Ni prostora ni vremena nema
Za bajke i čeznutljive priče,
Već samo razdor tišine i sna
Surova stvarnost i kajanje.

I dalje mi pričamo nestvarne priče
I smijemo se likovima iz bajki,
A nesnosna tišina se uvukla
U riječi koje ostaju u nama.

Reći istinu ili zašutjeti
Kad tuga zadire u nas
Voljeti i dalje bezuvjetno
Onog tko nije zaslužio?

Zavoljeli smo se na brzinu
I trajalo je dugo...
Zamrzili se još brže
I trajat će vječno!

Oznake: surova stvarnost