psawyer (24)
...can't you see I've got to live my life the way I feel is right for me, might not be right for you but it's right for me...
...I believe this is heaven to no one else but me...
if you wish to speak up to me:
psawyerdimension@gmail.com
Design: murderscene
Help: balloons
shake up the happiness
rijetke minute pozitivnog božićnog duha. nije sve u mariah carey.
ovo su mi treći blogerski božićni blagdani.
zajedno smo od 2007.
41 mjesec i 6 dana, a natukla sam vam 50 (slovima: pedeset) postova do sad.
1.2 posta mjesečno.
44 mudre po postu.
2169 mudrih sveukupno. and counting...
reklo bi se da nisam baš od nekih riječi, jel.
jeste li usamljeni? ja pomalo za blagdane jesam. iz godine u godinu sve više. nekako sam osjećaja kao da će božić zauvijek za mene predstavljati neku tugicu i pomalo samoću. onu samoću u hrpetini ljudi. zato sam za ovogodišnje blagadanovanje, za promjenu, sama sa sobom. investirat ću ipak u novogodišnju toaletu – nova pidžamica zvuči prilično neloše, dapače, vrlo primamljivo. miris novog najdražeg regeneratora u kosi umjesto dima kompletnog postojećeg duhanskog asortimana na ovim prostorima. kuhano vino u šalici na snjegoviće umjesto šampanjca iz boce. hrt-ov novogodišnji program je tek prava stvar! apsolutno priceless! a poslije valcera s mačkom po dnevnom boravku, krevetac - da barem novogodišnje jutro bude bez podočnjaka. sudeći po ovoj mi godini, usuđujem se reći i prošloj, niti sljedeću neću baš spavati kako treba. pa da se barem jedan dan u godini pošteno naspavam.
nisam nimalo sarkastična. umorila me žurba u koju sam se uplela proteklih godina i već unazad pola godine osjećam kako sam na izmaku snaga. geekovski rečeno, energy level mi je na rezervi, uvijek nekako izvučem još malo, pa još malo, ali nikako da se priključim na punjač i regeneriram kako treba.
spletom okolnosti sam došla do ovog scenarija. što je i dobro i loše, no s obzirom na moj generalni umor, vidim samo dobro u svemu tome. moja najluđa noć u godini bit će zbilja najluđa do sad. nitko nije toliko lud da na silvestrovo ostane doma uz državnu televiziju. s druge strane, ostalih 364 dana nitko nije toliko lud da radi koliko radim ja. pa, hajde da ludujemo i ove noći.
daleko od toga da ću biti za blagdane sa dragim mi ljudima, nikoga neću zaboraviti, uklopit ću poklone u svoj najskromniji budžet do sad. ako ništa drugo, po čokoladicu za sve koje volim, da zaslade pomalo gorak život. tako da... bit će šljokica i bora, bit će kolača i poklona, zajedništva s obitelji, bit će smijeha s prijateljima, a kako je krenulo, bit će i zime i snijega. snijeg će, doduše, u meni dodatno potencirati tugicu i samoću, no kakogod. što je božić bez pridjeva bijeli.
ove godine nemam sažetak. cijela godina mi stane u podočnjake koje ispod očiju nosim sa sobom. no, volim svoj budući posao u koji polako ulazim i koji mi te podočnjake nosi... i nema sretnije od mene. čak sam potpuno zaboravila da sam dosta i plakala ove godine. zbog jednog momka, naravno. ali više nema suzica, jer i momak se promjenio, a i ja sam se promjenila, jer sam vidjela da se smisao izgubio putem. prije nego smo se oboje promjenili, bilo je zabavno. meni sada jest opet dobro, nekako uvijek nađem novu ljubav da me pokreće. a ono što je najbolje jest vrijeme koje nisam potrošila na plač i ponovni rebalans u glavi.
ono što mogu dodati u sažetak je da sam uz podočnjake uspjela zadržati ljubav prema životu, koliko god gorak ponekad bio. i naći ću motivaciju, i pokrenut ću se nekako, jer uvijek se sjetim koliko vremena sam davno izgubila i koliko sam ga teško nadoknađivala. bez obzira na usvojene moralne, etičke, emocionalne i ine lekcije, svejedno je to za mene još uvijek gomila izgubljenog vremena. zbog toga mi nisu ni mrski moji podočnjaci i kaos urbanog života ako u 24h stignem raditi, biti na faxu, popiti kavu s predragim ljudima, obići izložbu ili slični aktualni event, a u rupama pretrpanog rasporeda jesti i spavati. hvala alverde korektoru u sticku i essence rumenilu. i Akademiji što me nominirala. jer apsolutni sam pobjednik u kategoriji jureći vlak godine.
