MALE ŽENE
Ne znam dali me ova pjesma oduševila upravo zato što sam i ja mala...:)))
ili možda postoji neki drugi razlog...no osjećala sam se puno bolje čitajući je...želim to podijeliti sa vama...
MALE ŽENE
Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće,
jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće, a o
malenoj ženi malo se riječi hoće. Kratak se
govor pamti, ako je pun jasnoće.
Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih često bolja je mala žena.
Ljubav me na to tjera da slavim žene male i
evo, odmah ću za njih velike reći hvale,
za one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega, a kao vatra se pale.
Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Pogledajte ih dobro, uvjerite se sami!
Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
mali šećer je sladak, od sveg draži i preči, a
mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.
I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije, tako
i mala žena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna
slast na svijetu milija od nje nije.
Kao što mala ruža po boji sjajna biva, ko
što u malo zlata počiva vrijednost živa, ko
što u malo balzama veliki miris pliva, tako u
maloj ženi velika ljubav sniva.
Kao što mali rubin mnogo ljepote ima, i
sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i cara, ljubavi i milina.
Mala je ptica vrapčić, malen slavuj što lijeta, ali
pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta. I
žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je čovjeku slađa od šećera i cvijeta.
Mala se žena ni s čim usporediti ne da, ona
je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je
sjaj i radost, ljubav slađa od meda; bolja je
kada se kuša nego kada se gleda.
Manja neka vam uvijek bude draža neg veća, jer
nije mudro uzet veliko zlo na pleća. Od dva zla
biraj manje — na to nas mudrac sjeća zato u
maloj ženi počiva prava sreća.
JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita) (1283(?)—1351)
|