psihologijajs

utorak, 22.03.2005.

Uzdarje bolesti



Pre nekoliko dana, neuropsihijatar, primarijus dr Vladimir Adamović, obajvio je kod niške „Prosvete“ novu knjigu- „Bolest i umetnik“ u kojoj razmatra uticaj bolesti na umetničko stvaralaštvo deset velikih umetnika sveta. Kao pionir psihosomatskog pristupa u dijagnostikovanju i lečenju bolesti u Srbiji, Adamović i novom knjigom prevazilazi rigidno postavljene granice između psihijatrije i tzv. internističkog pogleda na svet.

Vladimir Adamović počeo je da „širi“ uverenje o psihi kao pokretaču telesnih bolesti pre četrdeset godina, da ispituje uticaj emocionalnog stanja čoveka na nastanak i tok telesnih bolesti. Knjiga „Bolest i umetnik“ još jedan je njegov naučno zasnovani iskorak iz domena medicinske prakse u bolnici „Dragiša Mišović“, gde je proveo i završio svoj radni vek, ka svetu politike i umetnosti.

Koji su bili kriterijumi za izbor deset ličnosti o kojima pišete?
- Reč je o mom afinitetu. Sve njih voleo sam da čitam, gledam ili slušam. Reč je o psihosomatskim biografijama deset velikana književnosti, slikarstva i medicine, o psihosomatskoj patografiji njihove karijere. Razmatram istoriju njihove bolesti i to kao kočnicu umetničkog stvaralaštva.

Postoji stereotipija kako umetnici svoju kreativnost duguju „umetničkom ludilu“, izrazitoj ekscentričnosti i slično dok vi tvrdite da suprotno!?
- Kreativna istorija čovečanstva nije proces uslovljen jedino patologijom. Postoje umetnici koji su potpuno „normalnog“ psihičkog stanja pa ludilo definitivno nije ekskluzivno vezano za genijalnost. Niti za kreativnost. To je božiji dar. Ali veza postoji jer je često kreativni potencijal blokiran nekom telesnom bolešću, kao trauma iz mladosti ili kao činjenica realnosti; tek, bolest bira umetniku teme iz njegovog nesvesnog ili kreativnog fundusa, izaziva određenu temu. Ali, kreativnost i bolest nemaju uzročno-posledični odnos. Nije jednostavno „čačkati“ po nesvesnom nekog umetnički nastrojenog pojedinca. Kada se svi njegovi konflikti verbalno ispolje tokom psihoanalize on često gubi imaginaciju, kreativnost i umetnički fantazam. Kad svi konflikti izađu na površinu, to simbolično ugušuje njegovo delo, kao u slučaju Judžina O Nila koji se izlečio od alkoholizma ali je kao autor potpuno stagnirao nakon toga.

Koja bolest je dovela u pitanje stvaralaštvo Marsela Prusta?
- Astma blokirala njegov kreativni doprinos, što je učinila epilepsija, doduše temporalna, kad je reč o Van Gogu. Balzak je umro od dijabetesa, a po strukturi ličnosti bio je tzv. oralni tip, gojazan, sklon debljanju pa je tako i skovan termin o preterivanju u hrani, tzv. balakovski ručak.

A Edgar Po?
- Po je umro od delirijum tremensa. Opis njegovih poslednjih dana je klasičan opis, knjiški opis delirijuma: nemir uznemirenost preznojavanje, lupanje srca...

Dostojevski...?
- On je obrađen sa pozicija obične epilepsije koju ignoriše, ne leči je. Kako epilepsija napreduje njemu raste i kreativnost ali sa epilepsijom se razvija i tuberkulozni proces. I on umire od tuberkuloze na vrhuncu kreativnosti.

Betoven doživljava paranoidna stanja. Kako je postepeno gluvio, prekida komunikaciju sa okolinom i zato umire od ciroze, jer se prepustio se piću.

Kod Čehova je tuberkuloza u pitanju, kao posledica prethodne, premorbidne ličnosti. Gogolj je hipohondar a umire u melanholično-depresivnoj krizi tokom koje odbija hranu do smrti.

Kojom bolešću je bilo prouzrokovano Frojdovo korišćenje kokaina, što mu je, navodno, pomoglo da uobliči psihoanalitičku teoriju?
- Imao je karcionom tvrdog nepca koji je po svoj prilici izazvan pušenjem. Kao rodonačelnik psihonalize i čovek koji bi trebalo da kontroliše svoje emocije, impulse i htenja on ne može da se odrekne cigara sve do smrti. Tokom šesnaest godina imao je 23 operacije ali nastavlja da puši. Sa svojim internistom dogvorio je eutanaziju. Kad ne budem više mogao da podnosim bolove onda, molim te, daj mi injekciju morfijuma. Njegova je smrt posledica krivičnog dela.

Šta je teralo Hemingveja ka korišćenju ruma umesto vode?
- Prvo se ubija njegov otac, Klarens, doktor, onda sam Hemingvej, pisac, pa njegov brat... puška, puška, pa revolver, a onda se ubija Margo. Pre dve godine, njegov sin, Gregori, genetičar, umire u zatvoru u koji dospeo jer se šetao go ulicama Majamija. I sada, Mjurijel kaže: „pripadam porodici koja ima mnogo ludih gena. Nadam se da neće i mene odrediti.“

Da li ovom knjigom odustajete od psihometrije jakih političkih ličnosti sveta, što vam je bila prethodna preokupacija?
- Ne. Upravo sam završio pisanje Titove psihobiografije, nakon knjiga o Staljinu i Hitleru. Svima je bilo zajedničko manipulisanje masama. Masa je ta koja nosi diktatora. U centru mog istraživanja je odnos između sledbenika, vođe i istorijskih okolnosti.


Vladimir Adamovic

- 17:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.03.2005.

Magnetnom rezonancom protiv depresije


Pregledi megnetskom rezonancom mogu pomoći u borbi protiv depresije, pokazalo je istraživanje znanstvenika s Harvarda provedeno na životinjama.

Koristeći EP-MRSI, tip pregleda magnetskom rezonancom koji se obično upotrebljava za skeniranje mozga, znanstvenici su utvrdili da on ima isti učinak kao i standardni antidepresivi.

Ranija istraživanja su pokazala da magnetska rezonanca sličan učinak ima i kod ljudi koji pate od bipolarnog poremećaja.

Znanstvenici vjeruju da ovo otkriće može revolucionizirati tretiranje depresije.

S druge strane, otkriće ovakvog učinka magnetske rezonance na mozak otvara mogućnost da neki tipovi pregleda magnetskom rezonancom mogu biti i štetni za pacijente, upozoravaju istraživači.



- 22:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.03.2005.

Maticne stanice popravljaju ostecenja mozga


Matične stanice mogu se razviti u stanice mozga, pokazuje istraživanje američkog Nacionalnog instituta za neurološke bolesti i moždani udar.

Obdukcijom obavljenom na mozgovima četiriju mrtvih žena prvi je put dokazano da se matične stanice iz koštane srži mogu razviti u moždane stanice, a ne samo u stanice krvi i kostiju kako se do sada vjerovalo.

Ovo bi otkriće trebalo omogućiti nove načine liječenja oštećenog ili bolesnog mozga, pri čemu bi se koristile same matične stanice ili još neotkrivene kemijske tvari koje ih potiču na pretvaranje u stanice mozga.

Žene čiji su mozgovi pregledani za života su liječene presađivanjem koštane srži od donatora muškaraca. Znanstvenici su iskoristili tu činjenicu jer to znači da su sve stanice s Y kromosomom u njihovim mozgovima potekle od presađene koštane srži.

Budući da nisu pronađene samo pojedinačne stanice nego i nakupine stanica s Y kromosomom, to znači da su se one dijelile i nakon što su došle u mozak.

Istraživači pretpostavljaju da matične stanice stalno kruže tijelom i odlaze na mjesto gdje postoji oštećeno tkivo kako bi se pretvorile u potrebnu vrstu tkiva i popravile nastalu štetu, te pokušavaju otkriti signale koji upravljaju njihovim djelovanjem.

- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.03.2005.

Marihuana i mentalno zdravlje


Pušenje marihuane udvostručava rizike za mentalno zdravlje, pokazalo je istraživanje provedeno na Novom Zelandu.

Istraživači s University of Otago su u razdoblju od 25 godina pratili 1000 osoba rođenih 1977. godine.

Pokazalo se da redovito pušenje marihuane dovodi do kemijskih promjena u mozgu koje povećavaju izglede za razvoj mentalnih bolesti poput shizofrenije.

Ispitanici su o mogućoj konzumaciji marihuane te različitim aspektima njihovog mentalnog zdravlja intervjuirani u dobi od 18, 21 i 25 godina.

Kod osoba koje su redovito konzumirale marihuanu su bilo znatno veći i izgledi za pojavu simptoma psihoze.

Osim prisutnosti različitih mentalnih bolesti kod članova obitelji ispitanika, znanstvenic su u obzir uzeli i moguće korištenje drugih droga.

- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 23.02.2005.

Rapid detox: Skini mi se s dopa za 24 sata




Zaboravite metadone, grupne terapije u komunama i skidanje na suho. Doktori su otkrili način kojim se uspješno liječi i najteža džankoza. Postupak traje nekoliko minuta, a pacijent se probudi čist, bez kriza, bolova, znoja i suza



Zdrav čovjek to treba vidjeti, a navučeni na dop bi to na vlastitoj koži morali probati što prije. Ako je vjerovati onome što se priča, napokon je izmišljen čudesan postupak ozdravljenja. Navodno nije riječ o muljaži. Širom Amerike otvaraju se centri za rapidnu detoksikaciju, a pacijenti čekaju na red, premda se tretman masno plaća. No, za 5000 dolara tamo vam nude dosad nezamislive stvari. Ovisnik uđe, legne na stol, liječnik ga uspava i ubrizga mu koktel lijekova koji ga gotovo trenutačno skinu s heroina ili nekog drugog kemijskog zla. Nakon 24 sata ovisnik biva proglašen čistim i trijeznim i već drugi dan može ići kući.

Zvuči ok, ali kako je to moguće i zašto se toga dosad nitko još nije sjetio?! Propagatori rapidne detoksikacije imaju odgovor na svako pitanje, pa i ovo: "Samo naivci još misle kako se nekoga može nagovoriti da se skine s droge. Ovisnost nije psihički poremećaj. To je teška fizička bolest." Naime, molekula opijata ima sličnu kemijsku strukturu kao endorfin - prirodni hormon koji regulira osjete boli i užitka. Kad se čovjek ušlagira, opijati se ukopčaju u nervne receptore koje inače zauzimaju takozvani hormoni sreće.

Redovitim fiksanjem tijelo smanjuje razinu endorfina i ubrzo se u prirodnom regulacijskom sustavu događa kratki spoj. No, prava frka počinje tek kad se prekine dotok opijata. Bez dopa ili prirodnih endorfina, receptori za bol prestaju regulirati moždane signale. Javlja se akutna bol i hrpa drugih užasa: znojenje, proljev, povraćanje, teška depra... Nije smrtonosno, ali je gadno i teško podnosivo pa se džankoza vraća drogi samo zato da bi prekinuo mučenje. Svaki kroner zna da ga, pokuša li se skinuti Řna suhoŮ, čekaju dva do tri tjedna strašne patnje. Toliko vremena treba da se u tijelu obnovi proizvodnja prirodnog endorfina i ponovo uspostavi ravnoteža osjeta užitka i boli. To je teška i često uzaludna bitka, pa se kriziranjem uspijeva skinuti tek svaki dvadeseti ovisnik.


- 20:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 19.02.2005.

"Šesto osjetilo" doista postoji u mozgu
Tzv. "šesto osjetilo" u čovjeka koje mu pomaže da predosjeti opasnost doista postoji u dijelu mozga koji se bavi rješavanjem konflikata.

To područje mozga, prednji cingularni korteks (ACC), diže uzbunu zbog opasnosti koje nisu prodrle u svjesni um, kaže Joshua Brown sa sveučilišta u St. Louisu u američkoj saveznoj državi Missouri.

ACC je smješten uz vrh frontalnih režnjeva i uz stijenke koje dijele lijevu od desne polutke mozga.

Brown je upotrijebio računalni program koji traži od zdravih mladih osoba da reagiraju na aktivnost na monitoru i magnetskom im je rezonancijom (MRI) mjerio moždanu aktivnost u intervalima od 2,5 sekunde.

Eksperiment je pokazao da je naš mozak bolji u uočavanju suptilnih signala za opasnost nego što smo mislili, kaže Brown.

"Prije smo uočili aktivnost ACC-a kad su ljudi morali donijeti tešku odluku ili nakon što bi napravili pogrešku", kaže Brown.

"Ali sada se vidi da to područje može naučiti prepoznati kad biste mogli učiniti pogrešku. Ono uči upozoriti nas unaprijed na ponašanje koje bi nas moglo voditi do negativnih posljedica", dodao je.

ACC je tijesno povezan s nekim teškim mentalnim problemima, među ostalima i shizofrenijom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Prema Brownovim riječima, čini se da dopamin, neurotransmiter koji ima veze s ovisnošću o drogama i Parkinsonovoj bolesti, igra i važnu ulogu u učenju ACC-a da prepozna kad treba poslati znak za upozorenje.



- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se