Staze vodilje za slijepe
Kako sam najavila u komentaru prošlog posta A gdje su strelice? o nestajanju strelica sa semafora u ovom ću se postu pozabaviti stazama vodiljama koje su mnogi od vas, pretpostavljam vidjeli po gradu i u nekim ustanovama.
Smisao tih staza vodila jest da slijepu osobu, koja se kreće uz pomoć bijelog štapa, po ravnoj crti vodi po pločniku ili od ulaznih vrata do šaltera u banci.
Ali, opet taj ali, staze vodilje postavljane su onako kako misle gradski dužnosnici, a ne same slijepe osobe.
Da pojasnim malo.
Primjerice kada izađem na tramvajsku stanicu „Branimirova“ u smjeru „autobusnog kolodvora“ čeka me prijelaz sa zvučnim semaforom (ovaj ima strelice  ). Dok čekam ubrzani signal poravnam se prema strelici iako je križanje vrlo jednostavno.
 
Prelazim cestu... Običnu tramvajsku prugu iz oba smjera... Kada dođem na pločnik štapom pronalazim stazu vodilju i slijedim ju. Cilj mi je Hrvatski savez slijepih u Draškovićevoj ulici.
 
Slijedeći stazu vodilju koja je nalijepljena po sredini pločnika bez većih prepreka stižem do ulaza u Savez. Nastavljam ravno... prelazim Šenoinu ulicu i idem prema križanju Draškovićeve i Hatzove ulice. Ponovno sam na pločniku i slijedim stazu vodilju. Znajući što me čeka, u jednom trenutku moram usporiti...
 
Naime, staza vodilja naljepljena je po sredini pločnika, a uz nju u neposrednoj blizini dva su stupića koja sprečavaju prilaz automobilima . Hodam ravno, i dalje sporo iako znam put, imam stazu vodilju i samo čekam kad ću glavom tresnuti o tramvajsku ploču koja se nalazi tik uz stazu.
U redu, mogu hodati unutar staze vodilje, ali obzirom da je to centar grada, svako malo nailazim na kante za smeće koje su smještene uz rub zgrada.
Stižem tako, laganim hodom do križanja. Zeleno! Prelazim, ali zapnem za stupić jer sam pratila – stazu vodilju.
 
Ono što želim reći vjerojatno je iz fotografija očito, ali ima toga još...
Kretala sam se po Londonu i Pragu, dva Europska grada koja za slijepe imaju valjda SVE što možeš zamisliti. Zvučne semafore, govor u svim prometnim vozilima čak i oznake na tlu kada se slijepa osoba približava pješačkom prijelazu. Ne, nisu to staze vodilje! Naime, ono što su vani staze vodilje su točkičaste izbočine od samog betona, a ne naljepljena gumena traka kao većinom u Zagrebu po kojoj se kad je kiša možeš klizati i završiti rastegnut na podu.
Naime, gumene staze vodilje koje se viđaju po gradu namijenjene su za unutrašnje prostore i one tamo svoju zadaću obavljaju više nego jasno i precizno. Primjerice, Privredna banka Zagreb u Ilici. To je veliki prostor i ima oznaku od ulaza do šaltera u obliku gumene trake što je super!
Ipak, valja biti korektan i reći da grad Zagreb puno čini za slijepe i njihovo samostalno kretanje, što u drugim, pogotovo manjim mjestima baš i nije slučaj.
Možda, kad bi se pri prilagodbi grada pitalo par slijepih ipak bi bilo funkcionalnije i sigurnije jer kada ja znam put kojim idem hodam dosta brzo, a zaista nije mi drago zapeti za stupić ili tresnuti glavom o obližnji stup ili neku informativnu ploču.
NEDOSTATAK STAZA VODILJA
Gdje ih ima i kako su postavljene zaista je maštovito, a gdje ih zaista treba, nema ih! Primjerice kada se izađe na Glavni kolodvor i krene se prema Importane centru slijepoj osobi na putu su razne prepreke – štandovi..., pa ukrasi na podu (kamene kocke) koje zbunjuju, ali, nisu cilj štandovi, želja je sići u Importane, što je nemoguće sa štapom.
Sva sreća, ondje uvijek ima ljudi pa netko priskoči u pomoć, ali da postoji ondje staza vodilja koja bi vodila do pokretnih stepenica i onih običnih (obzirom kako slijepi koji se kreću sa psom vodičem ne idu na pokretne) sve bi bilo puno jednostavnije. Također, u pothodniku prema autobusima sa štapom je slijepima dosta otežano kretati se. Posred ne mogu, jer kako održati pravac, pa hodam u cik-cak. Pratiti uz lijevi, odnosno desni rub također ne mogu jer su ondje bankomati, ulazi u dućane, razni otvori i stoje ljudi.
Dakle, staza vodilja i ovdje dobro dođe, a nema je! Nadam se da će biti.
|
