovan,
bio si sama
Ljubav
po bratu našem
Isusu,
svjetiljčica k Njemu.

24.03.2014. u 17:19 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 24.12.2013.

Sretan Božić djetetu do nas

Radost
mir
tiha pjesma...

Ne zaboravi
dijete
do tebe

Pogledaj
oslušni
dodirni
osmijehom...

24.12.2013. u 19:19 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 04.12.2013.

Koliko je danas nebo!

Prosinca promrzli prsti
opet mi
pozdrav šalju

nadahnuće
ravno studenim vlatima
zamrle trave

tek
nosom
promolila

da vidim
gdje ste

04.12.2013. u 12:54 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.05.2013.

Korak bi izdao, a duša ne da

Jutro sve teže
pusti sunce
ispod vjeđa...

ne bih
nigdje
a moram

Suncu u susret
dragim mojim
koje volim

s njihovim željama
i Leonardom u uhu
KORAČAM

23.05.2013. u 13:54 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.03.2013.

kao nebo posuto zvijezdama

u mnoštvu
radost prepoznah,
radost nepatvorenu.

I blaga obasjana lica
srce mi napuniše
veseljem.

djetinja razdraganost
nakon dugo vremena
uzbiba srce

Nadom.

14.03.2013. u 14:15 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 11.12.2012.

nadahnuta ljubavlju

Ne vjerujem da ću te
ovog puta
stihom dozvati,
potpuno je u redu
da sreća nije neiscrpno vrelo.

Koliko si me puta
odveo do neba i dalje,
zar da jadikujem
nad tolikim blagom?

Osmijeh mi ipak
zagolica želju,
Tvoja laka ruka,
tvoje tamno tijelo...

Poljubac slastan i meden,
miris poročan,
ni trunke sebičan,
pohlepan baš kako treba...

Ljepotane savršeni!
Ljubavi moja.

11.12.2012. u 21:48 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 03.07.2012.

Sjeti se

Malenom kretnjom
makni pramen
i otkrij
poljubaca trag
na vratu.

Kad slast tebe
poželim,
budi tu...

03.07.2012. u 14:16 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.05.2012.

Povratak

Slatkim mirisom
nježno začetih
jabuka,
klizi
tvoja meka ruka
mojom uzavrelom puti.

Došao si
nakon duge godine,
istim poljupcima
pokrio moje
usne,
ljubio ih,
ljubio.

Ti
tuđi
a moj,
došao si opet.

Nakon duge godine
oproštaja konačnog,
došao i
pobrkao
tugu, strah,
odagnao logiku rastanka-

Ti
tuđi
a moj.

10.05.2012. u 21:42 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 15.11.2011.

Spominjem se još jedne nestale mladosti

Nije utjeha
jer utjehe nema.
Tek jalov trud
da komadić
Tuge goleme
na svoja pleća prebacim.

Da olakšam
mami
tati
mlađoj braći.

Uspjeti neću
jer uspjeha u olakšanju
Žalosti goleme
biti ne može.

Ipak neka i moje srce
nije spokojno,
pravedno je tako,
mislim.

15.11.2011. u 14:42 • 1 KomentaraPrint#

petak, 19.08.2011.

Aleksa Šantić, 1897.

ŠTO TE NEMA?...

Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...

19.08.2011. u 13:00 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.07.2011.

dok slušam neku tuđu staru pjesmu

mislim na tebe

25.07.2011. u 22:34 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.07.2011.

Vruća kaplja ljeta

Kao korov
pustio si svoje
slasti
u moje ledine.

ni vrelina Ilindana
ne može te
sažgat'.

Skoro
prokletstvo
izustit',

ne dam sebi
zle riječi na tebe,
opraštam
velikodušno
što nema te.

11.07.2011. u 14:53 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< siječanj, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Dobre vrijednosti u životu. Potraga za istomišljenicima. Optimizam i vjera. Poezija i umijeće življenja.

sve smo mogli mi

Jadranka Stojaković

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
kako naći put koji vodi do tebe
kako naći mir kad je svega nestalo

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
u tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?


A.B. Šimić


Ona duga putovanja,
dani rasuti u snijegu;
zar je srcu sve to trebalo da shvati?
Ovo mi more više znači.
Ti će mi ljudi više dati.

Oni gradovi daleki još se dalji danas čine.
Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.
Šume su pute svoje skrile,
a dvorci čuvali su tajne
i od nas.

Vraćam se tu,
da ti kažem - ovo sunce nek mi sja.
Vraćam se tu,
to su luke iz mog sna.
Vraćam se tu,
na toj zemlji gradim dom.
Vraćam se tu,
sve ću dijeliti sa njom.

Dok smo tražili svoj dio,
dio sreće, dio snova,
dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,
zvalo me more svake noći
i blage oči moje majke.

Možda pošli bismo dalje,
da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas čuvali ti lanci.
Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci,
život sav.

Arsen Dedić

Free Web Site Counters
Get a Free Web Site Counters 475

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

0