MOJ PAS VODIČ I JA

ponedjeljak, 31.03.2014.

Glasnik Općine Omišalj

Glasnik Općine Omišalj



Petra Deša najbolja sportašica neparaolimpijskih sportova



Prošlogodišnji sjajni uspjesi mlade omišaljske kuglašice Petre Deše, posebice zlatna medalja koju je osvojila u pojedinačnoj konkurenciji na Europskom prvenstvu u kuglanju za slijepe i slabovidne, priskrbili su joj još jedno veliko priznanje. Hrvatski paraolimpijski odbor proglasio ju je najboljom sportašicom u neparaolimpijskim sportovima za 2013. godinu. Tom prigodom razgovarali smo s Petrom o kuglanju i zavidnim rezultatima koje
postiže.

Kada si se i zašto počela baviti kuglanjem?

- S obzirom da potječem iz sportske obitelji, najvažnije mi je bilo baviti se sportom. Vid me ograničava i nisam bila u mogućnosti baviti se bilo kojim pa sam tijekom djetinjstva samo rolala, plivala, katkad i trčala Omišljem. Krenuvši u srednju školu u Zagrebu, upoznala sam se s više mogućnosti slijepih osoba pa tako i s raznim sportovima. Okušala sam se prvo u atletici, zatim u veslanju, a nakraju i u kuglanju. Zapravo me kuglanje najmanje i interesiralo jer mi nikako nije išlo i samo sam se živcirala. Profesor tjelesne kulture ipak je pronašao dio natjecateljskog duha u meni pa sam u drugome razredu savladala osnovu kuglanja. Prilika mi se pružila 2005. kada je ženskoj kuglačkoj reprezentaciji za nastup na Europskom prvenstvu u Rijeci trebala još jedna članica, kuglašica B1 kategorije (potpuno slijepi). Prihvatila sam poziv i, unatoč kratkom razdoblju treniranja, osvojila deveto pojedinačno i peto ekipno mjesto, što mi je dalo motiv za daljnje treniranje i viši plasman.

Kako izgleda jedan tvoj trening? Gdje treniraš i je li ti to mjesto lako dostupno?

- Prije svakog treninga sama započinjem sa zagrijavanjem, a zatim sam na stazi s trenerom. Rezultat je tu najmanje važan jer se najviše radi na taktici. Sam trening traje oko sat i pol jer po- slije čistog treninga, kad izbacam svih 120 hitaca, bacam i pozicije. Pozicija je kada mi dodavač postavi određene čunjeve i cilj je što više bacati u srednjeg, a izbjegavati bočne. Tako stječem pravac i mirnu ruku. Trenutačno sam u Zagrebu i od stana do kuglane mi treba oko 45 minuta. Donedavno sam odlazila samostalno, bez straha sa svojim najboljim prijateljem, psom vodičem Harryjem. Harry je nažalost obolio i sada sam ponovno na kretanju uz bijeli štap dok čekam novog psa, novog pomagača i ponajviše novog prijatelja.

Koje si rezultate postigla u prošloj godini i koji je tvoj najveći uspjeh?

- Prošle je godine u Apatinu u Srbiji održano Europsko prvenstvo na kojemu sam osvojila četiri zlatne medalje u četiri kategorije - dvije u klasičnim kategorijama, pojedinačnoj i ekipnoj, te dvije u singl i tandem kategoriji. Najveći je uspjeh dakako onaj iz 2007. kada sam na svjetskom prvenstvu u slovačkim Košicama osvojila svoje prve medalje i to obje srebrne. Idućih godina željela sam samo stići na vrh, što mi je uspjelo tek 2012. Najdraže mi je natjecanje ono iz Sarajeva kada sam osvojila srebro i za prvim mjestom zaostala samo nekih dvadesetak čunjeva.


P. Deša: Već nekoliko godina očekujem nagradu Hrvatskoga paraolimpijskog odbora, a sada sam napokon uspjela. Presretna sam.


Zašto kuglanje nije paraolimpijski sport i hoće li ikada postati?

- San svakog sportaša pa tako i moj je doći na Olimpijske, odnosno Paraolimpijske igre. Nažalost, kao kuglašici mi to nije moguće ni u budućnosti. Da bi neki sport postao olimpijski, mora se njegovati u više od 100 zemalja na pet kontinenata, a kuglanjem se bave samo europske zemlje te pokoja južnoamerička. Više je zastupljen bowling.

Baviš li se još kojim sportom?

- S obzirom da sam sportskoga duha, volim biti vani, aktivna sam i nemam mira „bacila“ sam se u nove avanture i već se dvije godine bavim skijanjem - članica sam zagrebačkoga Skijaškog kluba za osobe s invaliditetom Sljeme. Iza mene su dvije dobre sezone s napredcima u skijanju, a također i dva državna prvenstva. Prvo je bilo okićeno srebrom, a drugo broncom u kategoriji slijepih i slabovidnih sportašica. Posljednja u nizu bila je promotivna skijaška utrka koja se održala 21. veljače na Sljemenu. Nisam očekivala previše, osim da je završim i ne razočaram, no, nakraju sam je zapečatila broncom i to me baš razveselilo.



- 16:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (3)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (8)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)

Opis bloga

  • Ovim blogom nastojati ću na jednostavan način približiti vam svoj svijet, život slijepih osoba. Kratkim postovima, korak po korak otvarati ću nove teme i stvarati priču o životu slijepih osoba, baš onakvu kakvu i sama živim.

    Svojim pitanjima i komentarima i vi također možete doprinijeti ovome blogu jer svako vaše pitanje dati će mi priliku pojasniti vam kako to mi proživljavamo i doživljavamo, a odgovor može biti i sljedeći post.



    Ti si jedan od
    Free Hit Counter
    čitatelja ovoga moga bloga i jedan od
    Online

    posjetitelja.
    Dobro došla, dobro došao.







    PIŠI MI @




Linkovi

View My Stats